Upítao sam dadilji^ äapatom, nesvjesno je da aagolica u mení probudenu jezoljubivu fiicu: — Uaba, i ma li čega u ovoj sobí? Onjt je shvatila. — Ima, — řekla je tihor A ja sam joj visio s. uaan — A čega íjna? — dahmih jo£ tiĚe. — Im a j — nastaví baba povinujuči 3 i Seljamat 1 tjeskofoama, sa svojim sumnjama . jjeodluínostima, sa svojim mislima i vjerovanjíma, sa jvojim smiješnostima í naivnostima; i nadama, í bolovi-— bogme kao i svakí drugi stvor. Svaki ga je dan upotpntljavac, sváko ma je vete (jer 0 n jemu sam najesť mislio pred spavanjc) pridávalo nove crte i doprino-s[\o nove pojedinosti. Upoznavao sam malo pomalo uje-gine navikeh njegove sklonosti, njegove netrpeljivosti, saínavao potankoati o njegovom životu. I tako sam na koncy znao kako bi u svakoj prigodi reagovao, Sto bl u datom momentu rekaot kako bi u datoj pvilici postupio. ^adržavao se ponajviáo na strmini iza kuéeh pod prozo-r ima ajenovitih od aj a. Hije bio nametljiv ni previje bu-ŕan. Bio je prilično neuredan, nemaran, nimalo ambicio-aan, i biío mu je gotovo sasvim &vejedno kako tavori. iíi djeca í jer ubrzo sam s njim upoznao i drogu djecn iz svojte i susjedstva i prifao im svakt dan ponekn novu Egodu o n jemu) cesto bismo mu se narugalij ponckacl i obijes^n i bezobzirno, A on bi s e samo od vinu o Od nas i odgegao razjaden uz brijeg, rešetajuíi glavom. Sto je doata rijetko kod djece, znao Je I Éutjeti. Katkad i po Ci-tave dane. I njegove Ŕutnje bile su možda značajnije od njOÉ^Vih rijeci. xm Naveče pred spavanje, na plavičastc] ivici izmqdu sna j jave, najjaEe se razigravala mažtar Došao bi mi ave-tinjaki spor i uíaran iítam života oko mene; nepoznat 57 nemiř pokucao bi na pragu svij es ti, kao nagovještaj jed-nog kataklizma, Itroza me bí progtrujao hučniji ritam; slu Inja da negdje van naseg uskoga kruga postoji dxugi jcdan prostor i Uče drugo jedno vrijeme, Tůmo se — vajj bez menct — dogadaju velebná svijetla zbivanjaí Port plavím rijd.iiijim krcvetom protjeeala j c ponor-nica: korablja na rjeíini vremena. A slutnja tog drugop prostora i tog drugog toka zbi vanja rada! a jo neki muJ ían nesrazmjer, bolnu i čeänjivu podvojenoät bičar Ovaj na S život, i ritam ovog naScg kruga, pa i život i ritam Evakog drugog kruga, ma koliko živl j cg i zbivanjem b o-gatijeg od ovog našeg, i npet je samo jedan dioni živo1, — tíňmo jedan mrtvi rukavac vremena, I odatle: prvá m u Lna raspinjanja žudnje za svcprisutnoscu I o, biti u samoj jczgri dogadaja, u tački gdje se stjeěu i ukrštayajy sve niti! U samom središtu gdje se zafcinje vri jeme, gdje se \z ruku vjeřnosti odvija njegovo klupko! I tad bi se raspjevala bczimena nostalgija* U njoj 3(ao da su bili rudno udruzeni i žudnja za nepoznatim i žal za nepovratnim. Postoj ala je neizdržíva ta sputa-nost realnim, ta zarob! j enost sadašnjim časom, i to zato* čenstvo u uskim granicama ti jela. Svaki trenutak Sto je odmicao bivao je silno dragocjeii, nenadoknadiv; sve što se ma gdje odjgravalo kao da je u neku ruku meni pri-kraceno, meni odu20to, ukradeno od mog rodenog života. Svaka mrtva stvar oko mene dobíjala je tada živo st« i u njoj su damari odbrojavali časovo nepovratnog. Tře-baío se trznnti, prenuti. Trebalo je smjesta, neodloína neSto uriinti, poduzeti nešto u tom povodnju vremena.? Dici se, i ne časeci Časa křenu ti. Krenutí, kao na otku-pljenje jedno polovice mene, zakopane negdje u vaeioni, dávno, pri je svih vremena, -. 