[
Prelazim dl&nOdl po litu, i konštatujem: brada mi je přilítnu ponarasla. Računaro: posljednji put bio je kod měn* brijaŕ u utorak. Sutradan su opet došli po me, izveli me iz sobe na nečujnim bijelim kolicima, provez J i kroz pi-a7.no avonke hodnike i uguralí u lift Nuda mnom su drhtale fcelične Sice dok je staklena kuti j a s mojim tijelom klizi^a navlěe uz tananu Etiku. Sa ava-kim k a tom osvajala je svjetlost, Ulazio sam kao u apo-teozi, s laganom omaglicom i pí i tká daha od uzbudenja, a pod srcem mí je nesto zamiralo, Kolica su vjeätim f ukován jem uklizila u bijelu dvoranu bes uglovan A ondá je s ve bHo lačnu kao i pofil Jedují put; maska na licuř dosta ugodna praznina koj a Se s ve vile äiri u mislima. i, posljcdnjim irackom &vije&tí: ako se vise ne probudím, tím boljeL..
Ne znam kako sam se vratio. Proteklo je několiko dana Lez vremena. Vjerovatno dan-dva bez pune svijestL Dan as bi, prcifna tome, mngňo biti peíak ili subota. Valjda subota. A moSda čak i nedjelja, Udstalom, svcjedno. To gonetam tek onako, od duga vremena, toliko da nečim uposlim miftao.
13
r
Ju tí os tni je vec gotovo sasvim dobro. Fomalo opei ulazirn U zbívanjar Uk]ju£ujem Se u tok vremena. Freza-vo zaposjedam stvarnost. I suhí fakti, koje ostro uoEa-vam; da je na mom nočnom stolicu za tretinu ispijena čaša vode, da na zelenom kartonskom rubu sedmičnog kalendára na ormaru pi£e íspupcenim zlatnim slovima *Sretna nova 1936. godina!*, da je na radijatoru malko u krivo polozená plitica s oblozima, dobi va j u neku po-sebnu vážnost po tome Bto su lo fakti, dijelovl istinske Btvarnogti, — i Sto íh ja, eto, uoĚavam.
Poslije dujjeg vtemena, o vo je prvi suníani dan, A to nije sve jedno. To je možda jedan od mnogobrojnih stvari koje nlsu svejedno.
Kroz pritvorene kapka provukao se snop zrak a i odrazio na bijelom stropu sllku vanjskog s vi jeta: vidim kao na nekom ekranu izvrnute figúre prolaznika, uma-n jene ali u pravím bojama, potpune i žive: sestrica u bje-liní pronosi nekakvu Ciniju; seljak s torbom o ramenu eno raagovara s vrataromř molda mu preporučuje ne-koga svoga — vratar je najviäi do koga njegova propo-ruka može da dopre. Zatím premien, žustro i dosta veselo, dva mlada dnkiura u bijelim kapama, Vratar je jednog zaustaviu- On vadl pero i potpisuje mu neke papíre. Zabaví jam se gledajuÉl tu moju malú fatamorgánu. I dolazi mi idilično uzan j bezaaien taj mali šareni svijet što naglavce šeta po bijelom stropu moje sobe.
Tak o sam se í.nbavljao i nekad dávno, dávno. U sobu mog djetítajštva isto je tako prodirala izvrnuta slika svijete napol ju, u ljetna popodneva kad sam posli] e kupa-nja ležao b joä vlažnom koaom na uzglavlju koje je mi-risňlů suncem. Lickao sam bj kastu bocícu Sto sa uhvalila po mojim izduljenim i pocmjelim udovima ä motrio to malo strm ogl a vij eno ljudstvo koje mi je došlo u pohode. Samo je onda slika bila blago uznemirena, sva oiivljena neumornim šaranjem zmijastih pruga od
14
fŕťieksa mora koje je ravnomjemo disalo pod prozo-rima u lueí.
