Izgovori južnoslovenskih jezika

Ekavski izgovor (takođe ekavica) je jedan od tri izgovora srpskog jezika i jedan od dva koja su
prihvaćena u književnom jeziku. Pored ekavskog, u književnom jeziku je dozvoljena upotreba još i
ijekavskog, dok je ikavski izgovor književno nepravilan za upotrebu. Danas je ovaj izgovor
dominantan u srpskom jeziku, mada u Vukovo doba to nije bio slučaj, niti je njegova jezička reforma
tome težila.

Narodni govori koji koriste ekavski izgovor su govori Vojvodine, govori centralne, istočne i južne
Srbije, neki govori Slavonije i Istre, kao i hrvatsko kajkavsko narečje.

U ekavskim narečjima stari glas jat zamenjuje se glasom e. U mnogim ekavskim dijalektima prisutna
je potpuna ekavština, što znači da se svako jat zamenjuje sa e, dok se u ekavskom izgovoru
književnog jezika u nekoliko slučajeva jat zamenjuje i sa i (npr. novIji, dolIvati, nIsam, dodIjati
itd.).

Pored srpskog, zamena jata glasom e koristi se i u slovenačkom i makedonskom jeziku.

Ijekavski izgovor (takođe jekavski izgovor) je jedan od izgovora srpskog jezika. Taj izgovor
srpskog jezika je kasnije prihvaćen kao književni jezik Hrvatske i Slavonije (ilirski,
hrvatsko-slavonski, jugoslavenski, srpsko-hrvatski i konačno hrvatski) pa je danas to i jedan od
izgovora tzv.hrvatskog jezika. To je jedini izgovor kasnije imenovanih jezika: bošnjačkog i
crnogorskog. To je jedan od izgovora i srpskohrvatskog jezika, iz vremena kada je taj naziv za
jezik bio aktuelan (period od Vuka Karadžića i Đure Daničića do raspada SFRJ devedesetih godina
20.veka.)

Ijekavski govor je prvi koji je prihvaćen u srpskom književnom jeziku. Od preostala dva, u
književni jezik je ušao još ekavski, dok je ikavski izgovor književno nepravilan za upotrebu.

Narodni govori koji koriste ijekavski izgovor su svi govori Crne Gore, govori zapadne Srbije i
Sandžaka, kao i većina govora u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Ijekavski izgovor ima najdužu tradiciju u srpskom jeziku. Ovim izgovorom je pisan veliki deo srpske
narodne književnosti.

Ikavski izgovor (takođe ikavica) je jedan od izgovora srpskog, hrvatskog i bošnjačkog jezika i
jedini koji nije prihvaćen u književnom jeziku. Preostala dva, ekavski i ijekavski, mogu se
koristiti u književnom jeziku, dok je ikavski izgovor književno nepravilan za upotrebu.

Narodni govori koji koriste ikavski izgovor su govori Istre i Dalmacije, kao i neki govori
Slavonije, Vojvodine i Bosne i Hercegovine.

Ikavski izgovor je jedna od glavnih osobenosti hrvatskog čakavskog narečja, mada ima i ekavskih i
ijekavskih čakavskih govora. U štokavskom narečju najrašireniji je mlađi ikavski dijalekat, koji se
govori u severnoj Dalmaciji i velikom delu Bosne i Hercegovine.