izorganizuju bude i opět, íatalno, država, Joě se ni razišao masnlf nasjatki dim od načelnika pečetit^ u národ je uniSao velikí oka ti atrah zvan otrciivjej^ Država sef na istina ili nesto drukčijím, ili dijametrabuj suprotnim nafcelima (to je svejedno — detalj kojí za ^ Slinu stvari nema baš njkakve vážnosti) ubrzo opet pt[ digla: o tresla prašínu s lakata i koljena, i par ti ja se na_ stav]ja, I partija se vjcííito nastavlja, Partija kaja Be zove , politička povíjest národa'. (Dŕžave, porad toga, k a d nemajú pametnijeg půa\% i prcsudnijib htstorijgJcih misija, štampaju marke i fahrh kujú cigare. I cigare im ponekad, valja priznati, nisu lošijo od cigara renomiranih duhanskih kura. Ali to su svakako sporedne dräavnc djelatnosti,) I kud ondaľ Sto pristojan Čovjek može da ucini takvom stanju stvari? NiSla, Apsolutno ništa, Kakav stav d a aauzme praná državi? Koliko je god moguóc stav indiíerencije — kau da je uopče ne zapaža. Qt^ prilike stav kakav zauzimlju zemi je s liberálnom vlnda-vinom prema Vatikánu: stanje bez konkordata. Neka se slobodno slúži državniro željeznicama* postom, javnim saobiatfijem uopce, državnim monopolom, subvencio&i-saním íeatrima i tome sUEnim. Zbog tóga mu niko neč? močí da prebaci znatnije odstupanje od vlaatitžh nače-la. U takvim dvostrano obveztiim odnosima, dakle, neba bez uslcuCavanja popluje s njom. Pa i onim njenim jed-nostrano obvezním zahtjevirna (pořezu, vojnoj dužnoati itd.} može da udovoljava — vec stoga što ne može drufc-čije. Ali neka se u svojim odnosím a s njom dal j e od toga nikako ne upušta! U svorne vlastiíom interesu! A čemu da se nada od budúcnosti? Nekom boljitku? Možda, Nauka nam čvrsto obečava da če, u vise tli manjů nedogledno vrijeme, dŕžava odumrijeti Nadajmo BeĽv, Samo, u posljedriji tas podilazi me jedna mala zĽbnja: negdje iz dna memorijc isplulava mi rijee po kojoj je jftíava jednako národ, Definieifar kako so ílni, opŕemto prihvatena, A ako tako stoji stvar, ne znáči li obečanje o adtiimranju dŕžave naprosto to — da ce odumri jetí oarod? XL1X Čitavo jedno dugo kiěno popodne prosjedio sam u ka vánici na vanjskim bulevarima s krezubim vjetrogo-ujom, nekakvim paTanoidnim pricalom koj i je svaki dan tslazío 3 novim zamislima i planovima. Ispŕipovjedio mi ie natenane sadríaj íanlastidnog romana koji »namje-ra%ra napisatk, KiSilo je joä od Jutra, Neprekidiio, ujednačent>s bez nade da če se nagU Škropci smjenjivati s iglitastim ro-gkaojem i bbjedjm provedvicama. Tipiŕna kavacakíi l:?Su, koja ima řitav vid jedne komunálne usluge. Na ogledalu lokava provjeravao sam gustoeu kapljica: nema tu prom-jfine! LijeVnT slijepo, za svoj ra£unh onako kao Sto tete vri;eíiie: akii se u n jemu neälo dogodi — dobro; ako se ne dogodi — svcjednOj ono i bez tóga tete! Prosto kaf> (ía smo zaboravili ugasiti "lampu u hodniku, pa odSvT-Ijali na cetrdcscí-dneviio krstarenje Mediteranom!.. _ Ta je li rnogučn d a je to uvijek nova, nerabljena voda — odakle bí tolika! ili ono iste, ve6 jednom upotreblje-tie količine, u besprekidnom krugu, kroz kanále i izlive utječu u neka podzemná sabiraližta, tu se na brzu ruku flltriTaju i regenErišuf pinnpan>£i pon^vo tjerajn gore, pa odozgo opet toce5 eijede, eure... A ako je tako, tadi zbi-Ija, van nekog nepredvidenog k var a na Rtrojevínaa, ne- ma spasenja >83 A Krezubi je pričao. Qgug]aa r=a osmijeh i ncvjeri;^ posivao se na skice i biíjeĚke i pianové koje je izvjafc^ iz svoje džepne arhive í prostirao po ploči stola, — Uvjerite se samil Nisu to gole ríječil.,. Skice i bCjeĚke iznasile su několiko listová, a ■ man je, prema predvída njima, trťíbalo da obuhvati ; osám sto stranica, »Ali glavno je ídejar zař ne?