*Nema čuda«, reče financ naučno. sCitam jednu knjigu baš o najvecem čudu na svijctu, pa tu vidia: sve je to pri-rodno, po nauci. A teška knjiga, bogamu, da poludiš, ima u njoj, ako ceš, i hiljadu stranica.* »A ja ti opet volim nešto, šest-pet, gdje ima borbe, kad hvataju lopove tamo u Parížu. Zato si ti i oči pokvario. De-der, bogati, da ga pogledam kroz naočale: maše li on onom rukom?« »Nije to za tvoje o£i.« Financ nevoljno skine očale, kao da posuduje igračku, »Pazi da ih ne slomiš! Nasloni samo na nos, ne třebas za uši.« Žandár přinese stakla očima i odjednom žestoko strese-glavom, kao, da je guonuo ljutu. »Nosi tog davola, sve mi se muti, šest-pet, k'o da sam pijan! E, jesu to neke budalc izmislilel Da čovjeku pomute pa-met... Uzmi, evo, te intelektualce: sve ti to nešto duplo vidi. A bagra najgora!* »E, nisu svi, ima i medu njima Ijudi. Koliko samo knjige pišu, a sve napamet...« »Bagra je to svejedno, velim ti ja. Stalo njemu za národ, k'o meni za tvoju pokojnú strinu. Jest, knjige, A Sto ima u njima? — šest-pet — laži! Samo da vara i buni mirni národ. Jest, napisat če on u svoju knjigu da sam ja pas, a ti pseto, eto ti! Odmah ce on tebe šest-pet čim vidi da si narodni čb-vjek!* »A što bi mene? Ja samo pazim da se ne nanosi š teta državnora monopolu, da se poštu j u propisi...« »A ja? Ja zar ne pazim propisc i zákone, pa svejedno. Jok! nede on toga! Nece on propisa ni zákona, nece on monopola, ni državě, ni kralja, ni mene, ni tebe! Hajde, još taj monopol, šest-pet, više-manje. Marod se nešto pomugne, sirotinja. Ali on kralja! ... »A-ja, brate, nije baš tako! Što ti je kralj bez finansija?* Žandár pogleda financa podozrivo: što on to tu ... iza nao-■čala? On kao da... »Pa tu ti kao nešto šest-pet?...« »Ne, ne, hajde, reci: što je kralj bez finansija?« »Pa oružana sila je tu...«. reče žandár neodlučno i tiho kao da odaje dríavnu lajnu. Zatím se obazrc na jednu i dru-gu stranu ulice, i gore po prozorima, uz put i svetog Nikolu opali nepovjerljivim pogledom, pa doda šapduči: »A vidi ti onoga tamo što je naóulio ušesa: kako sc mi, kobajagi, sva-damo! Taj isto nekakve knjige praví. Ruga se, veli komandir, nekim tu uglednim ljudima, a meni opet veli brico da je i komandira prikazao. Eh, samo da u mene dirne! Vidio bi on ondje gore šezdeset svetaca, ne jednoga! pa gledne ipak krajem oka gore svetog Nikolu: nije li se starac što uvrijedio zbog tih svetaca?« 180 »'Nego, znáš što? Hajde da sjednemo tamo pred kavanu na pivo*, učini žandár velikodušan pokret rukom, kojím skine financa s praga trafike. »Hajde, ja zoveml* vikhe glasno da se čuje poživ po cijelom susjedstvu, a osobito u trafici. »Eh, odoh ja«, reče financ u trafiku. »Do videnja!* »Do videnjaU javiše se mati i kči jednoglasno, kao u dra-mi. »Eto, pazim ja ove dvije sirotice kao rodenú mater i sestru*, progovori financ kad su pošli. »A tu maločas prolazi neki tip s magarcem, a na magarcu nabíjena vreda. Nisám zaguljen u službi, to je poznato, zato i ne napredujem, otkad sam još trebao da budem preglednik! Ali smješka mi se onaj ispod brka, a vidím mu na čiku u ustima da puäi škiju. Stoj, velim. On stane i pljune čik u stranu. Daj čík, velim. On da-dne čik, razmotam: jasno — škija! Sto je u vreci? pi tam. Po-gledaj, veli on. Ponovo pitam, opet on: pogledaj. Što da radím? Sakupilo se národa, da pogledam, pa da sc nasadím ... Hja, smiješ se ti?* stane financ uvrijedeno. 2andar je hihotao; široké mu se hlače třesu od smijeha, a pištojj ga živahno bočka kažiprstom u prazan tur. »1 što? Hi, hi, hi, nasadio te, a? Znadu oni da násade, ih!« »Ma nije, ne dam se ja. Ncgo pitam po tredi put, u ime zákona. A on de ti meni da zákon ne pita, nego sam gleda. Pa sad rcci?« »Jasno. Pravo veli. Sto zákon ima da pita, šest-pet? Gleda naprosto rodením očima. Jasno.« »A da se obruka?* nesígurno upita financ. »Tko? Zákon? Ne može da se obruka!* odgovori žandár sigurno. »Bruka se šeprtlja, a ne zákon. No a što ti onda?* »OdakIe ti, velim ja, ova škija što je pusiš? A bit de da je iz vrece, veli on i kesi mi se bezobrazno u lke. Znáči, duh au je u vreci? pitam. Do polovice, veli, a ostalo je tráva. A sve se smije davo, vidim, hode da me nasadi.* »1 nasadio se ti glavom u vredu, što?« »Jok! Nisám ni zavirio. Marš, marš, podviknuh mu, da te ne vidim! Davo da ga nosí! A ipak, sad me sve gricka: što je bilo u vredi?« »Sto? Duhan«, ispusti žandár krátko i sigurno kao zvuk u hlačama. »Ma je ľ? ...« »Jašta!« To je bilo strašno. I nepopravljivu, što je najgore. Propuštěno i promašeno zauvijek! Stao financ nasred ulice kao ošinut i puše u palác od za-prepaštenja. Ma zar, bogamu...? To ti je kad si dobar, pa hajde, popuštaj, popuštaj, popuštaj, popuštaj... I sve ponavlja financ u sebi tu riječ, a ne misii više na nju, nego mu se nos ved smijulji od nove, sretne mogucnosti: 181 »Pa zar bi on govorio da je.,.?« iStäp be duhan p™05101 a' sto si psihoSg! b Financ umalo áto ne propláče. Ma kako se to dogodilo, tako Šašavo? I huče zdvoj no: hu, sve sam lažov i Iopov! ■Dvaput treba da mu okreneš riječ*. nastaví žandar kao Sotona. »Dvaput, upamti. Ih, ne znam li ja to! Jednom tako, s rodákom Matom Vrdoljakom tjeram voz sijena. što srno bili? šest-pet, jarci — dvanacstogodisnjaci, pa nam strie Jure i moj otac ubacili pod sijeno šest vreca »Trebinjca«, žutog k'o cekin. Pustili kljuse da vuče kako može, a mi se zavalili u sijeno, pa Mate uzeo pričati kako je vidio doktorovu ženu kroz prozor, golu golcatu, gdje se šiša pod pazusima ... Kad odjednom — stoj! — Einanci. »što to vozíte, ví lopovi?* pita voda patrole prijateljski i više, tako, zbog dužnosti. »Duhan«, ispali Mate k'o iz puške, a meni sve namiguje, tobož kriomi-ce, tako da financ to opazi. »Samo da te ne nahraním tím duhanom, magarče!* povikne financ i skupi obrve; uze nam strogo proučavati lica- »A ona 'vako digla ruku, veli Mate, pa — stře, strc — škarama střiže ...« Ja se valjam po sijenu od smijeha. Financ kao da se uvrijedio što se nismo uplašili, več tu izvodimo neke komedije, pa se izdire na Matu: »Tko diže ruku, šest-pet, tko šíša?« Ne dopušta, kao da je i to neki kontraband. *A ovdje ja njemu pričam, veli Mate i nogom pokazuje na mene, kako se doktorova žena šišala pod pazu-hom*. »Jest, pred tobom se šiša, magarčino!« srdi se voda patrole, ali sa zanimanjem, A i ona. dva druga financa zinula u Matu k'o da je siá'o s neba, pa priča o andelima božjim. ■Vidio sam«, veri Mate. »Popeo se na dud, pa gledao kroz prozor. A bila je gola k'o... šest-pet!« »Ih, vidi lopova, što Jaže!« »Ma oči mi iscurřle...« kunc se Mate i gazi me nogom u sijenu, a ja crkavam od smijeha, Financ čupka brk, krije smiješak, a ona dvojka i ne kriju, več razapeli sva ušesa ko jedra da im ne izmakne ni dašak Matine priče. »A mlada, Što?« »Mlada, zgodna. Kosu natrag skupila, pa je svezala ervenom vrpcom. Ovako nadigla ruku, pa strc, strc, škarama* ... »šiŠa?« ašiša.« »A ti, lopov, iz duda gledaš?* »A, gledam. Zato su oči tu da se gleda* ... Financ se odjednom uozbilji. žestoko zasuče brk, a time mu i smijeska nestane, kao da ga je u brk satjerao. Ozbiljnim pogledom ošine patrolu, sjeti se službe. »Hajde, hajde*, dobaci nam nehajno i křene na čeíu patrole. »A nečete nikako zaviriti pod sijeno?* odjednom če Mate. Poludio je, pomislih, s davolom se igra. »Da pogledamo, gos'n potpregledniče?« upita onaj na lijevom krilu. »Ne budali!* otřese se potpreglednřk. »A ti připaží s duda«, dovikne Mati, »pa da pričaš drugi put.« 182 Kad srno pošli, upitam Matu: »Sto se poigravaš s davolom, šest-pet? Kad je poš'o, pusti ga nek ide.« »Ih, što si ti neki!...« veli Mate i gurne me natrag u sijeno ik'o neku bu-dalu. »Poš o — to ništa ne znáči: mog'o se on i vratititi. A 'vako, kad ga zovem, neče. A oňda... služi to i za drugi put.« To nisam shvatio: što mu služi za drugi put? A drugi put sretnemo mi jstoga potpreglednika na čelu patrole. I doista, ne pita on ništa Što vozimo, več odmah, šest-pet, još izdaleka viče: »Hej, dudašu (tako je sada zvao Matu, zbog duda), striže li, striže?