Daleko doba! Izmetfu n j ega i danasnjeg mene uvalilo se gotovo pedeset godina —- pcdosĽt godina koje se zo-vu Citav život, a koje mi so danas čine tako neatvarne, gotovo bezbolnel Nekako su se spljosnuJe, ízgubíle svaku težimi i svaku zapteminu u vremeiiu — puka arabeska uioje misii —, tako da preko njih bez zapreke posežem rukom u moje djetinjstvo, kao preko nesustastvene ogra-de gpsjenareva užeta* h .
I
Naäa je kuca bila na obalí, kameňa dvokatniea g balkónom i s gvozclenim kukama u koje se o svetkovinama uticao barfak — pravá načelnička k,uca. A pred ujom mala Čistina sa cetiri kržljava bagrem a, koj a su s pro-Ijcáa razlistavala řtedljivo i suzdržano. Stan je bio uz-duino razdiieljen dugim hodnikom. Na desnoj straní, prenia moru, bila je blagovaonica, primaea sobaj naäe spavace sobe; na lijevojf radne prostorijo, odaje mojih dviju neudá tih tetaka, kuhinja, sobe za sluEinfcad. Pro-storije prema moru bile sy svijetle i vedre, poplavljene suncem. Ta strana kuce bila je nekako pretežitija: u nju se slijcvao sav kuŕni život i sva kucna čeljad, onako kao 6to se pútnici slijevaju na bok koj im lada pristaje ua obalu. Lájeva strana ku á o bila je sumračnař preli vena plavkastosivim osvjetljerijem, s j eno vita. U tim sjeno-vitim sobama moje su tetke provodila svoj neveselí, bezmirisni život, kao ono paunovo perje u vazama od lažiifjg malahtta po uglovima. U te sobe mi djeca rijelko smo ulazjli: a kad bismo uäli, govorili smo šapatom i stu-
15
pali na prstima, Odmah íza kuee poCinjala se penjati kr- t se vita strmina, tako da su na stražnjoj stráni prozorí bilí blizi semljl nego oni na pročoljii. I kad bí se a prozora kóji ěq gledali na more přešlo na prozore sjenovite stranet prelaz je bio taků nagao a promjena aUke i ra-spoloženja taků veliká kao da prelazis iz Jednog svije ta u drugi. Dugacki hodnik bio je razmede dvaju caratflVat tu su se ukrsiavali svjetlost i sjena. Na svim vratima bila su debela mlijeöna stakla; ona na desnoj, sunčanoj stráni sjala su u Ěaru, oživl Jena žutiJom sunca koje je nadirato i cisto previralo preko okvíra, a u brušenim rubovima lomile su se zrake rasipljuci se u jarkim dugl-riÍTti bojama; ona na li je voj stráni bila su nijema^ zastrta neprozirnom cpalskom zamagljenoséu, i, predvece, laga-no podii véna plavkaslirn odsjevíma. Na svjm su vratima mjesto kvaka bile kugle od bruSenog stakla, I te kugle kao da su bile Ijepse na vratima sunčane straně: njihůva zasičena plava boj a cisto je ži vjela, kao da v njíma gorí ■
/.-.yi-]:.  Iv  ťj ;OÍH'" rillifivi.L, slil    čfKifc NLtSL- -.J-viv..:
topli jantarnožuti svjetlac i, u Gasovima jačeg razgara-nja, probij ao se do na površí nu. Na sjeuovitoj straní, kugle au bile ugascnc, Njihovo je plavetilo bilo zamučenoh ■ a u sredini kao da se nazírala raná, poput crva u sicu jabuke. Mi djeca govorili smo da je u njima ubíjen ží-vac. Medu ostalim dječjim jgiama, bila je jedna koj a nas je naroilto zagrrjavala: na ugovoieni znak ili ríječ, sví bismo ee razbježalf da se sto prije dnhvatimo po jedné jabuke na vratima; ko bl ořtao bez nje, morao je da vrší neku obrednu radnju ilí odredenu kaznur ITebrojeno puta ostao sam bez jabuke, jer sam se uvijek jagmio za onima na sunčanoj stráni, One su i ostalu djecu viao prívlačile. Vjerovao sam da po opipu razaznajem úděsné* jabuke od »lfjevib«, one *U kojima gori« od onih »UgaSenih-i, Drugovi bí mi vCzali oči, okretali me uokrug sve dok ne bih potpuno izgubío orijentacíju, j tad me