* — Slijedite me. Moramo pači několiko stol jeta m-prijed. Jer ovo je fantastični roman, podvrsta mman budúcnosti... Učinjen je epohalan prcnalazak. I^judi Eu 1; iaboratoríjama otkrili potpuno siguran a savrgeno jedno, sta van lijek protiv neke sUrahovjte i veoma raširenc amvtne bolesti koja je bila bič božji svojih vremena, r^ cimo kar> danas rak, Kekakve injekci je. Tri injekci jo - i stvar gotovaE Ne, sto kazem, jedna injekgija, jedu* sama injekcíja i stvar gotova, A injekcije je mogla d* daje svaka bolničarka, pa i sam pacijent sebi, kao Sfco čine morfínisti i stari Seceraši.,. Ili možda neko sigunio, zajamČeno sredstvo protiv smrti uopce. To joá nisam tU jošio, to í ľ odlúčili u toku pisanja, Uosta]om s ve jedno. Vi ste zacijelo zapažili da su ti danastijem svijetu *mrt t rlječ rtiíc postale otprilike ginonimi. Treba biti profesionálni lingvist pa da se ne uoči taj jednostavan lingvistickí fakat. Kad bi se provela tačna statistika, vidjeli biste koliko je u današnjem svijetu opála upotreba rijeí ímrt u korist riječi rak! Ljudske riječi i Ijudski stranoví dolaze i izlaze Iz mode. Kolik je udio u mislima i osječa-njima negdašnjeg Čovjeka hnala riječ vvk! Gotovo Čitav život bio je »u znaku vuka«t A ko joS danas misii na vilka? Kome danas pada na um da oboli od likantropije? Danas se čovjek više ne boji smrti... — Mislite da je čovječanstvo postalo hrabriie? — Neř danas se rov jek boji raka. Znao sam jednoga koji je dvadeset godina placao mise da bi umro od tuberkulóze. — Pa kakc je svrSilo? — Umro je. Od rakah rasu mi je ae. — To je dobra anegdota. Korisno upotrebljiva kako ,fl antireligioznu propagandu tako i sa propagandu pro-'iv raka. — Eto vidíte, nije ni toliko važno da lj ce ta biti li-:rjk od raka ili lijek od smrti, Izlazi na isto. U čita voj to j -tvarí ncée se n i malo operisati mistikom ili bilo kak--íjd iracionálním elementima. To i jest specifičnost ovog aog romana. Možda vam je poznato da ja s mojim ro-iíianima nemam sreée. Obično me koře da sam realist, .ja nemam fantazije. Bacio sam se na íantastični roman. Ali vidjet čete: sad 6e me koriti Ěto nisam realist, Da iiih to predusťeo, odlučio sam da napíšem realistickí fan-íastični roman. Pa da vidimo! Eto, stoga se móram pri-aríavati strogo racionalnih elemenata. Zastarjelo je gle-danje po kome je fantastika nerazrijeäivo povezana s mi-jtjkom. Novopronadeno sredstvo nece biti nikakav allie-nJCarski seliksir besmrtnosti«h vec neíto čisto naučno. Sáta nečti upotrebití riječ »elíksir«, a još man je rijet Tbeemrtnost«. koje bi svojim metafizickirn prízvukom iamutilc kristamtí racionalistickú Čistotu čitave stvar i. Qmjesto riječi *eliksir« upotřebit ču na primjer, riječ •tonikum*, Ili možda *hormon*, »Ili »faktor Iks«. O tim pojedinostima tehničke prírode posavjetovat ču se s jed-ítirni biológom, jednim íiziologom i jedním fizičarom. Za «o je najlakle! A umjesto ízraza »besmrlnosU doéi ce, lecimo, izraz »beskonačno trajanje^, ili -vječiía rcgene-nacijae Tako, »Hormon vječite regeneracije*, ili ^Faktor aeskonačnog trajanja*. — Ali, izviniteř nismo li s tim »beskonaČnim«, *vje-HMm«, s-beskrajnim« i opet objem a nogama upal i u me-tafizikTi; — NipoStoi To su nauční tercnini moderne fizíkc íojj su več prodrlí i u si tnu tehniku svakidaínjice. Sje- ^84 tito se samo *beskrajnog platná*, »beskonačnog ili »vječite olovke*L., A da i ne govorimo o beskrajn^ prostoru, i to još zakrivljenom, Ili čak o pluralitytnogii beskrajnih prostora! Stvar je samo u tome sto je rr,&. dema fizika preuzela beskrajnost, vječnost, besmrttL^i iz ruku religija i mitologija u svoje ruke, onako kao ito je več ranije medicína preuzela čovjeka i njegovo tij^u iz doméne vradžbina u svoju brjgu. A onu raniju *v nost« i »beskrajnost« možemo zásad ostaviti pjesn; ma.., AU ako vas bas smetáju ti izrazi, mažemo za nov, lijck iznaói neko drugo ime. Na primjer tAihanaWu^ >yr či biti podesno, jer se môže nacíniti i plurál, za slu; da se dal jim istraživanjima iznade titav niz, red, u'. mih j a takvih sredstava. »Grupa athanatikäu. To dobro zvučí... Dakle, iznadcn je AthanatMc. Ljudi su dobít, kali raku, dohakali smrti. U prvi mah zavladalo je gobv. mo oduševljenje. Slaví j e dotad neviděno u povij esti íq. vjefanstva. Vatrometi, ivanjski kresovi, igranka do iz. nemoglosti na javnim trgovima í raskrSčima. Nepozna-ti ljuďi grlili su se i ljubili unakrst, u