« »Ne striže, viče Mate, nije joj još poraslo. Ali ima drugih stvari ..Patrola je začas bila kod nas. »A da ja tebi ipak zavirim malo u dušu, a?« go-vori voda, a smješka se dobrohotno, k'o stxic rodeni. »Zaviri, striče*, odgovori Mate bebozbrazno, «naš što je unutra. A da vidíš što je zut, dávno takvog nisam vozio, ko šafrán.« »Raspalit ču ja tebi šafrán, sest-pet, po šíji!* ljuti se tobože potpreglednik. »Može i to za šalu«, veli Mate. »A kážeš, dudašu*, spustí glas potpreglednik, »ima novih stvari?« »Ima«, odgovara spremno Mate, lopov, bog ga ne ubio. >Ima na pri-mjer — masaža.« »A ti znáš što je masaža? Gdje si ti vidio masažu?« »Nisam vídio, nego... evo, on mi je rek'o«, i opet pokaze nogom na mene. Nikad mi nije pričao o tome, nisam ni sam znao što je »masaža«, nego on ondje, lopov, ončas izmislio. »Ti znáš što je masaža?* pita mene potpreglednik strogo, k'o vra Baldo kad nas je pitao iz katekizma. A priš'o sasvim kolima, pa se nalaktio na sijeno i uzgledao gore prema meni. *Znam«, velím, a misiím u sebi, valjda neče pitati? »Pa hajde reci kad znaŠ: što je masaža?* Davo da te nosí! mislim. »To je, da kažemo ...« baš k'o da odgovaram vra. Baldi vje-ronauk: ne znam, pa samo da mu ne pljunem odozgo u licc. A on počeo čeprkati po sijenu, k'o čeka da mu se káže. Uzne-mirio se i Mate: sad če turíti ruku ... pa mí podvikne: »Pa što ne kážeš, šest-pet, kad znaš? To ti je 'vako, striče, k'o neko češanje na živo. K'o kad te svrbi.. .* »A što ju je svrb-jelo?« »Pa znáš što, trbuh ... i cice ...« Mate ni da bi okom trenuo, a laže. Patrola »pušku k nozi* pa užiya. »Lazeš!« po-viče odjednom potpreglednik. »Nisi valjda, i to s duda mo-gao vidjeti?* »Jesam, striče, k'o što tebe gledam. Jedna gra-na samo što ne ude u prozor, lišče gusto, a ja na njoj sjedim k'o tica i gledam* ... »1 jesi ti neka tica lopovska*, smi je se potpreglednik. »Samo, pazi tico, da meni ne uletíš u krlet-ku!« »Pripazit ču«c, velí Mate ozbiljno. »A duhan, striče, ne bi ni pomirisao, a? A fin je, šest-pet, baš me vrijedaš.* »Go--ni-te davol* ljuti se tobože potpreglednik i grabi kamen j e na česti, k'o da tjera psa od sebe. »Eto vídišlma i ono drugooo.<* Začas je tu kod nas. »Veliš i ono ima? Hajdc, pricaj.* »Ne mogu sada, nemam vremtna. Da znal, posjeklí murvu, pa je sad sve drukčije,.. Dugo je za pričati«, odgovara Mate ne-kítko na brzinu, a drži se važno: Sto mu tu ovaj zanovíjeta? »Žuri nam se«, veli Mate. »Ha, žuri ti se?« zařeži na njega pot-preglednřk osvetniôki. »E, čekaj, mení se nc žuri. Reci ti me-ni malo, šest-pet, Sto to voziä?« Ne možeš ga prepoznatí vise: strog, služben. »Kao sto se vidi, sijeno«, velí Mate. »Sijeno vozím.* »A ja opet ne vidini dobro*, veli potprcglednik, >me-što sam nagluh«, i namigne patroli. Začas smo bili opkolje-ni. »Silazi!« naredujc potpreglednik. »Pa nedeš" nann, valjďa, striče, sada sijeno raskapati?a odgovori Mate k'o da če zaplakali. »Kakav sam ja tebi stric, šest-pet? Silazi kad ti velím Sidosmo. Mate me usput uštíne za debelo meso, te um-lo ne vrisnuh od boli i zadovoljstva u isti mah. Patrola navalí na sijeno k'o izgladnjela stoka; zavlači ruke duboko, tura puške s bajonetama, bode, razgrce, a potpreglednik stoji kod konja i nadzire, smiješeéi se podruglji-vo. Mi sjedosmo ukraj ceste k'o dvijc sirote, a Mate spustio glavu medu koljena i, rek'o bi, plače. »Rek'o ja tebi da pažíš da mi ne naletíš, pa eto, nalelio sí!« likuje potproglednik. »Da ti nřsam rek'o hajde-dc, šest--pet, ali rek'o sam ti! He, ptico, ptíco ribolovna .. .* j»Gosn' ipotpregledník«, pristúpi tnu fínac i raportira: »Ništa.« »áto?« drekne on. i-Níšta. Sijeno.B »Pazl, činim te odgovornim .,.« »Izvol'te pogledatí sami: sijeno, pa sijeno.* Potprcglednik sc časkom zamisli gledajuči niz cestu, kao da otud nešlo očekuje, pa řece gotovo šapčuci: »Ništa. Po- kret.« »1 opet je samo jednom okrenuo, oglasi se Mate kad je patrola poodmakla. Ih, budale!* Vraga, jednom okrenuo, mislim ja, a tu sve ispreturano i porazbacano k'o da je vihor proš'o. »što jednom okrenuo?« dreknem bijesno na Matu, &Sijeno«, veli Mate i gleda u mene k'o u budalu. nKako jednom, šest-pet, kad je naj man j e deset puta, k'o krmak ... Gledaj, sve je izrovao!« m »Ama, ne velim to, nego riječ, riječ! Shvaéaš li? Kážem Ji ja 'duhan', on okrene, pa mu ispadne 'sijeno'; kážem li 'sijeno', okrene i ispadne mu 'duhan', budali. A riječ treba dvaput da okreneš, vako: kážem li 'duhan', okreni jednom — 'sijeno', okreni drugi put — 'duhan'. Kážem li 'sijeno', okreni — 'duhan', opet okreni — 'sijeno'. Riječ treba dvaput da okreneš ako hočeš saznati što je.« —■ Tako sam ti ja od rodáka Mate naučio da divanim s Ijudima. Laze naš čovo, laze, šcst-petl Tóliko laze da viša í ne laze, nego govori istinu kad laze. A ti mu, jasno, ne vjeru-ješ, jer znaa da laze, pa se nasadiš. Zato, uvijek mu dvaput okreni riječ, pa se nečeš prevaríti, upanrti. — No da sjed-nemo, baš sam ožednio. Ubi mc ova vrueina. Sjedoše pred kavanu na obalí. Zandar je raskopcao ovrat-nik i brisao znoj. Financ se zaglcdao u more kao da je zaplo-vio rnislima u tti zagonetnu, čudnú pučinu Sto se žarila na suncu, pa pokomo upitá íz svoje zamisljenosti kao iz neke vrece;. — A što bi s Matom? — Káko, što bi? — začudí se zandar otpuhujuči pjemi s piva. — što bi kasníjc s njim, u životu?... — Aaa... Tako govori da tc razumijem. Eno ga u Ljubu-škom, vec jc preglednik, prestig'o te. A kupio kucu u Splitu pa je upis'o na punfcu, — Ma što? Kuču? — snebiva se fínac. — Značí... — što »znači«, šest-pet? Značí da je imao srece u službi. To znaci! Kad ode u penziju, imat ce se gdje skloniti. A lije-pa kuca, bogamu, sám sam jc vídio; tik do j>Ajdukova« igra-lišta, s prozora možeš glcdatí fudbal.,. Kaže: kad odem u penziju, necu se skidati s prozora. Financ tužno uzdahne. — Eh, treba znati — reče. — Daj mi znanje, kažc se, dat c1 u ti irnanje. Zandar pljucne kroza. zube daleko u more — cik! Pljuje na tu mudrost. —r Kakvo znanje, šest-pet! Srcče treba imati, a znanje ti poklanjam. Ogleda se žandár po siarim kamenim kucama na obalí, od kojíh neke nažívajú »palaeama«, jer čine čast našem mje-stu, to jest svojim prozorima i balkonima daju mu dostojan-stven i gospodski strpljiv izgled; susretne sc s prezirnim mi-rom nijemih pročelja i smjerno zakopča ovratnik, propisno namjesti kapu: osjeti se čuvarom log mira, zaštítnlkom do-stojanstva. — Sve je sreča — uzme žandár zabrinuto meditirati, — čovjek hoda kroz život k'o pijanac: ako ima srece, prodc, ako nema, slomí vrat. To ti je sva mudrost. 185 Finac je šutio. Sanjario je o svojoj sredi. Mislio je na one dvije sirotice u irafici: imaju li one sreče? Spávajú u istom krevetu, šcuéurene, stisnuťe jedna uz drugu, mole kru-nicu i trcsu se od straha; boje se nodnih zvuková, pucketa-nja^ pokudstva, Šumová vjetra, groma, miševa, mijaukanja mačaka, zavijanja pasa, mjesečine i mraka, svega se boje. 2ive tako same, kao izopcenc, kao dvije jadne gubavice; svijet ih ne voli, a nikome ništa nisu učinile. Nc vole ih za-pravo zato Sto su jadne, što su same í nezaštidene, zato što se boje miševa i mačaka, mraka i mjesečine. Ne vole ih zbog kderkinih naočala. Jest, jest, zbog naočala ih preziru, ďivlja-ci, zbog kčerkine paměti. Financ osjet\ srcču zaStitnika, spasitelja, sreču Ben-Hura što je pronašao mamu i sestru, jadne gubavice.. — Ja sam kao Ben Kur za one dvijc sirotice — reče na-glas. — Ben Kur — ponovi ganuto, gotovo sa suzama. — Gledao sam Ben-Kura u kinu bit ce i desct-dvanaest godina — reče žandar hvalisavo. — Onda kino još nije govo-rilo... — Kad je naä'o pustu kuéu, pa zaspao pred njom, a one jadnicc naille i ne smiju m taknuíš, jer su gubave.., — A što ti tu šest-pet? ... Pa one tvoje nisu gubave! — Ne kazem da jesu, ali svijet te može učiniti svakakvim. Što? Dok nisam ja tamo stupio, k'o da su bíle gubave. Nitko da bi prestupío praga trafike; k'o da ce ga kuga pomesti ako tamo kupi cigaru duhana, k'o da de mu se jezik isprištati ako lizne marku. A obje su k'o světice.' Uh, što jc svijet marva! — Nemajú sreče, što ti ja velim — reče žandar upudeno, kao zvjezdoznanac. — Da golim turom sjedneš na: žeravicu, knd nemáš sreče, sto ti pomaže? Eno ti onoga gos'na šjor--Bepa: ondje tovari pred kucom, přede k'o mačak u zapedku i ni brige ga. Da mu se dolibiš s leda, pa mu poklopíš oči rukama i upitaš »pogodi, tko sam?