10
vodili od jabuke do jabukeř a j a sam pogadao, I danas, eko samo zatvorím očí, mogu da izazovem one snažné svjetlosne predstave i sivomodre zamagljenostj koje su mi se smjenjivale pod maramom, za spuštěním kapcíma, Mogu reci da sam djetinjstvo proveo u tom hodnjku gdje se bio vjeíiti boj ízmedu svjetlostj l s jevte, izmedu Arimana i Ahuramazdo, Od a tle mi je, možda, ostala za ťilav Ěivot ta vjecitg dvojno&í.( ta osnovna podjeía svega u životu i avijetu na zonu svjetlosti i na zonu mraka, Odatle i moja neaposobnost da dobro, lijepo, radnst, bar-irjoniju sbvatim Cisto pojmovno, hez primjese představil ogaf vec uvijek i Jedíjio kao predstavu svjetlosti; i obratnOj sve tužno i ružnoh sve mrtvo i ledno( kaů zakri-jjeno sjenom, Po tome, i n a Se misií mogu da budu osun-Ěane ili sjen ovite, Držim štaviáe da se ni k ad i ne rada mísůo a da ni] e ili okúpaná u suncu ili zasti'ta s-jenom, Ja ni dan-danas ne znam drukCíje sndití o dobroti i zlu neke pojave, neke misliř odluke, dogadaja, doli po tome da lí se oni javljaju u jednom ilí u drugom. osv jenjen j u. Ako malo razmialim^ posta j e mi jasno da sam se uvijek, u svákom rjesavanju j odabiranju u životUj u svako j sumnji i pred svakím izborom, u stvari svagda rljeäio za onu alternativu koj a se pojav! j i vala u svjetlosti, ŕTasa mls&o nepřestáno přelij eí-e po nepoznatim vidovi-ma života i svijeta kao Sto utanCani prstí slijepca pre-laze preko nepoznalih i nepojmijivib. lica. A naše osjeoa-uje sustopice prati prelrjetanje misii kao élo odraz u vodí prati prelijetanje ptícc nad ogledalom jezera; i osje-canje tako spremno odgovara misií, da se u nama rada ju, naizrneníCno i neprekínutim slijedom, odrazí radosti í tuge, kao osmi j eh na alijepŕevu licu. Ja Ěak misiím da se u toj igri naizmjeniřnosti i sastoji život, da ta ízmjena nbasjanosti i ?,aisjenicä i jeste arsa i téza naSog živoga daha, sistola i dijastola našeg Sivoga srca. I kad badm pogled unatrag na žívot± un ml se ukazuje kao ljeakava
i nemima površina satkaná od krpica svljetlosti i od krpica mraka. Tako i upoznato zemlje i gradove nosím u paměti ne po nuždama i du^nostima koje su me u njlh dovele, ne po presudnosti onoga Sto sam v njima doživio, ne po dobru í zlu koje sam u njima naSao, ne po tome koliko sam u njjma opržio ili uprskao per je i koliko sam svoga živoga mesa u njima cstavio; pani tím ih ili pod zrakama sunca ili u sjeni oblaka; valjda po tome kakve sam ih prvi put ugledao; ili možda i po tome kako se u tom prvom ausretu na njih odrazio odraz moje sretne duSe.
V tom hcdmku, dakle, poteo sam Ěivjeti. Za oblač-nlh i bosuntaníb d?nah u njemu níje bilo igre. Hodnik bi navukao sjenu na svoja s takt a 1 pogasio svoje ja-buke.