oba obrazu, Ne-Sto kao Quatorte juilleL i ruska pasha i proglašenje pri-mirja, svc u isti mah. No relativno krátko potrajala jt pucka veselica. Na horizontu ja za&aralo praskozorjt običnih »poratnih« teskoča, puznata i'sutradašnjica po-bjede*. Bilo je i efememog prosperiteta, živahnosti noó-nih lokala, švercerski povišene atmosféře. Iícdovna po-ratna euforija, Ali masa je bila zabrJnuta. Masa je gua-dala. Sto éeLe. to je vet njeno!... Zaboravio sam vair, napomenuli, stvar se dešavala u jedno j fantast icno j zem-lji u kojoj su več prethodno svi soeijalni. ekanotnskj i slični prohlemi riješeni, sve ncjednakosli ukinute, a bi-jeda objeácna o klin. — Ali ako je ukloň jena bijeda i nepravda, ako je ukinuta svaka nejednakost, nije li time prestao i sam pojam mase? 286 ~— He, varate se! To je reakcionamo shvatanje i ^gg^. Masa. naime, nisu *oni koji pate*, kao što moids I to iaički zamižljate, več naprosto »oni kakvih ima . jjviše*. A nije nipoSto nufcno da tima »kakvih ima naj-povrh toga bude još i lose. Dakle, ne jedna socio-j^fca distinkcija, nego jedan zahtjev logike. Přiznat éete uvijck i u svákom stanju nužno mora da bude nekak-Tijl >kakvih ima najviše*. — Čini mi se da jc to samo jedan lijep sofjzam, Ali ^stavíte. — .. .1 tad se pojavilo ono sto se nemivnovno pojav-oje na svim historjjskim prekretnieama, poslije velikih ;raískíh otkrioa, ratova, golemih posasti i katakliza-Dfl, uopče poslije picsudnih dogadaja: zebnja. Ljude je otrtjzeo instinklívan strah od zamašitosti novog pronala-ska, kome nisu saglcdavali domaäaj i gratiice, Skeptici w řekli: >Hmí Neče biti dobro!* UvidjeJo se du novi li- (Jtj zbog njegove datekosežnosti, treba staviti pod naj-stiožu kontrolu. SpoĚctka su imali ihi2iju da če biti do- oljna kontrola državě. Jer nastala je razumljiva jag-mze. ampulamí-j Ai.kanatika. ] započele su sobične stva-n#r karakteristične za svako »poratno razdoblje*. NeSto slično jagmi 2a »izvoznicama«ř aa valutnim dozvolama, ,tt koncesi jama. Sverc i erna burza. Malverzacija, zlopo-rabe, korupcija velikog stila. Buknule su monstre-afe-rc. Da to t.ck približno sebi predočite, pokúšajte zami-siiti u isti mah Uaffaire du collíer, Ľoí/eirc Cálas, l^w-ov bankrot, Panamski skandál, 3/afjuire des déco-TciíoiiSj Dreifussovu aferu, i joS tuce takvih aíera zajedno, sve to s prisjenom neke veliké petljanije s opoj-tím droga ma v koju bí bio umiješan nečak predsjednika republike, ili sam prestolonasljednik!... Govorkalo f>e díi jzvjesni trustoví, preko svojih agenata, otkupljuju i wiištavaju veliké kolicine Athtniatika, kako bi mu time podigli cijemi. Poturalo se u javnosl (no ko zna, možda 287 je to bio samo manevar spretnih demagoga!) da t^y,. gospodice iz višeg drustva u svojim terevenkama servi, raju gostima vAthcmatik-cocktailea, pa čak i to da ski", pocjeni lijek daju svojim omiljenim hrtovima. Jedu rijecju, Atha«úťifc je uključcn u pojam komfora, ftjeí;. tim, masa, oni kakvih uvtjek i neiskorjenjivo »ima nt;, višc«, veoma je teško dolazila do spásonosné ampuliee. I eto, od jednom je pukla nejednakost, dubl j a i veta od ma koje drugeř nejednakost kakvoj nije bilo ravne u povijesti čovječanstva! nejednakost pred smr6ur Sad su se ljudima uĚinile trica nekadašnje razlike u druítv. nim i ekonomskim privilegijama, a milenijska borba i. koncu kruha prosto sprdnja — borba s komarcem*. Kako li su naivni bili ekonomisti i sociolozt núnulih yt\ mena kad su misJili dn su mase baš zaljubljene u ki Ta molím vas, sto tako osobito, tako zamamljivo in,:. kruhu? Neki narodí — osobito narodí ií takozvane ■"Karto-ffel-Guippett, pa i čítava bolja Mitteleuropa . kLuha gotovo uopce ne troše. Gluposti) Nije ljudima bil. do kruha! Bilo im je do onoga do čega je uvi jek i jedínr. fovjeku: do života. A kruh je bio samo jedno, prilicV ubogo i prímltivno, sredstvo da se taj život nekako odrii Možete, dakle lako síamishti njihovu angažovanost sad kad se mnogo neposrednije radilo o tom životu!,. , Ai jednakosl u raspodjeli Athavatika, přiznat cete i san bila je nužna, Ko če pametan sporiti da na svij e tu inu i takvih ljudi 5ijc je djelo, pa prema tome i život, pa Covjecanstvo od nesravnjívo veče vrijednosti nego ?... obíčnog prosjecriog čovjeka, nekoga od onih »kakvih ina najviSe*? U prvom redu ta je přednost priznala šefovlin* država. U raznim zemljama ona se pravdala na razliři náčine, vec prema specifičnim momentima, religioznir vjerovanjima, tradicijama, slepenu kulturnog razvitk U nekjm zaoslalim vanevropskim zemljama gdje je král, još sin Sunca, ta se prerogativa izvodila iz vlaďaůEsva 1 ^.