« rck'o bi: briga mene tko si! A ne znam da li bi i to rek'o. — Sretan čovjek, pa što mu možeš! — Eh, jest — uzdahne financ. — A uzmi opet onog božjeg bricu Bernarda — razmatra dalje žandar gotovo razdraženo. — Cijeli božji dan muštra onu britvu k'o regrúta, pa što? Džaba mu, ne može da ukeba mušteriju, da ga... Baš k'o da je šugav. — Třese mu se ruka — veli financ zabrinuto: — Zaradio u ratu bolest od žensketine. I-cwisa propovljeda „mi ^en,S a Rim ítí ad,.?nrP*Jadne one dvije sirotice?« Pa ako su sirotice! Tko im je kriví Uh, májku mu budalastu, äto se zalijepio za one dvije svete Mo 189 nike! A evo ja, slobodan k'o jarac, pa mogu Sto hodu! Jašta da mogu! Da se ne boj im val jda tebe tamo, iza stabla? Knji-ge piseá? Pjši samo, piši! Samo da ti ja ne ispišem po taba-nima Deset zapovijedi božjih, k'o Mojsije! Misliš li da sam ti ja k'o naš komandir: zákon, velí, dopulta da se piše, pa Sto môžeš? Zákon? Udesit du ja tebe, baš ako hoceš, i po zákonu, ne boj se! Ved ceš ti meni dopasti šaka, a onda de biti — ajaoj! — Pazi, to tebi govori, ne igraj se! — Ah, Sto! On je igračka. Sve su to moje igračke iz torbe svetog Nikole.15 »Igračke? Možda šjor Bepo, možda šjor Bernardo, možda i financ i dvije sirotice, magarčic i njegov gospodar, ali... on, žandár! ... Kani se, velim ti! Ne priinjeduj ga tako izazi-vački, ne gledaj ga kaa vuka iz 'Crvenkapice'. Ima neko uro-deničko pleme u Africi ili Aziji što mali divlju zvijer za opro-štcnje prije no što je ubije. Oprosti, kažu ti obzirni Ijudi, što te ubijamo i zamoli svoje rodake i prijatclje da nam oproste, i da se ne osvecujú našoj djeci. Ne ubijamo te iz mržnje, nego iz potrebe. Mi trebamo tvoje tijelo da nam djcca ne umru od gladi, a dušu ti ostavljamo da živi i da nade drugo tijelo ... Známo da je ružno á to to činimo, ali moramo. Zar se nečeš smilovat i našoj djeci? Oprosti. — Što hodeš time redi? Pa ja njega ne ubijam! — Hodu redi da nemáš ni toliko obzira koliko onaj tamo urodenik prema krokodilu. On priznaje krokodila, on mu se ne ruga. A uzima od njega samo ono što mu je potrebno, što mora uzeti... — A ja zar ne uzimam Sto mi je potrebno? Meni su potrebná opažanja, ja móram gledati... — Podrugljivo. Strašná je ncsreca biti smiješan. On to zna, zato je i bijesan. On je kao lav u cirkusu, koga su vezali koncem za vrat pa ga klovni vode uokolo po arení. Publika se, doduše, smije loj glupoj lavovskoj snazi šlo se pokorava otporu jednog končida, ali on je pristao na tu igru. On je ipak tu lav! No neka nerko samo pokúša prekršiti uvjete cirkuske konvcncije, neka baci zvečku pred lava, on de to '= Paradoks zákona dopusta, áoáuie, da pii»c kao iamnjí™ liet piie svoje knjlge. Ali budno oko, praktlcni organ vlasti, moře zakunskn stom kakve-takve (Uterarno prosvijccene) civlllzaclje, prema potřebí, i zacihiŕi. Sudbina pisca. pod državnim petatom iandarske logike, bit ce zapečatená kan udei umlaáenog cvrčků. C ak jc i sviifďio í! o pisac :ad: il: nu radi. On se uvíjek owim Igra; njegov humor vječito stanuje na nekom ernom otoku. Zaíio, dakle, da i samog iandara ne uzme u zagrľjaj kao svoju ubitaénu igračku? To je logika groteske, sianje misii s ruba paměti, ali i apsurd stvarnog pototaja pitsnika. Sve ga tiera na to da krajnja samoobrana poezii*. glavne Ijudske tnoci koja súdi o xraislu svijet*. bude njegov posliednjt fitn pravé oporuke tivota. Animalna mrtnja driavnoe, pu-íwa. krvniŕfca primitiva koja zattre svaku pravo slobode l)udakog duha, ne ohecava nikakvu ntdutnu igru. Žandarski rrion Je kra tak — sete samo do ruke na revolveru, a krivo mu jc sve íto Uvi bez kokarde na njegovoj kapi. Za pisca, kojí to vidi, kameni pogled predstavnika vlasti cúva jedino status kandidáta smrti 190 shvatiti kao ruganje, kao potcjenjivanje njegovih mogudnosti, i razderat ce sve oko sebe. — Da, samo što on nije lav. — Priznaj ga barem kao kašalj, kao kišu, kao glavobolju, on i ne traži više. Pakaži mu da ga se bar malo bojrš i on de to shvatiti kao poštovanje. Poštuj ga makar kao pojavu ako želiš sačuvati glavu. Zař se ti i kašlju rugaš, i glavobolji? Je li ti možda i kiša smiješna? — Kiša je dobra, ona je i sama podsmjeäljiva. Sad se ne-gdje pritajila, pa nam se smije, kakn se tromo frigamo skupa sa žandárom u ovoj božjoj tavi pod suncern. A onda ďe od-jedanput pljusnuti, i bjt černo mokri i živahni kao vrapci. No, on, žandár, on bi jc zabranio, šest-pet! Ona mu se ruga, mokri mu po glavi (tako on to smatra), bubnja mu po bub-njastoj kapi, kao da se sva slila isključivo na njega da bi ga smočila i učinila još smješnijim i neuglednijim. — To je opet igra mašte, titranje slike, kao u nekom ša-ljivom chaplinskom filmu, kojim sebe zabavljaš.13 — Tvoja je igra naivná, nadahnuta junaštvom dječje sobe i jahača rumene kadulje, sva ljepljiva od čokoláde što curi niz bradu. On nijc mrav što s c nedužno miješa u posao tvoje mašte. On i sám ima maltu, pakosnu, paklensku, u kojoj bíjesno kipi kao u kotlu. I on se volí poigrati svojom maslom, Pa, sve tako u igri, poput tvoje igre, mašta on kako bi te uronio u svoj kotao i skuhao kao kokos. Zar ga nisi čuo: bit de — ajaoj! Ne pišu se tu románi, mon cher!u — Znám —■ govoriš više rezignirano no tužno, mračno oborené glave kao osudenik. — Ne osjedaš li onu izvjesnu atmosféru kad on prolazi? Sve miriši po njoj, čak i ono cvijede na prozoru šíri oko sebe dah lažne ljepote. Zar su tu mačke podvile rep zbog kokc-terije? Nije on nipošto vuk iz »Crvenkapice«. On je onaj vuk što je obedao da nece kláti ovce, pa je podavio guske što su za-gakale kad su ga ugledale: mislio je da mu se rugaju... Ne budi guska, budi radije ovca. Budi Artolrog tom Pirgopoli- '> Vrteči se oko iandara, u poloiaju urodenika pred krokodílím, zabáva 1— ■'»• No maita posuj* nŕodoljiva, hore zbilju. zave " Vrteči se oko iandara, u polozaju uroumu, pjesmka joä je igra maífe. No maita postaie neodoljiva, hoče zbä}u. zov< k činu, Smisao je nedjeljiv. besmisao isto tako. Humor nije tek xabova, gro ťska je sam Kvót. Parúja trv. ialjivog iaplinskog íilma jednaká je pobuna, c kp^ij i Zagrliaj kaže: straina je ntsreda tríti snaieian! K sva itrahta komika nije mäta drugo nono Idian iivot koji prati laina malta. To je groteska tovieka bez cittim, nezgrapna idila ili bc/izglcdna svada izm*č?u poetiínc riječi t stvar-nosti eoniímog čovieka. Pravá Marinkoviŕeva bllskost Chaplin« je baladitna gro/trika, pobunjeni din samoga plcsníčkog zagrijaja neprijatnog, neprijateljsküf;, opasDOg komoda stvamog tivota. koji surovo tuče — i ubija. !* .Vfon eher — moj dragi. Dok je vlast na vtaxti, u svemu ito iz ivoito<3««vMog íivoío totalitamo iskorjeniuje čovieka u čavjtku, nemá nikakvog rnjesta za Jju-dsku maltu na vlasti. TJ ne postoji Slobodan zemaljski prostor za pian je ramana. 