III
U prizemlju se nslazila djedova pomorska agenci ja* Veliká poplorana prosloiija bila je progradena sta-klenim ositom sa prozorčíůlnia. U tom odijeljenom i po-tavanfcnom dijehi, koji je zimi zagrijavala golema gvo-zdena peé, izrrifidu kase, polica sa spísima í pulta s trgu-vačkirn knjigama, sjedio je za prostranim pisatim stolom moj djed, Preostalj dio agency e izgledao je kao neko sklad ištc gdje su bili bez reda istovareni sanduci tjestenine i vrečice sumpoia, bale snhog bakalára, vi-jenci tvrdíh koláča, kolu ti žice za vinograd, a pod kora-cjma su se mrvili giumenovi modře galice ostavljajuéi plaviČast trag, Na židu sa visile dvije geografske kartcn reklame velikih prekooceanskih drustava na kojima je bio rasplasten čita v globus, b u dal jene tacke Zemi jiné
18
Inigle spojene tankim ervenim krlvuljama 3 náznakom trajanja putcvanja Liverpool—Quebec 7 dana, Marseille —Bätcúia 22 dano., Hamburg—San Francisca 102 dana, i tako dal je. Kebrojeno sati proveo sam ispet n prste před tim kartám a.
Moj djed bio je snažná, zdrava príroda, energíčan poslovan to v jek. Znao je vikati na svog pisara lupa-juci šakom po stolu: »Ja necu da placam etalije i kon-trastalije, to upamtite jedanput zauvijek!* Nije bio ni-r/ialo sentimentalan, Ili tačnije. to je bivao samo u onim kalendár ski odredenim prigodama koje su u tu svrhu ustanovljene, i u onim dekorativním oblicima koji su za le prigode utvrdení: o Božien i Uskrsu, o godovima. Na lione") ti dani i jesu za to da se o njima dá sentimental-íiosti Sto je říjeno da joj se plate odgovarajuce »stalije í koJitrastalije*, pa da je čovjek preko Čita ve godine mi-ran. (Hoden sam u pomcratkoj obitelji, a evo ni dan-da-das no znam Sto te dvije rijeti pravo znače; one i sad za mene imaju neku tajanstvenu, pomalo mitsku vrijed-tiost. Ima u mam rječniku još dosta takvih rijeci — ime-na raslinja í ptlca, i koječega drugoga — kojima nikad nisam saznao průvog zrtacenja: baš kao da sam se pod-Bvíjesno uklanjao njihovom taCnom saananju, kako im ne bih raaorio car. Da sam kad popustio radoznalosti i za-virio u kakvu strutnu knjigu, rjecnik, leksikon, sveo bib tu pticu i taj cvijet na odredenu zoolofiku ili botanjĚkn vrstu; ovako, oni u meni lanlasticno žive, kao ptíce i cvjetovi sa istotnjařkih sagova.)
I etof desi se da neki takav snažan, gromadan čov-jek, sav i z jednog komada, uzme za ženu krhku i bolc;-čivu djevojku iz kakve staře porodice iatančale krvi. 1+ kao áto uvijek biva, tanja krv pretegne, i slabost nad-jata snagu. U tom i jest nevoJja, u tom i leäi opasna SJíaga slabosti: što ona nagriza, raStaCe, i naj zad nemi-' Eovriíi sa vláda anagu. Poznata priCa! Ta kva djevojka
donese u prčiju tankočutnost, slabu otpomosl za životy eventualno i hemofiliju, ili sklonost samoubistvu; a po-nckad i nadarcnost za muziku, za slikarstvo, ili za ma Sto lfjepo i beskorisno. S ve u svému, r dav posao. I tako, etoŕ za taj múdri i sračunati korak ka oplcmenjenju sója, učinjen od onog pretká koji nije htio da plaéa staUje í kontrastalije, dogodi se da otada pa za vječita vremena títav niz poko]j'enja placa životu svakojake stůlijf: i kontrastalije,
cesto sam pomišljao da je jofi najrazumnije. sto bi takvi sojevi mogli da účine, to — d a sami sebe zbriSu. Istina, za to se več brine sama priroda snabdijevajuci ih f slabom plodnoílču, smislom za strasti koje krate i saga-raju Život, ukusom za tragična skončavanja, i tome sličním. No to nije dovoljno. Ali, s druge sírane, kako tra- ; žiti od njih toliku hrabrost, toliki heroizam, da sami sebe, po svijesnoj odluci, odjednom i konačno uničte? Zar to ne bi značilo od vážnost? A 0731 Sto imaju odvážnosti — to su ba§ oni koji treba da žive[ I tako, nema druge nego stvar prepustiti za to odredenim faktorima: zato su tu, pored vec spomenuté neplodnosti, nasljcd-nih bolesti í drugog, revoludje, kataklizmi i preo&tre ži- I votne klime, u kojím a takve biljčiee, Mjele ne htjele, * mora j u da ugínu.