^nskog porijekla; u drugim veoma razvijenim zem-:jtfiÄ. naprotiv, u kojima je život 5efa državě potpuno ';3tizirant ona se zasnívala na teoriji poglavareve »soci-ne dužnosti življenja*. Tek, ovako lli onako, na te-iu ove ili one državnopravne teorijc, u svim je zem-| jama pod jednako šéfu državě priznata ta prerogativa-; vorena jo právna ustanova *Izu2eoa od smrti*, tako-.pna TodesenthGbwng, kako su to tehničkim terminům ] ^íill njemački autori, koji su taj právni pojam u tan-razťadili i dali najvrednije radové na tom područ-Zrt šéfom državě slijedio je niz velikodostojnika: ^sjednici ministarskih savjeta, predsjednici predstav-$ih tijela, predsjednici akademii a i instituta, nosioci ijvtSih odlikovanja s maeevlma i lentom. Zatím, mini-d i dfžavni podsekretari, redovní akademici, rektori i rektori, predsjenik Kasacije, predsjednik Vrhovnog -:=vnog sudišta, predsjednik Rafiunskog dvora, pred-ednik Glavnog privrednog vijeta. Zatim, s nešto ogra-: iíenim Enthebungom, koji se obnavljao od godine jcdins, potpredsjednici Kasaci je, Vrhovnog upravnog su-iiáta. Rafunskog dvora i predsjednici apelacíonih sudo-; zemaljskih upravnih sudová, pakrajinskih privred-] nth víječa, dekani i prodekani, šéfovi katedara, inten-Hunti centrálnih kazaliäta, predsjednik Centralnog od-m Crvenog krsta. U daljem redu doladili su predsjed-iBiŕi pokrajinskih predstavníčkih tijelaf predsjednici hkrožnih sudová i okruřni javn) tužioci, rukovodioci inioslalnih kázal išla lutaka, glavni tajntej akademija i .kp <íalje. I na koncu, čitav niz osoba kojima je ta po*-Ivřastic-ťt priznata specijalnim zákeřníma. Za vojna Iica piiilf! su posebne uTedbe Xfiivoča teškoca, kao Stn jwgaflale. bila u tome dii se yiostavi neki pouzdan gra-Sni kriterij u toj noprimjetno kliaecoj graduelnasti. .. vrtíte glavom? Ali sigurno Éete se složití u načelu, 96 bar nekome morao udijoliti Enthebnng; bilo bi za- W ProIJera Ivana Galetm sta apsurdno da jedati tato epohalan pronal&zak ost neiekorišéen samo zbog teškota u postavlj&nju gr-.ahr 1 nog kriterija! Pokúšajte sami skicirati sumaran pravibiika o distribuci] 1! Zař necete, ako nikome dru j nic, přednost na koričcenje Aťhanatiku priznati ou1^ kuji su ga pronašli? Inafie bi 50 uistinu, na jednom Sem, tragicnom planu potvrdila stará 1 judska istia;. ]l eípelar nosi najlošije cipeleL.. — Maíčice ste trivijalni u vašim metaforama, pr, mijetio bih, — mar i! Glavno je Ideja.., A čóm ste priznal; u povlasticu makar kome, time ste sjeli na onu beskra,jnu vrpcu graduelnosti... Povlastica je, dakle, odrnah. pr",' 7nala pronalazačima. (To jest odmah poslije Seía drí; ■ kuji je veé od početka bio van svaké diskusi je.) ^ i je otvorená breĚa. Kroz tu brešu sad su nagrnuli zvimj . nezváni. Svi su iznnlaziH makar kakav osnov da sc tk k opa j u Todesenthebungti s« priloženom nmfjulkom. \' ne možete pojmiti kakve su se svinjarije stale doäavati A Sto sve čovjek ni j e kadar da utlni za jednu tafevu wdoznaku na besmrtnost*? xj prometu su se pojavíli aa vrženi falsifikati Todesenthebungsschein-a s besprij*. kornim vodením znakom, koje je bilo praklično íjetno-guče razlikovati od pra vin. Javnoat ni je vjerovala da m ti falsifikati mogli nastatí bez uěešra državne markar-nice. Razvio se gangsterjzam nevidenih razmjera. Taiv til vremena prosto nije smagao riječi da ožígoše raúraV ni pad svoje epohe. Bilo je, bilo je dabome, i akata po-žrtvovanosti, gesta zadívljujučeg aliruizma, primjera izuzetne veličine duha! Jer