191 niku s pištoljem o zadnjici, nato vari ga pohvalama, da klone ■pod .njima; budí La Fontaineoi/a lisica.. — Ili — ostaví ga i vrati se. Eno, šjor Bepo priča zanim-Ijive stvari u brijačnici: — E, jer naša Matija misii, znáte, da sani ja kao dijete, da ja ništa ne znám, pak da me može svatko prevariti. Puh... — otpuhuje šjor Bepo sapunicu. — A mene ne može nitko prevariti, jerbo ja znam da me varaju... puh... pak im pustám da varaju, kad im je to" drago, i gledam kdko varaju, pak se smijem u sebi. A Matija posli j e viče: šjor Bepo, šjor Bepo ... puh... opct su vas prevarili! Ajme mení, jadan čovječel A ja govorim Matiji: Pusti, Matija, kad im je to-drago, A meni je isto drago... puh.., gledatí.., Onda Matija počne plakati, jer ona je škrtá, znáte, pak joj je žao kao da je njeno: Ajme meni, šjor Bepo, čovječe pra-vedni, (a to »pravedni« hode reci glupi), sve če varn ■pokrastil Umrijet četc od gladi u starosti! (To, znáte, kao da sam ja mlad.) Koje su vam lijepe novce ukrali! — pak Matija raču-na na prste koliko su ukrali. Puh... — otpuhujc sapunicu. — Ma, šjor Bernardo, očistite mi, za Jjubav Božju, malo oyu sapunicu, sve mi ulazi u usta. A vi stc vidjoli kakve Matija jma prste? — Kao rogače: kvrgave, erne, a sve ispucane s donje strane, pak i h. maže uljem, znáte. I tako na te prste ona brojí. A Sto joj ne stane na prste, ona ima u kuhinji zdjelice, znáte, pak svaka zdjeílíca ima svoga dužnika. To su oni što me varaju, znáte. Pak u zdjelice staví ja zrna boba ... jerbo Matija ne zna pisati... zrna pasulja, slanuťka. i leče, pak joj svaki bob znáči hiljadu, pasulj sto, slanutak deset, a leča jedan dinár, i tako nju ne može prevariti ni sam vrag Lucifer. Ona okrene zdjclicu na stol, pak brojí zrna: koliko zrna, toliko duga... Pak meni govori; Neče oni mene vue" za nos kao vas! A ja opet govorim Matiji: A eto, Matija, radi kako znaS. To su tvoji posli. I tako ja, znáte, nemam brige ... Ma opet ne mogu tako sa svijetom, znáte, razgovarati, jerbo sve Matija govori... Pak kad ja hoču štogod reci, ona oďmah meni presijece ríjec: Ma nemojte vi, šjor Bepo, ništa razbija-ti glavu. Ne môžete vi s ovim svijetom. Samo čete se nalju-titi, pak nedete moči nočas zaspati. Ovo je divlji svijct, bez srama i razuma, samo gleda kako re ukrasť! Eto, tako Matija govori, pak ja morám mučati, znáte. — A zašto joj vi ne rečete — pita Ijor Bernardo s brit-vom u ruci — neka ona mu či, a vi da hočete govoriti? Vi stc gospodar. » Artottag i PirgopalMik — posprdiii tisuivi Jic* \y, .nntičfce koroediie. Znače: naljijar rogova, podmukli, lufcavi JaskavaĽ — odnoíno; Ivrttulccmi napríica ogra-m&ni Jetitltikoäac lili par znaíenj* Liň;i Li rratačneova (J621—16fl5> bama o prepredtnai tiski, Jíůja íaskanjem otinut úpornom, ali glupom gavranu, koraad hriiljivo Cuvanos *ita 1Z kIjunu. 192 _ A, gospodar jesam... jesam gospodar. Ali Matija meni vri jedí. Znáte koliko meni Matija vrijedi! Ja se-U jutro kašno probudím, znáte, jer po noci ne mogu spavati, nego sve misiím, znáte ... do tri sata ujutro misiím. Onda kad se probudím, Matija odmah zna da sam ae probudio, pak mi donese kávu i kifle na krevet. Cujem, znáte, papuče Matijine kako idu gore u moju sobu, pak znam da če sad uči u sobu i da če otvoriti š'kure. A meni, znáte, škodí veliká svjetlost, pak još prije nego otvori ja se pokrijem po glavi. A Matija, kad otvorí, reče: .*Bůnjomo. Kako ste spávali ?« uDobro, Matija, od-govaram ja ispod pokrova. A ti?« pak mi Matija pripovijeda što je sanjala prošle noci,.. Jerbo ona, znáte, svake noci sanja da su došli hipeži u kucu, pak da su me htjeli ubít i pokrast, a njo uzet poätenje ... I dokle mi ona tako pripovi* jeda, ja'poläko pustám svjetlost pod pokrov da mi se, znáte, oči privíknu, znáte. Kad mi se oči priviknu, popijem kavu i pojedem dva kifla, a Matija mi govori: »Ma vi ste bolesni, šjor Bepo." »Nisam«, ja govorim. *Kako niste«, govori MaLi-ja, »kad ste pojelí samo dva kifla! Nemate apetita. Pokazíte mí ježik. Dat éu vam ulje od ricinusa da vas očisti.« A tq ona govori samo da: me přestraší, znáte, da bih pojeo tri kifla. Ona zna da mc strah u'lja od ricinusa, znáte. Pak pojedem preko voljé tri kifla, samo da mi ne bi dala u'lje. _A to vas ona drží kao da ste malo dijete?.— govori šjor Bernardo. — E, da, kao malo dijete... — ponavlja šjor Bepo rastre-seno i nastavlja: — A onda mi Matija pomogne da se obučem. Postole mi ona sama, znáte, obuje i svěže, jerbo, govori Matija, da čo-vjeka može najprije udariti kaplja kad obuva postole... _ Da, Lo je istina — govori šjor Bernardo. — Tako je udarila kaplja pokojnog profosa od suda baš kad se ujutro obuvao. Tiiesni postoU, pak on dao snage i — pukl — pukla žila. Zato ja imjek govorim; postol ncka je komotan! — E, i ja isto. Uvijek jedan broj više. I tako mi Matija obuje postole i... i što sam ono htio řeči? — Da vam Matija obuje postole ... — E, da, obuje mi postole i... Ma nešto sam drugo htio reci ? — A bit če da vam reče neka se pogledate u zrcalo, bože moj? T — A, ne, ne — odbija šjor Bepo, gotovo uplašeno. — Ja se ne gledam u zrcalo. Ja se nikada ne gledam u zrcalo, znáte. Časak äutnje. Ějor Bepo napregnuto misii što je htio reci. šjor Bernardů brúsi britvu zagledavši se ravnodušno u pražnu ulicu, bijelu od sunca. J3 Mnrinkovir: Ruka 193 — Eh, da! - uzvikuje od jednom šjor Bepo. — Htio sam reci: Matija mi dade klobúk i šcap i reče mi »bonvíjajo« Í da ne sjedim na suncu. A ja onda niza skale, pa u Biro, pak sjednem na vrata od Biroa da uhvatim malo zraka prije objeda. I opct malo mislim da me te misii ne bi mučile po noci. Bol j e je to obaviti po danu, a noc je za pocinak. Ma ovaj svijet uvi jek nešto vice, viče... pak se ne može u miru ni misliti. A tko je ono maloprije na vas vikao? — 2andar, — Zašto je vikao na vas? — Da zašto ga gledam. — E, nemojte, nemojte ga gledati. Ja, znáte, nikad nikoga ne gledam. Ni sebe nikad ne gledam u zíralo. I nikoga ne poznajem- Svi su mi jednaki. Od gledanja se, znáte, troše oči. A pak, na koncu, što se ima gledati? Ako ste jedanput vidjeli jednoga čovjeka, to vam je dosta: vidjeli ste sve ljude. Jerbo svi iraaju í nos i oči i ostalo. A ito se ima drugo vidje-ti? — Eh, a ženské? — klikne šjor Bernardo. — Isto. Nos i oči i ostalo. Hoču reci, uši, us ta, glava, ruke, noge. ■— E, noge, noge! — uzvikuje šjor Bernardo kao pozna-valac i stručnjak u neku ruku. — Ňogel Lijepe ženskc noge, pak vam se zavrti u glavi!... — Kad ne gledate, sve je to niSta. I noge... i sve je nista. I ništa vam se ne vrti, v jeru j te vi meni, šjor Bernardo. A na vas, eto, žandar viče, jerbo gledate... A ja ne gledam, pak na mene nitko ne vice. — Da ste sdromah, vikali bi i na vas ;— brunda šjor Bernardo potiho; ne može se uzdržatí, a da to ne kaže. I uzdah-ne teško, síromaški. j — Potron? — pita šjor Bepo, načulivši uho. — Nešto ste řekli? — A, govorim ja da su žandári zato i placeni da viču. A ovaj více i preko place, za pasju čud. — I govori se tako da koliko ljudi toliko čudí. A bit če da je njega dopala jedna čud, što vi govori te, pasja čud. Jerbo ima takvih cudi od pasa, znáte, pak on nema nikad mira. Hoču reči, nikad pokoja i počinka, nego laje na svakoga. Govori se da pas i na mjesec laje... Tčľ*nSlI° JeSVC smiJ^n0j neka se time baví pripov£ strašnú ™V™ )ÍSt°ve' Ja trebam ^mu 194 No, što je? Prekinuo si se? >Tcmu .strašnú*? Sekspirsku? Žandarsku? Krokodilsku! Oh, oh! Krokodilska terna, strašno je to, doista!16 Ali nema žandára. Vidiš, doista ga nema, nestao je. Odnio je nekamo svoj biješ da se istutnji u samodi. Pravi pokusne eksplozije kao da je pronašao novo oružje. Hajno! Strašno! A eno ga gdje umiva noge, hladi svoju čud, što kaže šjor Bepo. Sjeo žandar poput sirotana na pusti kamen kod mora, izuo se i namače noge u vodi. Skinuo opasač s pistol jem, raskopčao blůzu, položio i kapu na kamen naopako, kao Šerpinju, pa upija u sebe laki dah povjetarea s mora, zagle-davši se spokojno u daljinu. Tihi šapat lahora u gustim igli-caraa bora i?nad njegove glave i milo pljuštanje vode pod no-gama, a svuda uokolo veHki, beskrajni mir. Miř duši žanda-rovoj. Mir njegovoj čudi, njegovoj srdžbi, mir pištolju i kapi. Stišao se biješ u njemu, pa mirno prežíva svoj plij en od današnjega jutra: financa i dvije siroticc, šjor-Bernarda i tebe. Od vremena na vrijeme pljuca daleko u vodu i melje vas u paměti kao beznačajne, jadne ništice, uništava vas i břiše kao gama d što se rasprostrla po njegovu životu, po smislu njegove egzistencije i hoče da ga uguši. Zna on zašto ga gleda šjor Bernardo, zašto ga financ ízbjegava, zašto