58 Prve galaktické sanjarije. Prv& madioniěarska po-•g^vanja a beskrajno velikim i beskrajno malim. (i to ne ugfijcrajnost kao predstava mitvih, statickih Olina, vcč ^ltra živo g djetinjeg nemiř a kao neumor ni koeficijcnt toll vrtoglavom požudom umnožava i umnožava, vine-£0 tfled,} D tini razmjerkna, iäĽOauvalc je i gubilo se stvar-iiir i svakidůfinje. Cío naS stvarní prostor, s našim malim ^jestancem äcuéureriim podno golog masiva, i a Citavom Ef-maljskom kuglom, i cit a v ljudski vod, s ugnjicnma s voji ji Sudnjar s ponorima svoga bola i s buktinjama svojih radosti, i naše ^beskrajno veliko«, wbezgranirno* — přivdali su mi se kao sióušni atom tvári u nok tu malog prsta nekog ogromnog zvijera; koji, sa sebi sliÉnim M-čitĽa, u někom visem, svorne svijetu, sa vruéicama svo-\ih žudnja i s ponorima svoga bola i s buktinjama bvo-jih radosti, i sa svojim »beskrajno velikim« i »bezgra-niením* — i opet ni je nego atom nokta nekog bída joS višeg reda; a ovor sa svoje strane, dolazi u isti takav udíioy proma jednom još visem svijetu. I tako bez kra-jEi i konca. Od tih zamišljanja hvatale s u omaglice i ponesla-jao clah. Nejako ti jelo sve je drhtalo. Slabí j a je sila Sto drži na okupu njegovu cjelokupnostf udovi su htjeli da se raspu i rasture. Ůitavo je bite strcmilo da sobom, kao la-ganim prorijetkim plinom, ispuní prostor. 1 taj je poriv rasH-aranja, razdavonja ličnosti bio tako snažan i tako ií varan, da sam osjccao potřebu da me ncka grub a i sli-jepa fizička sila spolja sa svih strana pritisne, da me zgriuie, da me suzbije natrag u granice tijela. Mnogo godina kasnije, k ad &am gledao mrke radnike na plan-tažama kako se třesu i poskakuju na šuštavom ležaju &tthih lijana u kandžama tropskih ognjuština, te po neko-licina druhova pus jeda aa bolesaika da mu í>a vláda to .r)9 iznuravajuče třeskán j e i trcpercnje, činilo jmi se da ^i? tom třesu prepoznajcm starog znanca iz djetinjstva, JoS i danas, poslije toliko godina i poslije tolikih stvarnih i krulih udaraca, cini mi se da nikad kasnijt' nisam doživío sjlnjjcg cuvstvovanja i straanije patnj&,-Reálna životná stradanja, tegobe pťakticnog života, ne-í £to sU sasvjm drugo. T, usu dujem se reči, neSto mnogo--manje. A moSda ni dan-danaa ne bih imao smjelosti to kazem, kad nie čitav dosadašnji život, sa svim njego^ vím iskustvima bota i floživljajima patnje, r*e hí na toí ovlaĚčivao. Ako čovjek ni po koj u cijonu ne bi Sclio d.a = tc vráti u djetinstvo, ako bi čak pristao da se vráti u nia koje drugo doba i ma koju drugu situaciju svog mi-f nulog života radije nego u djetinjstvo, míslim da