na svijetu, gnspodine, p> stoji i dobro; jednako, i jednako neuništivo, kao i z]o Toko, zabilježen je dirljiv sluČaj dvoje ljubavnjka. Oř, se dokopao jedné ampulice, Podijelili su je, ískapfli ji tačno popola. Rezultát: umrlí su oboje. AÓtanfltffc je natme, imao svoje djelovanje samo ako je uzet u strof jjedefioj dozí. U nečto man j oj dozi, bio je veí potpuno ,^/ikasan, lli je £ak uzvokovao neugodnosti: Povrača-Z vrtoglavicu, urtikariju, pa i téže alergifcne smetnje. ^gtkad 1 samu smrt, Slučaj dvoje ljubavnika samo je ňo ííish^ cinicima i egoistimar Smi jali su aei >.Eto varn vafia ndobrotart« 1 pjevuäili su tad pomodnu talijan-■ I pjesmicu *Esser bitont — cfte affare di gůnatf, ..« :. je, dakle, i svljetlm primjera. Ali prevladavalo je $ dí"£0- Oko jedné ampulc Athanatika plele su se nc-. pivárne intrige, Kapinjale zámke i smiealice, udeša-rí!ť podvakj podmetale nogeŕ raspaljivale kanibalské be. Padalo je po petj po deset, po pedeset zdravih v';i — da bi se spasia jedna samrtniCka, A ponajře-*j osli je toilike borbe, u zločinom pla6enoj ampuli — la je najobičnija sterilizovaná voda!, ,. — A zašto baS sterilizovaná? *— E, zato! Da se nc bi slučajno desilo da paejjont, ujesto- od rakat umře od inlekcijel Jer, u internom sao-bcafiaju medu bolestima postoji geiitleinen's agreement. Tu nema otimačine ni presizanja. Možda tťk izuzetno nika nova, nevaspitanař bolest, koja joě ne poziiaje prala igrc, zaleti se preko i eda sa svojom vlljuäkum. Ali je iinah klopnu po nadlanici. Tu vláda savršeno po&tova-nje rezervacija. Takoř na primjer, ako neko ima da umie ■A raka, sasvim je isključeno da mu, recimo, padne kap. iyíe da se ljubi u usla s kužnima, moře da znojan skáče Klgl*vcfi u mrzhi vodu Sesnaest puta dnevno, on oeée obol jeti od kuge, on necc dobiti úpalu pluca]... nfeduzimano je sve mogiJÉe da se osujeti Svere, da se labije SpekuJacija, da se stane na řep nepodopštinama. :dene au drakonske kazne, Citavo naoružanje přec :jLÍ.'3alo se na zelenu uniformu: na pet biljada zdrav~ : j;>-íí]iťi(nsijskih strazara dolazio je možda tek jedan iľtiljerac i]i pješak. Financi su postali vodeíi, omíljcni, dilnd rod -\-o^ske. Zelena uniforma značila je za 5-jparice 293 ono síu je ranijc bila husárske crvene hlftíc La plava avíjatičarska, a jol t.,tl| íe. Núzapamčenu populárnost p gao ie Ělager »Zeřeni £ot?jeřc«, za kojí je riječi n.,':. veoma čuveni pjesnik, poznat po svojim aveiznv//^,: . íím šestercima, Grmjelo je, tutnjalo, cviliio, pisk cijukalo, pjevuSilo i zvjždukalo na svim uglovimtt ivjh prozora, iz svih gramofona i radio-aparata, s Qrhfr. etriona po sajsmskim šatrama i s banfo-a po r. lokalíma: j»... Za ampulicv, haj, oh si'e, baí sue ču dať; ?ieuinik grudi roj, čeduosfí prfe euaíf,. .# Jer Ěvcrc ampulica najviše se Sino puiem d;. organizované podzemně mreže ženské djeec. 7>oCekival su vas jza ugía djevojcice crnih zuba, od dvanaest, deset, od osam godina, i odvlatile vas za rukáv mínD namigujuCi. Povelí su veliku hajku na te fltakore iz pod-zemlja. Oploolill bi kvart, spuštali policijske pati u vodové kanalizaeije i istjerivali čilave čopore djevojĚica kojt skvicale kao mali Šakali. rleke su se branile da to tin? radí iznurenih očcva na samrtmčkoj postel ji. Po grád., vima u unutrasnjosti bilo je ahičajeva da su ih na ba-Ijuke Izvodili pred zidove i likvidiralí Trutraljefcima, Ali sve to nije mnogo pomoglo. Jer su i financi — i to a? samo obiĚni financi, nego i financijski pregVddnici i kon tvolorih pa čak i vrhovní sofovi financijske službě u rangu ormijski!) generála — postáli krajnje nepcuzdfl i podmitljivi, Podmitljivost i ustanova bakSiša zauzeli takve razmjere, da su ímučniji bjeíali na Bli>-i Istok, ;■■ nechvácen blagodatima novog pronalaska, od a bi nd. hnuli u svježijem zraku. Svako, formalno svako biu ji potkupljiv, I. Sto je najgore, ne potkupljiv nnvrem, ili •:cdino novcemh več pogiavito sami m ampulama. Izve-tt djevojcicu crnih zuba pred kvartovskog komesara, a & čim iside pandu r, samo podmigne i izvuře iz íara-tonpulfcu. Ljudi