Pa opet — začudo! —. i pored trpkih misii koje kat- t kad upučujem na njen račím, Ěini mi sc da sam, potajno od sama sebe, u dnu duše, zahvalan toj i takvoj baki, i da ne bíh zelin da je bila nikoja tlruga í niukoíiko drukčija. Imam osetanje da bih bez te ni pne prii j e bio proäao kroz ' život zazidamh ušijú i s neprobojnom opnom na očima.
Što Četel Ljudi vole sve svoje, pa i svoje slabosti, I svoju ranjavost, i svoju zlu sreču, i svoje prokletstvo: 1 u tome Ježi jedan dio nas. I to naš najprisniji, najkrva-viji dio. Kako bismo ga dakle mogli ne voljeti?
Na koncu, sasvim shvatljivo. Oprostivo je Sto ljudi vele sebe uprav onakvúna kakvi j esu. U napasti sam gotovo da kazem da je to zdravo, da to odaje izvjesni ajnisan za reálnost: ptetpostavljati nekakvog drugog, iiealTLog, dočaravanog j a svome istinskome. postoječem ia, ačevidno bi značilo prelpostavljati uobraženo realno-ine, fantom živome stvoru; značilo bi, na koncu konca, voljeti vise nekog dmgog nego sama sebe, A to, sve mi se čini, ne bi baä moglo da se nazove stvarnim, pa ní zdravim; to bi, štoviže, bio u neku ruku ídeali2am. Zar, pri pomísli da bismo bili drugi nego sto smo — daleko uspjt-ľijí, daleko čarobniji, pa i daleko sretniji — duboko u nama. ipak neĚto ne zazebe? Ne javi li se u nama ncka jiosíalgija za samíni sobom: kao da sami sebi umíiemo?
Nimalo neobicno osječanje, poznato i sasvim pripro-stim, jednostavnim Ljudima, zanallliama, praljama. U ofekivanju prinove, oni mogu priželjkivati ko zna kakvo dijete. Ali čím se dijete rodilo, oni vole baž ono i baS onakvo kakvo j ľ, i ne bi ga dali ni za koje drogo. Zar je onda čudo sto i samo to díjele voli sebe baS a takvi m crtama, svojstvima, osobenostima, i Sto baš u njima osje-ca sebe?
Mi prema samima sebi, pored golog, neposredno ego-ističnog osjetanja svoga ja, gajimo í izvjesno zaätitničko-materinsko nsjetanje. NeĚto kao misao na odlutalog. Ima tu jedno malo (be^krajno malo ali nepiclazno) rastojanje izmedu voljenoga i onoga koji voli, izmedu udluíalojL^i i onoga koji podnirnljen sjedi na pragu. A ponekad se to osječanje zaostri, pa zadobijc sasvim odreden i izrazit vid odnosa prema drugome, čudno srodan onom osjecanju koje nas obvezuje da damo pogreba bliskoj osobi. I nem a u tome ni traga kakvom raznježenju nad samim sobom: mi prisustvujemo, s ernim florom oko šelira> ali sasvim suha oka i spečena nepea, tom posljednjem aktu dugo-
21
mši*
vsnja prema nekoxne ko nam je zadao i prevíše glavo-bolja,
Da, Ljudi vole i svoje kríze, í svoje lomové, i svoja bankrotstvan OnL su, Stavise, ljubomorni na n jih. Oni se ponekad čak i vrijedaju kad im se ne priznajú. Jer oni imaju pravo na njih, onako kao što čovjek ima pravá na svoju rodenú fizionomiju, A pravo na vlastitu fizio-nomiju jedno je od najosnovnijíh ljudskih prava+ Kajlifi-ä nije, najneotudivije. Ta koje drugo pravo, ta sto drugo£ uop6e ostaje čovjeku kóji je isplivao go iz brodoloma, čovjeku kojí je odsjedio robí ju 11í ma Sto prelomno do*jfc živio ili proživio — Sto mu, velin% ostaje i kad mu se? sve drugo porece, uskrati, oduzme — doli laj goli 1 ogIo-",í dani fakat: ja sam prezivio brodolom., ja sam odsjedio í svoje!