one dvije iz trafike nisu njega izabrale za zeta, zašto ga svi gledaju, svi izbjegavaju, svi nerado govore s njím, zašto je uvijek tako sam k'o siroče za koje su sva vrata zatvorená, sva srca pražná, sva usta nijema. Sve je to zato što je žandar. A što je žandar? žandar je čuvar reda i poretka. Čuvar! Dakle, svi su ovi protiv svega što on čuva; da njega nema, začas bi sve to srušili i prorajtali šest-pet, k'o pijanci u kuči u koj oj gazde nema. Napili bi se i rjotukli. Ali gazda je tu! E, nečeš, bogami! Nečeš, pa makar crk'o ja! Neka Ben Kur ženi trafiku, neka Mate stiče kuču, sreče nemam ja, to znam i fučkam... ali nečeš rušiti ono što ja čuvam! Srdito zapljesne nogama po vodi i pljunc oštro: ne-češ! Razbjesnile ga vlastite riječi pa je uzeo vikati na imaginárne rušitelje državě ondje pred sobom, u zraku. Razmahao se žestoko, pa boksa zrak i přijeti, pokazuje sbosanski* i '« Veí i komika je, u biti. tragika tijesnih okvirn života. SrtrijeSna iakrdija kod Marinkoviía nikad se ne dijdi od svoje mračne pozadine. To je i fini jämresŕíTOPti. »Straána terna* utolito viíc pripadá poetskoj dutnni njegúya humoru. Ona nikoga ne tjtíi, niti smiřuje. Naprodv, njen je e3i da nas uzňemtri, 1 ostavi u nespokojstvtt. Shikespeareove povijesne drame. tzv. kmlitvskc trogeáije koje íclc djelovati na morálnu uobrazilju piVevih su vřeme nika. picpune su krvi, patnje i užasa. Ni tandarska kraljevsko-jugoslavpjska terna nc zaostaje mnow tza groze íckspirskih kmnskih kronika. Marinkovič je apostrofu** kao krokodui-rm, prastarú orijcntalnu basou o zvijeri Sto čovjeka. niti Sin on rekao, smislio, puk-jšao, u svákom sluiaju proždíre. Terna podsjcčn i na Kafkinu (1S83—1?24) aJcgorezu ljudskog položaja pred čuvarima zagonemrij; zaiatma. 195 5 psuje prostački s tri ne i matere cmíma tamo »lopovima« i »bitangama 'lopovskima, a ondá kad je veé nastupio momenat »upotrebe vatrenog oružja* (po pra-vílima službe), dohvati pistol j iz futrole í stane mabnito pucati po vodi, Tako! rete, ispalivSi i posljednji metak. Sve Ih jc postríjcljao. I ponovo nastúpi miř. Tužan, potištěn miř, kao na ratištu poslije bitke, gdje leže mrívi ljudi medu prevrnutim í razbijcnim stvarima. Teško je disao od umora, kao boksač koj i je oborio pro-tivnika. ísada stoji nad tim pakoljcm oko sebe i bulji předa se u vodu, turžno, patniČki, kao nad nekim gubitkom, Rzzilazi se magla bij esa i svice stvarnost pred očima. Gle, neke ribice muvaju se tu u vodi kao mali gladuši, prosjačkSi. I noge mu se bijele u pro2irnůj, čistoj vodi, povecane kao pod lupom, teške, tupe, ogromne, s dugim, uzdignutim palcima, kao da ga čudno gledaju, njega gore, slijepom rožinom nokata. Od jednom osjeLi sitno grickanje po prstima i prode mu neka mi-Iina po ledima kao od dodira nečeg dragog i nepoznatog. To sitno štipanje po jabučicama prstiju, Sto su nabubrile u vodí kao groždane bobe, osjeti kao drago i prisno milovanje, kao Ijubavnu slast i slatku omamu nekog dávno priželjkivanog sna o zeni, o lju'bavi, o intímnom spajanju s oaim nekim čud-nim, mali m, koprcavim ženskim atvorenjem što se kao školj-čica rastvara před n jogovom žudnjom,, - Ribice! reče, sav naježen od inilja. Nije se usudio pumaknuti da ne bi preplašio u sebi taj mili dah Ijubavi. Sav se ukočio i skupiú oko te male, idilicne igre u vodi, te sitne svirke po svojim prstima. Sto je zvonila na napetim žicama njegovih želja kao tužná kantiléna neke nikad neos t varene Ijubavi. 2andar teško uzdahne. Preplaše se ribice uzdaha, strelo-vito sunu od njegovih nogu i potonu u modru dubinu. On strese gla-vom kao da se trijezní od uzaludnog sna, sabrano protři j a oči kao razuman čovjek i uzme se baviti pistol jem. Tražio je zanimanjc svojim rukama i svojim mislima. Uzme iz futrole posebnu krpicu od biljarskog zelenog sukna i stane njegovati pištolj; ěkljocne několiko puta, oprezno okre-nuvši cijev od sebe, onda mu s velikom pomnjom obriše oba-rač, grlo i usta, kao nestašnom djetetu što se zaprljalo u igri. Zatim izvadi novi šaržer í z džepa i nmetne ga u pistol j, satje-ra metak u cíjev, zakoči i spremi oružje u futrolu. Sve si to pratio [tapetom pažnjoTn i nisi propustío ní jedné jediné sítnice, a ipak si posao! Lako, gipko, neeujno kao mačka přikrádáš mu se s leda s bešumno mekim gumenim papučama. Što kanis? 196 I Vidjet čes ... Ne šapči, čut če tel... Ja to nazivam izazivanjem sudbi-ne.,. ili naprosto — ludošču! Znáš li Žto znáči taj korak? Znam... To samo kážeš, ali nisi siguran da znáš. A tko je ikad posve siguran? Svaka je igra hazardná, Igra? Kakva igra! Kad je ulog život, to vise nije igra, nego vratolomija, katastrofa! Ti polaziš u smrt! Ah, ne! Ja polazim u šaljiv podvig na ovog hvalisavog kro-kodila što mi plaši mastu i proždire rečenice. Glcdaj ga — Crocodilus gloriosus!17 Naoružan pištoljem. A metak mu je za tebe spreman u cijevi, da znáš! Znam. A zar su manje opa sna osamdeset i tri zuba u gor-njoj čeljusti krokodíla i tridescl u donjoj? Pa svejedno ljudi idu u lov na krokodile, A ja Čak ne idem u lov, Zamolit ču ga da mí ne zatmjeri, kao oni tvoji urodenici u Africi ili AzíjL Sam íi mi preporučio da tako postúpim... iNe> mogu više obuzdati tvoju ludost. Tvoj me objeŠenjački humor plaši; nisi više při sebi... I nisi, doista. iNista više ne čuješ, ništa ne vidiš, samo ta leda pred sobom, uska, mrsavá, s uzdignutim, šiljastim rame-nima, medu kojima raste, kao u nekoj usjeklini, tanak, koš-tat vrat s pljosna£omf tetvrtastom glavom na vrhu, iz koje str&e dva uha, kao dvije strašne kuänje za tvoje ruke-i» Ali ne, koříš ruke zbog ušijn, kao da traže igračke iz izlo-ga za málu budalastu djcčju igru. Ne! i dižeš ruke kao u mol-bi, kao u někom nijemom vapaju, očajnički, posljednji put Hop! dlanovima si pokrio žandarove oii! Žandar se trgne, uplasi, pokúša skinuti ruke s očiju. No odustane i príčeka; přistane na šalu. W Podvig óc biti, dakalíO, nusmri laijiv. &lo mott pjemik protiv gtortozrtog krokodíla, rnitskog &lupa (ttiitttaínog livota ía]l na da o scbl pisati romane? Moží li lErabici tu wbífaínw tj**U, zsgrlltt rukama, rijeiíima, äivotom 1 ivljrfťju ernu mri)u mmíaos apsurtta> Ipak, u piiíevu Za$,rl\a.\ti Darí ée se - úprava to, ta} sir-aft i ta smrt pneobraJírvi u gotovo tilita, pretvorení u smijeStttt fíapwjtí. ilrainoga. Sam pjcsniřki zákon crtioga. humora )e sntftoHůsal skok. A sva poctila prozt, uopŕc, agoniia koju r^zvedrava pormsao kako tragična tjudska strast iivfjenia, ponižeroř, rnuínos i bŕí smiala, lakrdifaški predstavlta tek komičnu samoobma>\u. Lov na iandera T.nvčÁ slrabollin! lov na opskumu straviínu, vam-ptrsku sjenu svega ito íma Hitôpi, da doiata llvi na někom sunčanom otoku tiíiicii planeta. ■< Slifan je motiv kuínic u Cehuvljevoi (1660— prifi AToi. Jedan junák Dostojevskoc (1821—18S1) takofler p»(i aá liekovlie Ideje da ugtedno líce povuřc za ubo, Lafcadio, dvojník Andrea Gidea (1869— 1ÍS1) ii roma.ia Vatikánski pod* rumi. praii od toga act graiu.it — ätav ir.telekrualni program spontanosti beifíiloínop fina. Kao impuls ra.iterecenja od egzLstcncijalne mnínine, diicb podvig Zagrljaja svoju tematiku i s analítiŕklm ttimaícnjcm íovjeka Sartrooxih valová, sífrlfode. Fripovi tetka upŕc-Ltu prl[:jd;j slľ:ííiv-u. íudbini. dubu modeme knilievtuoBtl. ono-J poeti/i revotía msuprat promoj siiuacijl IjfudsScog opslanka o kojoj Albert Camus (1SL3—1960), u Púbuniertom roWsJfcui fcaie: 'taj optáni™ lia, do koieg dovodí intervenciia iirrtjeíMÍdJfce [tnaginacife a samom íivoiu, uvijek nůfiragiĚnije ili najHumomije řvutirn sumu bil Ijutlskoft biča.' Komparacije, mo-guůe zhog vlasllto pjcsniíke vrijeiincrtti Marinkovidcva Zagrliata, odredenc su naravno, samlm naímom kako ta sKwtska prosta obUkuje smisao jedne totalno ljudske pabune. 197 — Pogodi IJko sam! — glas ti je drhtao od uzbudenja, od dodira vlažnog tudeg lica na dlanovima. Nije prepoznao glas, znači: nema tu šále ... — Tko si da si, bitanga si! — ispadne mu nekako rimova-no, mada u bijesu .