srno! Sto ccte, kad su Čak i državni Stavaři, inace pozváni da budu prim jer i uzor, abu-prožirivali svoju ústavnú povlasticu, A da i ne go-rirno o ostalim državnim funkcionerima. Službeni ietenthébung bio je strogo ličan. E pa dobro! Oni su J,aj a voj strogo lioni, sa službenim položajem povelí Todesentkebung pokušavali da iskamče poneku iiulícu í za svoje najbliže, A u jednom sluCaju iak í fl ljubavnicuL.. Vrbunac svega bio je kad se otkrilo da jř gin predajednika Državnog savjcta xu distribuujú, i jjúírebtí Athunatika (vec od r ani j e poznat k a o propal i-i kokainoman) prodá o jednu ampulieu za novae. Iz ; se logiíno zakJjutilo da je posjedovao bar dvije atn--ulice. Jer je u 1a dramatika vremena sniíena istarfl pfedrasuda pod kojom su stoljeeima živjeli Jjudi, da na ;j!í ]judskih dobara novac zauzima prvo mjesto. Sad je ioir> puklo: ne, na prvom mjcslu stoji život, a tek na :rugoni novac!.., U isto vrijeme, očevi brojne íamilije, zorni službeníci osmog činovnog razreda, kojí su neri-uttoi nedjcljom poalije pôdne dolazili u urtd da ažu-:aju zaostalú poňtu, — i dalje su umirali uz ^amu utje-rentgouikih zračen j a i Ce-vi tam ä na f... — Grozno! Vec slulim da stvar nece izaéi na dobro.. , — Tako je. Pogodili ste. Romani nikad ne izlaze na **ro. Kad bi im ali da izadu na dobro, ne bi bilo za&to ee pišu. Da neko usrcd noci nazove vatrogasnu stanj-nt; »Halo! U mojoj kucí, ulica i broj taj i taj, nije se de-ifí požar^, ořevidno bi pomi slili da je poludio. I, vjero-.atno, oni bi sa svoje strane i'dtelefonirali istu vijest itanici za prvu pomoéf JRoman piäe samo onda kad ;áa gori. Inače je ío plitka igrarija, tek radi zábave do-kflnih To prepu^tam drugima. Ako je Covjelc řpao na to da píse íantastične romane, to joá ne znáči da de* . dirao dotle da j tni sa uspjehom u najšírirn redov^ Ali to opet ne sani jek shvatitl tako kao da koketuj larpolartízmom. Od toga se najodluCaije ograq^j * Larpurlartizam sama ppn&vlja grubu pogreäku 50^^ gízma, na kóji uprav lja svoje strijele: i jedan i ^ ľ rialazc svrhli irmjctnoBtí u nefcem razií čitom U[j j^J-; pravé svrhe: góle ljudske istine. Golc ljudske istine ^ bodne od bílo kakve usmjereno9tíř slijepe 7a bilo kaV avrhovítost, fíuveTeno nebriŽae za posljelke kóji jz n-slijcde. jEľ čim nřje takva; ona sama íalsifikuje i Ideologije i jfOEmiáljenc iatine^ nísu drugo n ego narj_ htavanje lassnih bilansa u snu/Senom racunDvodstvu vjecanstva1 Ako se, dakle, u tnom slučaju bas hofo operiSe izrazom lsrpurlartizma, neka se to naťové br. purlarizmom istine! — AU danaEnje napačeno ŕovječafistvo trazi veddjj rfímane, — A, jc lí? Htjcli bíste roman s happy eľtd-om? Nŕ, gospodíne, Ovakva jedna tragická materi ja ne ispuäta ge tako lako jz ruku t Tragedijä u Sivotu susreěctt; koliku god hocéte, na e vakom koraku. U umjetnOSti dobre &n tragedije veoma ri^etke. Za tragédi j u u Životu duvolfm je nearcóa. Za tragédi ju u književuosti třeba juš neřto: talenat. Mazda Je to neki specijalni talenatř talenat aa nesraŕti, ako hoŕete. Aii Ipak talenat. A kako j r, ialenit kudíkamo rjedi od nesrcce^ shvaťljw je taj nesraznfjůi Osim toga, ni j e tatno da današnje napaeeno Ľuvjetaastvu t raži romane s happy end-om. To traSe frízorke. A ťri-aerke nisu eovjeíanstvo. Covjefranstvo, na protiv h traii ba£ romane koj i tfšte na zub kóji bob. čovječanstvo se prozlílof moj gospodjne. Ono je dobilo perverzní; ukust. Mok ad je ono tľäžilo dječje bájke, dočaravanje neniogu* óe* i nedopliänog raja, Nekad su isle gastronomske iw-twľu morte s fazanima i jarebicama, raskoJjcnim luberi- nřfla i ]íaliťornijskiro breskvama. Danas idu natut-e mor-\\ s jjorilukoni i jevtinim zemljanim krťazima ÍU s usta-f jjjju A'ibama na novinskom papini. Tíekad au holesnlci jfl^ili da im se priĚaju priče o zdravlju. Daoas oni ne-jjitfif} hoce da im se priCa o njihovoj bolesti. Ljudl tra-h 5í 0 gobju konkretizaci j u svog zla i avog pakla.., Wa-livno, sociolozi i pragmatisti plcdiraju za optimistickú jj pporapcktlvnil* književnoíít, kako oní to