No kako bilo (a mcžda sve to naklapám tek iz neke nesvljesne težnje ka samoobrani),, sjeéarn se da sam od najranijcg djetinjstva bio tašt na svoje boljke, na svoje, ranjavosti. Kad bi dadilja vrteči nadá mnom glavonri uskliknula: »Ih! ovo vam dijete tuje- kako tráva raste! sav bih se iznutra ozario od zadovoljstva, poput padavi— čavog lazarončiča koji se medu bucmastim drugovima blaženu sroíjeái pod pomazanjem svoje skúpe vrline. Za-, pažao sam kako bi se lad na bakinom líeu upalio osmíjeh tihog bkovanja, (A činilo mi se bjelodano da joj dadilja lakvim govorenjem podilazi, napipavajuči nepqgreSivim inštinktom primitivca Sto stařici najviSe ugada.) Ko zna, moždft je moja bolečivost pružala neku utjehu n jenom dugo zapostavjjenom ponosu, neku naknadu za bogzna kakvf. 1 kolike tajne povrede, i goto vo neku pob jedničku udmazdu za d jedovú cjeložívotnu gluhu bešeutnost, ili za njíígovuf u izuzetnim časovima krupne nježnústi, nad-mocnu obazrivost prema njcnoj prezavoj ustreptalosti..
1
IV
Uvijek kad na paviljonu prekoputa otvore ili za-tvore jedao prozor, mojom sobom preletí mi$. I taj me m-iš podsjeti na jednu svjetlosnu igru iz djetinjsiva.
Hladne, razumne igračke, sazdane od kruté tvarí, fitrogo omedene u prostoru i uvijek sebi ravneh slabo vesele djetinju dusu. Ko nije gledao žalost djeteta nad raz val j onom igrafikom? Převise tvári, převise krpe, pre-viSe drva, željeza, pil ovine — a malo duše, Jedan iskočio kotaĚiĚ ili prebi jena opružica tamo gdje je dijete mislilo ííhcI. dusuľ
Neiscrpne su, naprotív., bile radosti koje mi je podala igra miía. Zarobio.bih u ogledalcetu zračicu sunca1 odrazio je s male po vršině stakalca negdje napolje, na mrku plohu semostanskog zídař na zbrčkana Ľca dviju domaéica sto na pDvratku s tržnice razgovaraju na ulici, na njuSklcu mlade mačke k o ja se trudi da šapicom otřese svjetlosni odraz. Samu neznatan pomak ruke, i miŕí bi hítro prevalio desetke metara, preletio kao velik Žut leptir s minie površine žida na líce slijepca prosjaka na uglu, zatrepexio u krošnji bagrcma, pa naglo preäkočio, zagnao se u mračnu hladoši tu dubinu konobe preko ulice, zalepršao u ogledalima brijačnice> zaigrao na stolicu starog Ěasovničara Sto s lupom na oku pažljivo čačkĽ medu kotaciÉima u utrobi sata. Na svom lucka-stom Ietur moj je míí oživljavao tačku na koju bi ajea1 podajúci pokret ukočenim predmetima i osmijeh Uižnira Ijudskim stvarima koj c ga od svog postanka nisu pomale.
To malo stakalce u djetinjim rukama i jedna zarob-Ijena zraka božjeg sunca bili su kádri da djetetu dadu iluziju da je í samo postalo jedan mali gospod bog. Bes-prostor an i posvudafinjí; í( onako pri tajen iza žaluzija,
23
nekako ugodno odsutan iz svijeta i zbivahjah a opet ne saSvim bez uvida u njLK ne sasvim bez saznanja 0 njima.