— I odmah cu ja tebe... — i posegne ta píš toljem. Ruke ti same srxelovito kliznu s očiju preko žandarovih ramena i obuhvate ga u čvrst zagrljaj. Žandarove ruke klonu uz tijelo, spútané, nemocne,.. Pokúša se maknuti, oslobodili se obruča, no tvoje ga ruke još jače stegmi, uvjeravajudi ga u uzaludnost svakog pokúšaj a oslobodenja. No, dobro, a što sad? Ništa. Ne puštam ga! A hladan te znoj oblijeva pri pomisli: zar nikad, nikad? — Puštaj! — hripne žandár, shvaéajuči još sve kao nedopustenú igru, koja je malo predugo potrajala. — Eh, jest da me ubiješ! — Jaäta da cu te udesiti! — mašta žandár. Nego što misiiš da češ" dobiti »Svetoga Savu*?'» Još se osječao premočnim. Ne-go, sada da mu je samo osloboditi makar jednu ruku da se dočepa pištolja... — Eto, vidia! Da te pustim, pa da me ustrijcliš? i što još? Da ti možda sam dodám piätolj u ruke? — Znači — zatrúbi žandár iz punih pluča (trnci ti prodo-še od vibracije toga glasa) — ti ne kaniš puštati? Postao je svjestan svoga položaja kao vuk u gvoždima i počeo je bjesnjeti. Ali nije se mogao maknuti. — Dakaku da ne kanim! — a gías ti padrhtava od strave; no prekasno je za kajanje... — Cuješ — toplo mu zasapčeš u uho kao bjesomučniku — budi razuman. Zar ne vidiš i sam da te ne mogu pustiLi? Budi miran, jer tako samo mučia i sebe i mene, a bez. koristi... — Što »miran«, šesťpet! — drekne žandár bijesno. — Pu-štaj — ili!.., — Ili — što? Ili češ uäutjeti i biti miran, zar ne? Jer to je sve što môžeš učinití. No tješi se: ni ja ne mogu niáta više. Sad smo jednaki. Ovim smo zagrljajem stupili u brak, do smrti. Zamisli — do smrti! Koja vjernost! Jer drugog izlaza nema. A svemu si ti kriv, tvoja »pasja čud«, kako káže šjor Bepo. Odmah si posegnuo za pištoljcm da me ubiješ! Morao sam te zagrliti da sebe spasím. I sad te móram držati. Oprosti, ne srdi se (tc su te riječi sjetile urodenika, pa si nastavío gotovo sentiracntalno): Ne držim tc ovdje iz mržnje, nego iz potrebe. Ti si krokodíl; ako te pustím, požderat češ me, Da-kle, móram sputati tvoje tijelo da me ne bi progutao. A dušu, i" Ordcn svetaga Savt, viiuko adliiavatijo Kraljcvioe lugoslavile. Namijenteno iiltljuílvo probranoi ellti uglednika, koju rest: osobité i xamoáopadnc draii ■dríavnLŕke múdrosti. 198 vidíš, dušu ti ostavljam slobodnú. Možcä mísliti, môžeš go-voriti što hoceä. Môžeš me psovati, vrijedati, môžeš bljuvati na mene najgadnije pogrde, ništa me nece uvríjediti. Jer opet, ja i tebe razumijem. TeŠko ti je. Kako ne bi bilo tešku ovako umrijeti! Sjedeéi na morskoj stijeni, bez opasača (a pištolj tu do tebe nabijen!), raskopčane bluze, bez kape... jednom riječi, sasvim nepropisno. Pa čak i s bosim nogama u vodi! Kad umreš, ríbe če ti noge pojesti, zamislil Znam da je ružno to što čínim, ali móram. Oprosti. — Ali crknut češ i ti! — zabrunda žandár s olakšanjem. — Da, istina je. Ali možda češ ti prije mene. Ja sam deblji i jači, dulje ču izdržati. A tebi če ribe noge pojesti.. .-" Žandár promrmlja kletvu zabrinuto. Nesvjesno trzne nogama u vodi. Zatim pokúša okrenuti glavu da bi ti vidio lice. — Kad bih ti samo mogao njušku vidjetil — Poznaješ je vrlo dobro. Spremao si joj svoj »ajaoj« ... i deset zapovij eď i božjih po tabanima___ — Ah, ti si onaj äto pravi knjige! — klikne žandár kao da je ugledao spasenje. Dcder, knjižaru, bogati — nastaví žandár pomirljivo-intimno, kao čovjek koji shvača šalu medu ravnima — ti si parne t an čovjek... — Pa što? — Pa da me pustiš, šest-pet! — prodere se žandár, ali po-miješa s tim nekakav smijeh, koji je trebao ublažiti grubost. — Deder, neču ti ništa, shvačam ja šalu, bogati... i opet se nasmije onim smijehom. — Ali ja se ne šalim — istreseš mu u uho s toplim, vlaž-nim dahom, kao da mu tepáš mile riječi. — Ah, jest. Znam ja vas knjižare, sa svime šalu tjerate. Eh, jeste mangupi, sveca vam, ništa vam nije sveto... — Gle, La Fontaineove lisice! snebivaš se. Dolazi ti želja da se poigravaš basne.^ — Pa jest, gotovo da imaš pravo. Nije sve za šalu. A mi i prekardašimo. A što češ, luda čel j ad. Uobražena. Misii da se smije... — A, pa i nije to baš... — bráni žandár suprotno staja-lište, lisičji, liberalno ... — Kako nije! — srdiš sc tobože. 14 Stu ctublje u ovu igru strave i smrti, to viSe njena zbilja nalíči luiloj tnniti. Humor je itk jetjvo-komičnog osvjetljenja tragična zosienjenih tivoírtih lituacija. U slici takvoga suludqg stap&nja more, prijeleceg iniíviílenja, I s^mc Kru bo nacerene stvamosii — nastajc groteska, zgrcena maika spoznaje. — Zapoŕcvíl kao Lroniŕarska kronika sírne, gotovo beznafajtin sv;ikí>dncvnc4nu kreatúru svojih patničkilL strasti kofa se, ututtof svemu, moie uzvisiti lznad samopanizenjn. To je pravi las pobunr iavjtka u čovjeku. U opudnom stanju besmlsla, jediní moguči senisao Zagrljaja. 199 — Fa i jest, ako uzmeš strogo... Ali ípak, moraš i kroz prste... Teče razgovor, čudan, paradoksalan, lukavo okrenut na glavu, miče se akrobatski oprezno, na rukama, po iici zateg-nutoj izmedu tebe i žandára, nad ponorom. U njemu se vidi svijet odozdo, kao u odrazu, čudan, okrenut naopako, kao u snu; nebo pod nogama, duboko, plavo, bistro kao voda ... S ruke na ruku miču se r i ječí, obzirnc, Iukave, suočuju se na uskoj niti u kritičnoj točki susreta, i elegantnú, elastično, usladeno čak, ukJanjaju se jedna drugoj i obilazc se bez kolébán ja, bez sukoba. Žandar laská umu, knjigama, skolama; ne govori se uza-ludí dáj mi znanje, dat ču ti imanje... Previja se lija, ulagu-je: sva je sušta iskrenost. — Jer što ti je sreča, na priliku, ako paměti nemáš? K'o da koku imaš što nosi zlatna jaja, pa je gnjavíš i gnječiš dok ti u rukama ne crkne, šest-pei! — Jest, što kážeš, sreča. U sreču čovjeku ne smiješ dirati,. nije to za 'šalu. — Jaáta da nije! — gorljivo se zalaže žandar. — A snece nalazi čovjek u raznim stvarima. Poznavao sam tako čudáka, samca, kojí je bio sretan Što može spavati na dobro naibijenoj slamaríci. Govorio jc da ga šuštanje slame umiruje í uspavljuje, a njen miris da ga sječa na sela, miris polja i livada i da -ga to Čini zdravím i jakim, naprosto — srernim. A što je rádio? Kad god je trebao da potpali vatru, vadio je slamu iz slamarice; tako da je spavao víše na golím daskama negoli na slami. Sam je potkradao vlastilu sreču a da nije ni opazio! Takav je čovjek. A drugi opet živi i ne zna, ne osjeéa da je sretan, ali onda odjednom otkríje da je nesretan. Sam se nasáli s vlastitom srecom, E to, da ti ne bude dosadno čekati smrt... — Opet ti -.. šest-pet! — pobuni se žandar. — 'Pa valjda ne kaniš?... — i odjednom učini silovit pokúšaj da se istrg-ne iz tvoga zagrljaja. AĽ ti si oprezan: nije te uspio ízne-naditi. — Kanirn, kanim — odgovaraš mu spdkojno i jače ga ste-žes. — Jer i ti kaníš, kao Ito vidím. — Sto, baä do smrti? —■ pita žandar ogorčeno. —■ Do smrti. Postalo fe nepodnosljivo. Šunce se nagnulo k západu pa šiba iskosa živim plameňom po varna, te ti sc čini da če ti se mozak u glavi skuhati. žandarova se blůza napojila znojem pa zaudara masno vujničko sukno kao pasja crkotina kad je more izbací na šunce. I glava mu (tik pred tvojim nosom!) smrdi po znoju, sav je postao ljepljiv, vlažan, odvratan kao 200 mokra kokos, i stužilo ti se od tog jadnog, mršavog tijela, čije te ošlre, sjekiraste lopatíce ved žuljaju na prsima. Bio je jedan čas kad ti se učinilo da više ne môžeš "ízdrža-ti, i došlo ti je da ga pustíš,.. No istovremeno pogled ti padne na pištolj 'koji je ondje podalje strpljivo čekao upravo taj momenat (s metkom vec u eijevi, spremljenim za tebe!) ... i brzo si se oporavio od te slabosti. — Kako rekoh, da ti ne bude dosadno čekati smrt, ispri-čat éu ti jednu pričicu koju sam smislio, a bio bih je i napi-sao da te nisam ovdje ovako smrtno zagrlío. Znáči, ostat če nenapísaná, a ti si joj, eto, jediná publika.,. Dakle ... bio džepar sposoban i neobično v jest u svom zanatu, a ti znaš najbolje što to značí... Ama, slušaš