zOvu. Oní juru ju u meteorologiju kao nauku^ ali pod uslavom da '., kflSe da oe sutra biti lijepo vri^eme'. .. Vama bi se-da moj Toman íspadne na dobro? Gd^e biarno avr-:■[[ da su tako pcretupali Eshil, Sofoklo, Sekspir i slitne ..pjinožet... Ne, dragi moj. Happ^ end je jevtina s-tvar, ŕvar aa fíitne duĚfi i mala vremeíia. Nedoskijna iiaEŕg diflinatiŕnog doba. A pogotovu nedo&tojna ono^ joä dra-aistiŕnijeg ria pomolu o kome se u mom romanu govori... tfftfjtalorn, zar ja tu neěto mogu? Vi joĚ živíte u bezazle-ijoj obmani da je pisac gospodar situacije. On je to mo-4^a tek za několiko pořetnih stranica í li poglavlja, dok jostavi stvar, dok namjestj kulise, dok navije oprugu j fl&jím licima. J Ja] je, five se raz vij a samo od sebe, svojim íuiínírh, ndzinjenljivim tokom, i vu£e pisca za sobom kjio psa na Isncu. Blaíena naívnosti neupuáenih koj i miale da.piäat; píáe ono Sto hore! Taman[ fz nýeffa neňto ;ijer brekŕer mabnita, bufazni^ drmusa njime kao drví!-^im lutkom. A on+ ako je dovoljno bedast^ samo se tni-dl dá to bulažnjenje složí u tesané, gramatiíkl besprije-Iwrne reĚenicef d a prikrije čitaocevn oku ono íanutra-feuje truskanje i drmnaanje, Sto mu podá je nepomuceuo niran i gradan&ki pri stojan pri vid, doprínoseei joá viäe ľiaporazumku ízmedn njega i čitaoca,.. Ja tu ni uz naj-tmlju voljn ne mogu viSe niäta da izmiienim. — Ali molím vas, odakie i zašto ta strkar tu jagma, ^ HÍere? Zar se Atlwaatífc mogao proizvoditi u tako hraničením kolifinarfia? Zašto je nuíno dft 5C- athůtíoťtct dobíjajú iz neke neobično skupocjene sirovine, \z n . materije vanredno rijetko na ovoj planeti? — Baš naprotiv! Athanatik se dobivao iz prezr krajnje jevtine materije. Proces proizvodnje bio j<. svim jcdnostavan, a proizvodni troškovi uprav bag&i, Računa se da je vrijednost dviju cigareta bolju vršte | bližno odgovarala vrijednosti Iriju ampulica -Aíhona. tiká, — Pa čerau onda fiitav taj kijamet? — Vidim da n isto uočili najbitnije, Nije problém u tehničkim mogučnostima i granicama proizvodnje, r. blem je u tome kome se i do ko£ŕ ukupnog iznosa sttň\^ izdati Tode&enthebwng. Pokazujcte zabrinjujuéi nedost^ tak íantazije. Kako vi to zamišljate, molim vas? Da svaltr. ko se jednom slufcajno rodio ostane na tom svijetu | T, jesei decenija? Kalifova šahovska tabla 9 početním ulomím od zrna psenjce!,.. K'— I onda? — Sto »i onda«? I — Sto je dalje bilo? I — Zlnula je medu dvonoSeima provalija kakva ni-ranije ni je posto jala. Ljudi su se dijelili ne viSe l9 Unucne i siromašne, na sile i gladne, na gospodare i ubove, nego na smrtne i besmrtne. Sto éete više, dobři poj gospodíne!. ,. U pojedinim zemljama buk nule su •evolucije. Ljudi su provalili iz svojih. kaveza, iz avojib ,rloga i jazbina, mrační, crni u licu, iedni krvi, Kroz rnasu je provrvjela praznovjerica da krv besmrtnih prohazuje život smrtnima. Po ulicama ste mogli vidjeti ro-eve kosmatih smrtnika sakupljenih oko lešine kakvog vjeíita vrcmenaT Da djedovi i unuci budu vrSnjaci? fy jjesmrtnika: na koljeníma, pobožno su joj sisali krv ispod Amenhotep Četvrti, Karlo Veliki, Luj Cetrnnaesti, jj^ pJa. . vig Eavarski, i svl drugi koji 6e jofi doói, postanu savrc-menici? Vi dobro znáte da po ljudskim zakonima mi šljenja právo da zauvijek traju imaju samo stvari I oduvijek postoje. Kako bi izgledala ta vjeřnost, na jednom krajů zatupljena kao lenjir a na drugom zwhí; kao strijela? Nema toga: postao sam slučajno í h. niEan-danas, kad se kaze Atha- 297 nvtík, misii se uvi jek i samo na Athan&tik fl, jer Athanatik A potpvno izbačen iz upotrebe, uništen i Za, boravljen, — Ali zaStoľ! — I to ima svoj razlog. Aihanatik A davao je povu-da zloupotrebama kudikamo viác nego Athanatik ß, j^aij su kod državnih organa učestale malverzacije, ut]ü-. zloupotrebe Aihanatiha izjednaťcn je s naj tezi m nom: 8 veleizdajom, pa je kažnjavan smrtnom kaznorr. I to stři jel jan jem u leda. No ni to nije bilo osobito kašno. sFuúkam ja na stvtjeljanjc«ř — govorio je tu vjet odlazeéi na a ii a tište ■—, »áko sam prethodno