Kasnije, kad god sam gledao zuta pahulju osmijeba slo se rada na izmorenlm licíma patnika, pognutih ljudi i zabradcnih žena po svim mjestíma ljudske patnjef od strpíjivxh nůíníh željeznjckih cekaonica treceg razreda do "bolnlca i od dvořane za razgovore u kaznionama do vjlViíi :'■ y. -f>\: jiaivmiLi. n.i ILcimr. i jící".; c-i : i ň ^ í ^ y kad £fi lada otkjda od obaleT na licíma robijaiša na suncu, na licima ■umiručih; kad sam gledao kako Ih ozařuje krat-fcim bljeskom ko zna kakve daleké šimere ili ntjehom ko zna kakve neizvjesne nndef svakí pul; sam pomisljao: evo se nesmiljeria ruka čJemijurga igra s ovim nevolj-nlctma, odrazuje ím svog eudljfvog miša na Iicu> zava-:■=-.■ a íi.íif) hvíV svc.^irr. L::|.:--r:;ni;cun. Odbljoskují trn f-h svog varavog ogledalca iedan odbij esak vjeE-nosti na nji-hov a stará i umoma lica.
I opet se zabaví;] am gonetajuči: ko je taj Sto otvara-njem í zatvaranje-m prozora na pávi] j onu překoputa ne-svjesno nagoni svjetlosnog mtéa po mojoj bolo&nickoj sobi?
V
Ote niaam upamtjo, AI i íe prJĚanja (i, možda, joě víĚe is i>reäutkivanja) koja sam o njemu iz djetinjstva npamtiú> kao i po n j ego vim broj nim. fotograf j jama iz raznih doba života koje sam u alburnima prevrtao, sat-kao sam njegov Tik, pa mi je taku Živ i st varan da joč 1 danas imam osjecanje da sam ga U ísivotu poznavao* I-stina> malko srno hladní u medusobnim odnosima (hládni no nimalo neprijatelji), ali se dobro, bas1 vrlo dobro
24
lo^najemOr Samo, ne znam za£toh uvijek mi se Ěini da IfLtn. stariji od njega^ Gledam na nj & iivídavnosccu i s otpuítanjem, kaa da sam ja njemu otac. A ponekad, opet, |t|ó sam mn aterlJt i razumníji, brat. 1 kad misím i fl|i njega (a ja uvijek mlslim slikovno), vídim ga o mom I lijevom bokiij i neSto niĚeg od mene: stupamo tako, aa-jedno^ rame uz Tame, i njegovo je desno rame malko niže od mog lijevog.
Ke mrzim ga, Možda ga cek pomalo i voIimr Volim onim nezainteresováním i nepomutenlm osje£anjem kojim -volím o u swĚtini indiferentně stvarí. Onabo kao gto se vole malko luckastí i nezagl&vijenj ljudi kojí su sami krivi svojoj nesreéL Ima neĚto plemenito, velikodu-ínůj oeStů nesebično u tome; biti sam křiv svojoj nesre-ti, NeSto Sto ío-vjeka ískupíjuje.
A sadao mi je jada u mom djetlnjstvu! Mogu alo-búdno re£í da mi je zagorčao i otrovao najmi ade godine.
Esio je pomorac ™ mlad, vepma lijep plav čovjek s odrazom tužné leíernosti u svijetlim oíima. S onim jedva píimjetnini hlagim osmijehom bezbriĚnosti u kome kao da stí vec nagovijeita da ůo ta bezbriinost neJ^d biti ^kupo plaÉena, Plovio je několiko godina kao zapovjed-nik na jedrenjaku Margarita, u kome je moj djed iniao íiajveci broj udjelů, i zaglavio Je na moru dok sam ja jcá bio u povojima. Krátko reSeno^ bio je to jedan od nnih ljudi o kojima se kod nas ne kažse spoko^niiK, nego sjadni*: ůjadni Frano^, j>jadni naS Frano*.
Takvi l}ndi nijc rod da imajn djece. Pored svega drugoga, joS j ^ato Ito la djeca bivaju otprilike ovakva tekaar sam ja. A to ni je dobru, JMef takvi ljudi nikako ne (reba da imaju djece+
Sto li sve malogradanska glad za senzací] am a i gu-A[.ař paklJnasta faíitazija pnĚkib ženiea niFU izmaštale i
25
1