OZNAČÍTE RIJEČI U AKUZATIVU: VOKATIV
Josip Pupačič MORE
I gledam more gdje se meni penje i sluíam more dobro jutro veli i ono slu.ia mene ja mu Sapčem
0 dobro j u r r o more kaiem liho po opel tise ponovim pozdrav
a more sluia pa se smije
po iuti pa se smije pa se penje
1 gledam more gledam more zlato i gledam more gdje se meni penje
i dobro jutro kaiem more zlato i dobro jutro more more kale i zagrli me more oko vráta i more i ja i ja s morení zlatom sjedimo skúpa na žalu vrh brijega i smijemo se smijemo se moru.
I \3
/. Vokativ je padež dozivanja, oslovijavanja, obraéanja sugovorniku:
- GOSPODINE, koliko je sati?
- DJECO, dodite odmah kuči!
- ANICE, jesi li kupila kruh?
//. Vokativom se mogit takoeter izreci OS je Čaji i osobni stav pretna sugovorniku:
1. čudenje - MAJKO MOJA, koliki si?! ■ BOŽE MOJ. kako je to skupo9!
2. prezimuje - JADNIČE, uopée ne mislim na tebe.
3. prisnost ■ DRAGA MOJA, tako ti je to uvijek
4. tepanje - SRCE MOJE, duso moja, dodi ovamo! A. Imeniče muškog roda - jednina
Nástavci u vokativu zavise od završnog suglasnika osnove:
L NASTAV AK -e
dobivaju one imenice Čija osnova završava na: p, b, v, /, m, I. d, l, r, n, s, z, c, k, g, h
- JOSIPE, gdje si?
- GOLUBE MOJ, Sto mi to radiš?
- Ti MALENI CRYE!
M. Cesarec - Smraksa padeža    M. Cesarec - Sintaksa paáeža
Kod imenic. koje završavaju na k. g, h, c dolazi do palatalizácie I sugíasn.ka „pred nástavka - E u vokativu, pa oni preJaze u čí ľ
k>i    /«»»*. JWM& c>é   stric, stnče.'
g > /.    vrag. vraže, drug - druže h > Š    duh - duše
(Takoder imenice: vitez - viteže, kněz - kneže, markíz - markiže, stric. striče.)
//. NASTAVAK-u
1 - u vokativu dobivaju one imenice muškog roda kojima se osnova završava na: č, d, š, i. č. dl !j, nj
- MUŽU MOJ. pomozi!
- Ej, vozaču, pažite kako vozite!
- Tako « radi. pruateuu moj!
2 - Nastavak - u imaju neke imenice na -r.
gospodar - gospodaru rudar - rudaru
ribar - ribaru pastir - pastiru
písař - pisaru,
Zapjevaj pjesmu, ribaru stari. Oprostite, gospodaru moj!
3 - Vokariv imenica kojima osnova završava na: dk, tk, čk, čk, dk, ckA zg, čc tvoři se nastavkom -u.
paták-patku!   OtoČac - Otočcu! mačak - mačku! Sisak - Siskull] ručak - ručku! cucak - cucku!     petak - pětku!    redak - retku! j mozak - mozgu!  mučak - mučku!
4 - Nastavak -u običniji je u jednosložnih i dvosložnih imenica na -Ir.
kruh - kruhu! prah - prahu!
smijeh - smijehu!     strah - strahu!
5 - Imenice koje završavaju na: r. » c osim nástavka ili umjcsto njcga u vokativu imaju i nastavak ■»:
a) Imenice na -ar, -ir. -er mogu imatí nastavak -u i -e
pekar - pekaru! pekare!       slikar - slikaru! slikare!
pastir - pastiru! pastire!       kurir - kuriru! kurire!
frizer - frizeru! ľrizere!        inženjcr - inženjciu! inžcnjcie!
(gospodar - ima samo nastavak -u: gospodaru! car - i rtu i caru! i care!)
b) Imenice koje završavaju na -c imaju u vokativu nastavak -e s palataliziranom osnovom:
sudac - suče! mjesec - mjeseče!    princ - prince!
stric - striče! otac - oče!
- OČE NAŠ koji jesi na nebesima.........
toĽ-gospodine suče, nisam křiv.
c) Imenice koje završavaju na -z imaju redovno nastavak e bez pala-taliziranja prethodnog suglasnika (osim: vitez, kněz, markiz - viteže! kneže! markiže!)
. - ugursuz-e!
s- - Što to radiš, ugursuze!?
flmena národa i ljudi koji se završavaju na -ez i -iz imaju nastavak -u
Kinez, Kinezu        Englez. Englezu Pariz, Parizu Francúz. Francuzu!