li ti mene? — Slušam — reče žandar mračno. — čistio je on džepove takvom lakočom da je mogao čovjeku s lisnicom i komad pluča izvaditi a da ovaj to i ne osjeti. Ali nikíida nije upotrijebio nikakvo nasilno sredstvo; uvijek elegantno, otmjeno, sa smijeŠkom. Operirao je medu samim otmjenim'i bogatim svijetom, gdje ima »sala«, kako oni,,to jest džepari; ikažu, A imao je ženu, žŕvahnu i lijepu, koju je obožavao. Oboje su bili mladí, lijepi, veselí i sretni. To je bio brak iz Ijubavi. — Kakva ljubav, šest-pet! — klikne Žandar ljubomorno. — S lopovom? — Ama, čekaj! Ima takvih Ijubavi. On je silne novce dizao a da mu polici j a mkada nije uspjela učí u trag. I sve jc njoj davao, ženící svojoj obožavanoj. Ona je vodila kuru kao naj-brižljivija domačica, odijevala se ni skrorono ni izazovno, vec lijepo i ukusno, razumno i umjereno, mnogo umjereiiije od njega, muža, kojí se morao odijevati elegantno zbog posta, da bi mogao uči medu otmjcn svijet. Budúci da je noČu radia, prespaväo bi do pôdne; ona bi ga tada poljupcima probudila, ručali bi, poslije ručka odlazilí u šetnju, vodili se za ruku, trčali po parkovŕma, smijali se, ludovali kao djeca. Uveče bi odlazilí u kino, jedno drugome stiskali ruku u mraku, Ijubiii se, pa čak i zajedno plakali ako je film bio tužan, a poslije kina, on bi je otpratio kuči i dugo se s njom opra-štao u veži, ljubk> je, grlio, šaptao joj nježne riječi kao da se zauvijek od nje rastaje. Zatím bi, dobacujuči joj rukom posljednje poljupce, bodro i pun nade odlazio na posao. Ki-kada mu se ona nije potúžila na svoje samotne i pražne noci: znala jc da tako mora biti. .. Tako jedne večeri, još u kinu, on je bio nesabran i tužan. Nešlo ga je mučilo, a ni sam nije znao što. Ona mu je stiskala ruku, ali on nije uzvračao; pokúšala ga poljubiti, a on uklonio Iice. Nesto nije u redu, pomisli ona. »što ti je?« šapne mu u uho. 201 »Ništa* — odgovori on zamisljeno i strese se. Nije ni gle-tlao u plátno, bavio se svojim mislima. . »AIi sad mi doista moraš reči što ti je?« upita ga ona, strašno zabrinuta, kad su izašli na ulicu. »Ne znam«, prošapče on i stisne se uz nju kao da se boji. »Bojiš li se?« »Da, Dina.« »Cega?« »Ne znam .. .* »Onda ne idi...« »Moram,« Oprostio se od nje te večeri beskrajno dugim, strasnim zagrljajem, kao da se rastaju sa životom. »Ďina!« šapnuo je još na rastanfcu, a oči su mu bilc tako tužné da je ona uzdrhtala. Otkinuo se od nje odlučno, kao čovjek koji se povinuje dužnosti i pošao. Nije se okrenuo. Imao je osječanje dä ide ravno u klopku koju mu je netko namjestio, a stid ga je bilo od Dine da se vrátí. Posjetio je jedan skupi nočni lokal, sjeo za jedan stol i uzeo odabirati žrtvu. Odmah mu je pao u oči lijcp i neobič-no elegán ta n mladič, koji je zabavljao lijepu, zutu damu, dok su druga dva starija, prošij eda čovjeka za njihovim stolom vodila živ razgovor. Jedan od prosijedih vjerojatno je bio muž žute, jer bi je od vremena na vrijeme blazirano pogla-dio po ruci. Mladič je gorljivo udvarao dami, plesao s njom, Šaptao joj u uho, b radom milovao kosu ... jednom riječi, po-našao se s drskom sigurncršču iskusna ljubavnika. U džeparu se pojavi čudno osječanje prema otimaču žena, nešto nalik na profesionálnu mržnju i želju za osvetom. Vri-jedala ga je i ponižavala razlika u vrsti otimačine, i on se prvi put u svojoj džeparskoj karijeri osjetí inferiornim i bijednim íopovom što krade lisnice iz džepova. Bio je nesrctan, Nije mogao oprostili mladičů to osječanje, i on izvede před njim operacíju takvom vještinom kao da mu je sama sudbina upravljala prstima. Kao najvirtuozniji kirurg... od onih što opcriraju mozak. Kako je to izveo, ne bih ti mogao řečí, jer ne znam; to nikako nisam mogao smisliti. No ako ti kazem da se sam sebi zadivio i da je ponovo osjetio svoju punu nekadašnju vrijednost, možeš zamisliti kakva je to bila pobjeda nad on i m drskim kradl jivcem žena. Strašná ga je radoznalost vukla da zavíri u kavalírovu lisnicu. Lisnica je bila debela, nabíjena zamamnim sadržajem, kojí ga je razdražljivo tištio na prsima, U jednoj sporednnj, pusto j uličici stane ispod uličně svje-tiljke, izvadi lisnicu i uzme ispitivati njenu unutraánjostt u jednom pregratku nešto novaca, a ostalo sve same fotografi-je! ... Beskrajno mnoštvo ženskih fotografija s posvetama, ijubavnim izljevima i nježnim riječima, kako vec žene pišu 202 svajim ljubavnícima. Bilo je tu portreta, profila, poluprofila, dekoltea, kombinca, kupacih kostima bez jednoga, pa i bez oba dijela. Golotinja. Džepar je povrSno i zapravo razočarano prebirao po tom harému, bez ikakva muškog interesa, jer on je ljufoio samo ©inu, samo Dinu... »Samo Dinu!* — od jednom vrisne zaprepašteno. Fotogra-fije mu iskliznu iz ruku i prospu se po pločniku. Ostala mu je samo jedna, Dinina! — Uh, májku joj pokvarenu! — zarokče žandar i trgne se osvetnički, potpuno zaboravivši na svoj položaj. — Da, Dinina... A što se ti uzrujavaš? Nisi ti džepar. I još k tome napisala Dina nježne riječi preko svojih gotovo sasvim golih grudiju: »MiŠiču — da se vječno sječa slatkih noči — njegova Mačkica.« — I što? Nije ju ubio, šest-pet? — 2andar je sav drhtao od uzbudenja. — Ne. Otižao je na prvu policijsku ispostavu i prijavio se. Novině su o tome pisale; postao je poznat. Bio je osuden na zatvor, gdje je naučio izradívati razné ukrasne stvarčice od Ijopenke. Kad je izišao, bavio se prodavanjem lili svojih stvarčica na ulici pred nočnim lokalima, gdje je nekada ope-•riroo. To je bilo tek toliko da ne bi morao otvoreno prosjači- tL Ljudi su ga poznávali po senzacijí iz novina, pa su mu bacali novac, ali nisu uzimali stvari. Po ružnom vrcmenu skla-njao se po vežama sa svojom trgovinom, da mu sc stvarčice ne raspadnu na kiši... — A ona? — Ona je postála prostitutka. — Jašta! — Katkada su se noču susretali na ulici. Ona se pravila da ga ne poznaje, a on je okretao glavu od stida. Možda ju je još volio ... Činilo ti se kao da je žandar zajecao: cijelo mu je tijelo zadrhtalo sitnim, nepravilnim trzajima, i dah mu je postao kratak i ubrzan... Čas zatim osjetio si kako ti jc na niku kanula krupna i topla suza... — Tako je, eto, džepar sam sebi ukrao sreča... Izazivao si ga da govori: htio si se uvjeriti pláče li on doista ili ti je možda samo pljunuo na ruku? — Kakva sreča, Šest-pet! — javi se žandar uplakáním glasom. — Nikada je, jadan, nije ni imao! — i težak mu se jecaj otkine iz srca. — Gle, pa ti pláčeš! Lopova oplakuješ? — Čovjek je ... — muca žandar kroz suze. Ne vjeruješ krokodilskim suzama. Uzimaš ih u epruvetu i dolijevaš kiseline. — Kakav čovjek! Rekao sam ti da sam to ja izmislio... 203 — A zar se nije dogodilo? — glas mu podrhtava, ali ne vise od plača, nego od bi j esa. — Nije. — Pa Sto lažcš! — izdere se žandár u svom starom fcro-kodŕlskom svojstvu. — Ja.bili te sad k'o psa... — Znam — odgovaraš spokojno. — Zato te i držim. Sunce je vec dávno zašlo, spustila se meka ljetna nocí. Zvijezde su zatitrale po vodi.,. Žandár spustlo glavu na prsa i puše na nos kao zmaj: biješ mu suklja iz nozdrva. — Tu sam, bogamu, jecao i cmiz-drio k'o plačna manda, uzrujav'o se i sramotio, äest-pct, a sve za strinmo zdraví je! U'h! — A da i nisam izmislio to Sto sam ti pričao, ti bi me sve-jedno »k'o psa« kad bih te pustio. Ako ne odmah, ono vec jednom ... kad bi prestao žaliti džepara. Takav si ti. Ubio bi me zbog ovoga tu što nije izmišljenu. Cmizdriš d ad izmišljotinama, a zbog onoga što sc dešava ubijaš. Izmišljcna čovjeka, Iopova, oplatkujcš mada si žandár, a živa čovjeka kóji tí je izmistiů lopůva i Dinu i priču Što je izmamila dvije Ijudske suze iz krokodíla ti bi toga čovjeka »křo psa!