je tu■ najvíše i u prvom redu baš zbog te nemusto i bezJmcne djetinje patnje* Bilo je sijaset religija i íilozofíja koje eu tvrdile da čovjek íma du5u, i da je ta duša beskrajna i besmrtng.'; A těsto mi je bivalo čudno žto nikad i nigdje nije posto- [ jalo vjerovanje da dijete ima beskrajnu i besmrtnij: dušu, pa da je kasnijc, kad odraste, izgubi. Djetinjstvo je puno beskraja i besmrtnosti kao u vala zapij usnuta vjeťrom sa pučine. Djetinja je duĚa sva satkana nd lje-' Ekanja bivstvovanja i neblvstvovanja, sva natrunjena; odbij escima vječnoga. Tek mnago kasnijo shvatio sam da. je to djetinjsko osjeoanje — tako puno patnje, i tako blizu í niátavilu i neuniStivostj — u st vari bilo samo lje-F skanje, i migoljenje, i treperenje otiog silnog, grdnog;L neuništivog osječanja života u mení, i one strahovite,; neutažive žudnje za njom. Onog osječanja života kóji-J me je, makar i nespoznal, neprepínal, makar i preru-* sen u svoju suprotnosth u igru potitravanja s ništavi-f lom, u £ed samouniätenja, kroz čitav život vitlao i pratio. 9 XIV Po sunčanu danu, smrt se djetetu privida kao ne-jgygurnost, kao cist besmisao, Osječanje vlastitog biča y Jjétetu tako je jako da rada osječanjem neunistivostí. Djetinje ja nc podnosí negacijc. Fomisao prestanka prosto JE rs^spojiva s osjecanjem. postoj anja: tä njegova istina, sama njegova srž, i jest baá u tome, u tom vidu geunišlivosLi, u toni osječanju vječnog trajanja. Smrt je samo za druge. Ona pripadá ne-ja. Ona je tjvojstvenost, ona je, štavise, baš najprisnije obiljeSjo onog íirokog, pvostranog, nebrojenog ne-jo koje napram uama i svud oko nas stoji. — Smiješno! Cista proturjcč-nost, npsurd! Kako bi se ja od jednom moglo da preobrne u svoju sLĚtu suprotnost — u ne-jat D a, smrt je samo za druge. Ma koje od lica nadne-senin nwd oglcdalom jezera može da nestane. To ée niti bclno, to íc biti žalosno, alif na koncu, to je samo nesta-rjak jedne jedinké, j ništa víSo. To jer najaad, i sasvim piirodno. Sve dingo i dalje traje. I, najeesce, sasvim nepornuíeno i neporemeceno trajeT Ali ako ja zatvorím oři, odjednoín nes taje sve, Prosjeda se Citavo jezero. To ni j ľ {ta shvatite, ljudi!) samo moja smrtř to je kata-kliípm svega! Našim nestankom nestaje sve, baš svěj pa i samo mjerilo postoj an j a i nepostojanja. Ono što vre-menu daje tokf to su kucaji našeg srca n njemu; ono Sto prostoru daje prostornost, to je kretanjc naše misii kroza ňj. I stoga, našim nestankom ne ostaje upražnjeno t^-k naše mjesto u prosto tu, vec se sam prostor odjedno-m sploflnjava u besprostornostj u nepostojanje. Jer prostor i vrijemc puki su Ěičani skeleti, kavcHi u koj ima stí ebtú-bjjena naša bivanja i naäa doživljavanja — krhki kavezi fcoji se udarcem dlane sklapaju u bezdimenzionalnost, -— SmijeSnoí Ko je samo mogao JzmJaiiti smrt! I dijete se smijc toj kukavnoj izrmĚljotini prigluplh, pozemljušnih ljudi, Gledao sam plavokosu djevojčicu u žalosti zbog smr, ti dohro bake. Plakala je uz májku rastrljavajuči stj-enutum šačJeom suze po licvu Od napora joj se orosilt čelo i ulljepllo meku paperje na ivici kose, Onda Sí nešto zaigrala, i čas listuje več je gkdala u budu maj, činu žalost: »Sto plačeš? Ta nije umro Bog!