• - Englezu, dodi!
i.
m. cesarec - Sintaksa padeža     M. Cesarec - Sintaksa padeža
43
d) Skupovi -ši i -id traže naslavak -u
dužd-u! plašt-u'
hrušt-u! prepošt-u!
///. VOKATIV je oblikom jednak NOMINATIVU
a) Kod srranih imena i prezimena koja se osječaju kao tuda, ali se inače može upotrijebiti i pravilan oblik vokativa
- john, ja te razumijem.
- Johne, ja te razumijem.
b) Domača prezimena koja završavaju na -ac i -ak {-ec, -ek) i ona koja su postankom opče imenice ili koje završavaju na k, g, h, i c
1 Barac. Bosanac, Maček, Cesarec
2 Kolár, Kováč, Lončar. Golub
3 Skok, Žic. Vlah - ŽIC, ovamo!
U književnom lekstu ili bliskom kontaktu ta prezimena mogu imati vokativ na -e ili na -u: - Barce! Kovaču!
c) Ponekad se osoblje dozivlje u nominativu (u službenoj, nepisanoj uporabi):
- Konobar!
- konobar, račun!
d) Nominativ umjesto vokativa se upotrebljava i u vojnim zapovijedima:
- Satnua, stoj!
- postrojba, mimo!
A. Imenice muškog roda na -o, -e i -i
Kod ovih imenica vokativ je jednak nominativu.
Marko!	H r voje!	auto!	taksi
Darko!	Antonije!	Oto!	Miki
dečko!	ataše!	radio!	
Braco!	Ante!		
Franjo!			
Imenice muškog roda - množina
U množini je VOKATIV jednak NOMINATIVU: • Ej, prijalelji, momci, profesoři!
B. Imenice srednjeg roda - jednina
Imenice srednjeg roda imaju VOKATIV jednak NOMINATIVU u jednini i množini:
- Selo moje!  - Sela naša!
C. Imenice íenskog roda
1. Vokativ na -o imaju:
a) Večina imenica na -a
májka - májko!        sestra - sestro! žena - ženo! sloboda - slobodo!
- Što to radiš, ženo moja!?
- O. draga, o slatka slobodo!
44
Aí. Cesarec - Sintaksa padeža     M Cesarec - Sintaksa padeža
4 5
Mája - Májo!
b) Dvosložna ženská imena: Mara - Maro! Nada - Nado!
- Gdje si bila. NADO?
c) Ženski etnici:
Zagrepčanka - Zagrepčanko! Dubrovkinja - Dubrovkínjo!
- Lijepa moja zagrepčanko!
i) Imenice na -ica s vise od dvaju slogova (muškog i ženskog roda): izdajica - izdajico!    pijanica - pijanico!
- Ne želim više živjeti s tobom, pijanico!
- UZDAN1CO naša, dodi!
e) Imenice na -ica s više od dvaju slogova ako je prežime ili znaíe nešto neživo:
bolnica - bolnico!     Aralica - Aralico!
- O. nesretna bolnico, što te mrzim!
2. Vokativ na e imaju imenice na -ica s više od dvaju slogova kad znače žensku osobu, iivotinju, biljku, nešlo malo i muško ime odmila;
- Oprostite, gospodice, je li ov0 glavni kolodvor?
- perice, idi u školu!
3. Vokativ na -a
a) imaju ženská imena ako osnova završava na više suglasnika:
Anka - Anka' Durda - Durda!
Dúbravka - Dúbravka!       Vesna - Vesna!
b) sva muška osobná imena na -a
Andrija - Andrija! I lij a - Ilija!
Nikola - Nikola!
c) opce imenice koje označavaju rodbinske i druge društvene odnose (muškog i ženskog roda)
mama:
garda! vojvoda!
teta!
tata! strina!
- TATA, ovaj dečko me tuče!
- MAMA, mogu li ici s prijateljicama?
* U imenica od točke a) do točke c) upotrebljavaju se i vokativni oblici na -o (vojvodo! Anko!)
d) imenice koje su nastale od pridjeva:
Hrvatska! Divná!
Francuska! Draga!
- Dobro jutro, moja předivná, moja jediná, zemljo Hrvatska!
- Divná, dodi kuči!
e) Nazivi vojnih jedinica u zapovijedima: VAŠ PROSTOR ZA VJEŽBANJE
Satnua! Policija!
- Satnua, stoj!
- policija! policija! Upomoč! 4. Vokativ na -i
imenice ienskog roda bez nastavaka u nominativu imaju vokativ na -i:
- Lijepa, duga NOČi!
- MlSLI moja, kamo mi to letišJ? Imenice ienskog roda - množina
U množiní vokativ je jednak nominativu:
- Ej, ŽENE. KČERI, sestre, dodite brzo!
- Gdje ste, tople Ijetne noc!?