« I još hocoš da te pustím! A zašto mene ne žališ? Zar ja nisam nesretan? Zar me nije nesreča što ti postojiš gurnula u ovu krajnju, največu nesrecu, te móram tu umrijeti s tobom zato što ti nc mogu vjerovati? Plašio si mi maštu, razgonio i proždírao rečenice još dok su se radale u glavi, trovao mi sve izvore misii.,. Mašta mi se šuljaTa podvita repa dok sí se ti šepurio po svije tu, bježala od tebe, od onoga što ti doista fesi i što se dešava zbog tebe i sklanjala se po brijačnicama, po Irafikama, motala se oko nogu smiješnim starcima, čudaďma, prosjacima, prosjačila i trala komadiče života na rubu stvarnosti, ali ovo tu, ovo ovako ... u posljcdnjem zagrljaju — nije mogla smisliti. A sad se, gle, to i dohodilo, ali napisati više ne mogu! Móram te držati i umrijeti.. .«* — Dopusti barem da izvučem noge iz vode. rlladno mi je. — Ha, noge! Na noge misliš! A glava? Ma glavu ne misliš? — Ne misliš ni ti na svoju ., , — Ne, jer ona nije više tu... Tu su samo ruke što te grle.. .Tebe '(kako je ovo ludo i smijeáno!) — posljednji do-dir sa životom! A glava... glava moja, moja misao, sve ono "Tfco ífefc jnrrŕ metlu rufcattia, tona ve<5 i onn drži za vrat. Sam ŕln Zagrijů-ja ipak ne môže umrijeti. To je malta zgrabila Vvot, to najviäa ljudska •nor pjesniŕkog humora ne puíta od sebe hvalisavog krokodíla. 1 tako se uspra-i'-ijtni ioľjek ruii u vječnost. 204 1 što mi još ostaje od života: ovaj krajnji nápor da se otkinem od tebe, da se oslobodim, da živím,.. sve je to vec kod n jih, kod onth koji ostaju, u čije se sječanje selím kao u vječ-nost.. .a — Seli se kamo hočeš... A ti mene pusti! — A, ne, ne! Zbog tebe sc i selim! Da tebe neraa, ja bih ostao i možda baš večeras na ovoj sjájeni smšao noč i gledao títranje zvijezda u vodi... — Majko moja, pa on je pošašavio! — zgrozi se žandár od nenadané pomisli i obli ga smrtni znoj. — Pusti me, metače! — Nikad vise, nikad više ... — daŠóeä doista kao lud. — Držím tel Grlim komad odvratnog, prljavog života i ne pustám ga više... On mi je sada sve, jedíni dodir,.. posljed- Žandár se pokunjio, ne sovori, vec kao da nešto smĽŠlja. A tebe spopala čudná, neodoljiva govorljivost, kao da bi se htio opravdati, objasniti.., __Komu? Sto?. Ne, ja sc nemam što opravdavati... On nije žrtva. Ón nikaktf nije žrtva. Ne može biti!... On je krokodíl što proždire sve oko sebe. Živí trista godina i. sa svojih stotinu i trinaest zuba sve proždire... _ čemu govoriti o poznatini stvarima? Ipak, kao da se opravdavaš... .... __. Ne! Objašnjavam. To sam morao objasniti, jer u ovoj smrti ja nisam ubojica. U ovoj smrti ja sam žrtva. Žrtva i... autor. Ne ubojica, autor smrti! — Autor smrti? — Da. Zař nisam mogao...? Naravno, mogao sam... odustati. Mogao sam se vratiti, posluSati Sto još govori šjor Bepo u brijačnici, pogledati što radi financ u trafici, môgao sam podmetnuti glavu pod blagoslov svetoga 'Nikole iz ni5ef pax tecum... baviti se ljudima-igračkama, ljudima-mravima što se plaše Crne Mrlje, što odgrizaju slova, što šetaju po rečenicama. Mogao sam ... Zar nisam vidio metak za sebe i Smrt u kažiprstu mon-struma što je pritajío dah u rukavici? Vidio sam Crnu Mri ju kako je kanula na život i proždirala ga mrakom; kako je na-rasla iz kaplje erninc i proždirala život tminom krokodirske noči sa svojih trista ralja, a u svakim raljama stotinu í trinaest zuba... Sa trideset i tri tisuče zuba i još devet stotina íuba-koljača, zuba-noževa, klíješta za mučen je snová, čekiča za razbijanje misii, iz kojih ispadaju, kao vijuge mozga iz a SUíiOíie. Ic liudsko ime vjcitiosti, Vrijemc múmčcz uviiek dolazi i n*d-mutíuie íivarnosr. Piesnitke ruke, koši árie Swl íto ih mr;!. docliruw vr.č ntki dáltk čovitkar svifa. osloboäen íjwiiňlstva. V perspelctiyi, sadajme paelska uUfpiia intelektuálne littbavi tivota skrivená je huduŕa ibiliii ZcmlK, u*'? eitka humora, mora! použije, nc ostanu samo stvar njdll, pisanja. ktilííevTicKU, W80 <5SWare pobunu totaDtog itrvjeka. To j* krajnji henzont Mannkoviífeva Zagrllafa. 205 rasřkoljene lubanje, još tople i žive, drhtave rečeaice, legla je Crna Mrlja na život i zářila u njega trideset i tri tisuce Strahova i uperila u njega trideset i tri milijuna smrti. Oblio me bijcsni val neispisane tinte, nepretočene u svjet-lost i sjaj riječi, u munje govora, i zatpljusnuo mi oči, izbri-sao vid spužvom mraka. Oslijcpljen kao Samson zagrlio sam stupovc svoje leme: strah i smrt. Ona je tu, u mojim utrnu-lim rukama, u autorskom bolu mojih zglobova... Doskora ée se srušiti na menc ,.. Namirem je tebi sumnjičavom, tebi prestrašenom od Crne Mrlje, tebi sto se sklanjaš po brijač-nicama i prisluškuješ šjor-Bepa, što se baviš mravima, gric-kaš riječi i šetas po rečenicama ... Ja je više ne mogu napi-satí, předa ranom je oceán mraka i beskrajna noč .. m Autor svoga podviga prema slohedi ujedná je i njegova zrtva Svcjedntř, zaerliai ostaje sporaenik neupokorive spoznaje. Ljudska rireč i S/udsKe ruKc sva N hiabrost. mač i drama, naäeg opitanfca. Ovaj tvijet ibiva *e mncdu pjesničkog autora svoga í:n?ía i patmčke kreatúre vlamtih strasti u svákom ŕovicfcu. Svladatl samota sebe znáči doisia spoznttti ljudski smisao íivoui. S takvim značenjera Zagrljaj, i citava fcnjiga Ruke. nezabúcavas M isptt saviesH humorná Dcrasdruiivi svijct poezije i historife, 206 RJEČNIK abdikaciia, odreknuče, napuitanje polo-íafa, silaíenic s vlasti OCt gratuit [akr gratui], pofctoPJCTli tin, postupak bez rwluga afrmlnů, u igri *a StaTÚl cgenisUka. umí ječe ok-riaja, raspre. lakmicenja uz afflltnci opasuost albatros, li: je la grabeiljlva ptlea jllí-nlh mora. okretna u zraku i na vo-no buspomoína na tlu alibi, drugdje, ca drugom rojwtu, pravni dokaž ncdužnosti amrriíun iu laroericain sboesl, americké cipele — u tekitu puíki, pau-perski pojata vriiedne, nwkušne robe amplituda, razmaJi, opaeg najveee udal leností zanjihanog ti jda od po-ložaja ravnotcíc anagram, prcmetaljka, obruuto pisa-nje analitika, raíílanjivanje stvari, sporná- ja stvaraih uzroka dňšrttčlriů. íivotiiijiko, úsjítJliio, na- gonako antagonistilko, ncpomMjlvo oprcíno, vazda stiparničko arstidogmalika, risudno protivljenje vjeravarjjirna bez dokaza aniiknv, drevno, síarovjekortip, Sta $e odnosi na heleríSkc-rioiskř umelje evtopskc kultuře i ckvilfczacije antimilotogija, itajaliite krittčkog uma koji zahtíjeva rnlátact znanjc o životu, a ne proLřvolJne prtóe pjosnií-uobrazilfe apatija, stanic ncosjetljivosti, bezvolj- nost, ravnoduín-ost apokalipsa, otkrivcaje, objava, zloslut-. no predvittanjc apotekar, Ijckarnik, vidar. u molijc-rovsfcoi komediji smíieino hec íar-laUina, nezr-ilice, nadTilijeCTiika (tpsurd, nczgrapnost, besmislica. nc-vjenojatnost sa staiallSta iopike tzv. zdravce razuma aptiii, líce afpu&ofcljedo za vríen|e crkvenih d-uínostj arbiter, posrednik, mjcrodavna osoba. mirtjvťM iud;ii: aréna, popriítc, pozomica okmiena publikaní na koioj se u znaku nc-ImilAz^c urreůte >kruha i ifiarali izvode spektakularne borbe i predstave arhaisko, prastaro, pradrevno. u po-četku pamčenia artizam. mnijcíe posveŕeno cilju teb-noloikog savriecstva, umjetnost virtuózne forme kojoj ja nalifijc izvje-žtaícnost aspekt, iagterf stvari, tiaiin pojave 111 glcdanja augmentalW, uveiino i grublje Lnare- nje riječi, npr. ^njižurina íiwreoía, svjetlokrug oko plave s veta- ca, znak posvecenja i slavc autentilno, izvorno, vjerodostojno, is- tinsko autokomentar. tumaícnlc samosa sebe, svojih djela i misii avanti, naprLJed bagatela, jeftina stvar, malcnkost, sit-nica bagdadská kubeta, krovoví u oblifcu polukugle, kupole kojc daiu poslo-viŕno fatimstiŕan izglcd starom irat-kom gradu Bagdadu bíítdahiti, ikupoejen pokrov nad oltárom, príjestoljcm ili nosiljkom balonjeri, loptašä. igraíi balote, nekc puike vrite gotfa baraia, zapreka, braná batbarokracija. vladavina divIjaSrva. zivljenje s onu stranu svakog trasa dubovne kultúre hastoni, toljage, palice, battne bengálska svjetto, vatromet raznLh boja dobiven izgaranjeín pescbnUl kc-mijsfcih smjesa blas/emičan, pogrdan, bogohulan blokáda, opsada, opkoljavanjc bobe WtlVĚMMMff I—" ■-j------ V intelektuálne, uopíe dohovne Trijeií- bonjQrno, díbar dau boitviiajo, sreran put bracera. brafiii brodití, obaíni jedre-njak 207