« — Nisu je shvačali. , I Pa jasno! Sasvim jasnot Umrlá je samo jedna — koliko draga, ma koliko dobra — bakica. Jedna jedinká. Nije umrlo samo načelo postojanjal AH, ako umremo mi — e, tad je vec s tvar saavim drugačija! Jer, na svijetu (uključivši tuř dakako, i svemir), isaS svega izobilja, pa i beskonačno mnogo. A svemir je tak&-znatan, d a nemů te pojedl načne stvari čiji bi nestanal< on uopce i oajetio. A tako je prostran i bogat, da nenu stvari kojoj se u njemu ne bi našla zamjena, nadoknadg, dvojník. Samo je jedna stvar jedincata i nenadoknadivs u svemiru: to je je, Doista, u čitavom svemiru postoji samo jedno jedino ja. I, ujedno, (gle Cudná slučaja!), W 3"e ja u čitavom svemiru jediná slvar koja postoji samo-u jednom jedineatom primjerku. — Čudno! čudno, a!l i pak tako! (Poslije mnogo godina posjetio sam tu istu plavu; djevojčicu a bolnici. Život je bio presao preko njc; um>;. rala je od vaka u utrobi. slzvadili srno iz nje sve Sto 3B dalo izvaditik rekao mi je u hodniku doktor. Dva crcin zaobručena oka ležala su kao dvije rupe u j as tuku. Gle-dao sam je kao supal j dub. ultéte klica smrti. Eto, i n9 kadašnja plava djevojčica sa suncem u kosi sada je po-; stala samo jedno drago, ubogo, pregaženo ne-ja!) Djetinjstvo — pregrst besmrtnostj! Smrt preza preá vedxim djetinjim okam, rasplinju-^ se od zračenja djeťnje dušeH Dijete je zaštičeno od nje, zangrnuto u plavu haljimcu besmrtnosti, Ipak, u pj)]afině dane1 kad su djeca šutljiva i tiha, ona ncopazice ukli?i u maleno srce i javlja sc u nejasnoj stvari bivatvo-vanja. Bijete je ne prpponnaje, jo£ joj ne zna imena ni slova, sli več se ježi od njezina hlaďa. Koliko puta dje-ijnjom dusom promakne. neznaná, smrti I za njenim pro^apkom, kud je ona pomela svojim ernim skutonx íksLaje vir praznjne*. , lí&íem, dijete joj no zna imena ni píave, ali u oblačné i besuncane dane os jeta na Hcu hladan dab v je tra za njenim prolaskom, Negdjc dub oko zapr etanu ti djetinjem blč-u Jezi jedna čelijfl u kojoj tinja besmrtnost. A odmah do nje, u nepo-srednom susjedstvu, druga čelija u kojoj drijema smrt, One S.ive u dobrim siisjedskim odnosima. i naizmjenice se javljajUj oglasuju So iz dubině — naša vječita pnpud-:>ina i naSi stami aaputnici, od početka do kraja, Njíhov najzmjeníčni dvopjev jeatc předivo naleg života. XV U oblačné dane, u dane smrti, kad nije bilo igre u hodniku i pričanja o Bučkovim zgodama ili kad bi nú dmadili razgovori staraca \i blagovaoníci, lunjao sam po ta vanu, Tavani gradanskih kuca — sabiraliäta ostataka smrti! Sanduci störe propiske, sanduci odječe i stvari po-mrlih osoba, ialuženi predmeti avakodnevne upotrebe, Voje nekakav smijeSni malogradanstíi pijetet fiuva uötrU-Savajuči se da ih předa staretinaru ili ognju. Jer malo-graďanski sentiment a lizam mora da F\-ak^ osječanje veže 63 63