prímio itiojy ampulicu Athanatíkah Vise-manjeH rupa na lediiTUi V".. puta bila je sva s teta. Zato su u tom periodu radnje ta umjetno krpljenje nicalc kao gljive poslijc kiše. Strij^. Ijani bi so potajao, nocu ustao od mrtvib, u prvoj rafoji zakrpio iupu na ledima, pa zvižduéuci odävrljao u najisto gdje ga ne poznajú, Tad je osnováno Specijalno trtjje. re za nadzor i suzbijanje zloupoírebe Athanatikn, a usfei>. ro zatim i Bíro za sitzbijaítije zloupotreba u Spéci jaíno^ vtfeču, sa ovlaščcnjima izvanrednog príjekog suda, Ali. kao Sto pogadateT i to se ubrzo pokazalo nedovol]n.C)l Ispostavilo se, naime, da u Bírou sjede ljudi gamni na besmrtnost ne manje od onih koji ítjede u Špeciálnom viječu. 1 tad — tad je spasao situaci j u ona j cmac ke]; uvijek spásava kad situaci] a dode u čoraokak; nauku. Jedan génij alan naučen j ak, poslije dugih opita, uspiu je da usavrši Athanatik u praveu relativnog djelovanja Golemo pokročenje u naučit pronaden je Athanatik B: Pronalazač je stekao ogromnu reputaeiju i za radi o jírd-ne milione. Zvao se Röbel. Iz preteká svojih zarada osnova o je »Robelovu fandactyua, za mlade nyučervjak* koji se okušavaju na pronalazačkom polju, Tako je Atíw-natik A skinut s tapeta i zaitvijek zbrisan p kup] e te maljske. 208 — Zař baé" nikome nije přiznat o pravo na korisre-nje Athanatika A? — Nikumel — Ni kralju? —■ Ni kralju3 — A ko je imao vlast iznad samog král j a, pa da mu pranici tu prerogativu? Národ? Tli možda Ustav? A zar nije pomislio na državni udar? — Ne národ. Ni Ustav, — A ko onda? I.— Kmnsko vijece! Sto mislitc? Da prestolonasljed- nik ostane vjeřno prestolonasljednik, infantkinja vječno jjsfantkinja, pretendent vječno prctendent? » Vječiti aspiranta! Nije li to još gore nego »Vjeťjti £idov*?L ., ÍLrr- Vratimo se, zalutali smo, — Jasno da smo zalutalií Kad bar u fantastiínom romanu covjek ne bi smio zalutati, kakav bi to fantasií ni roman biol, .. — Nastavíte, Kako se dalje razvijala borba smrt-nifi i bcsmrtnih? I — ... Odigravalj su se neopisivo krvavi prizori, -Leí noyades de Nantes* u poredenju s tim sužto su .(pomenarsko cvijece!,.. Država se, dakako, bránila. Ra-jumljívof Svako bráni eebe. Zaredale s u masovne cgze-jtucije, u industrijskom opsegu. Stupili su u akci j u i boj-ní otrovj. Unutrašnjost je bombardirana iz specijalnih iviona kratkog radijusa, aa domaúu upotrebu. Ponegdje (U osposobíjene i staro gasne komore iz ranijih vře-mena.. - — Nastavíte, nastavíte!. .. Br- * ■ ■ I napokon su ljudi uvidjeli da je nedovoljna kontrola državě. Rekll sur jedno tako opasno i daleko-iežno sredstvo kao Sto je Athanatikr podobno da uzro-kuje toliko duboke poremečaje i potřese medu dvonošci-fBfl, može danas-sutřa ugroziti i sam opstanak řovjeían- 29 ö stva. Zato ga treba izdiči iznad državě i staviti pod ^ trolu jednog viseg, naddržavnog tíjela, u kome bi bit, zastup anc i angažované sve zemlje i nacíje i kojebi prc^ řtavljalo samo čovjcčanstvo. Ono bi trebalo da zavede red, da uspostavi miř, da učiní kraj gradansldm rato. vima i bratoubilačkoj borbi izmedu smrtnih i besmrtiůh Ha ruševinama i prema kalupu jedné ranije sličné nad. državne tvore vine, koj a je vrlo brzo postala jedna šup. lja riječ, stvořena je nova. Nemojte ae amjeSkati, la he naívnoat mora oprostiti. Ljudima je potrcban bar tra. Ě&k, bar snovldenje nade. Lude, slijepe, nadet... — Daljct... — .,, Sve su o£i íovjecanslva bíle uprte u novo naddržavno tijelo, N jemu su upuéivane note i adresy apeli i memorandum i, predstavke j protesti, peticijg [ rezoluci je. Od njega se očekivalo čudů. — A sto se u tlm pctjcijama tražilo? Ono što se jedino moglo tražiti. Nemoguénost da zrrnlja na sebi nosí i hráni vise simultanih čovjeíansta-vaf £i]i se broj ave vrtoglavije množa, bila je i odveč oči ta a da bi se razumno mogla zahtijevati demokratizaci; a Athanatika. Prema lome, nije preostajalo drugr. nego da ae traži njegova potpuna zabraná i uništcnje postoj cicih rozervi, Možda je najkomičriije u citavoj &tvari Sto su za geslo švih tih peticíja, rezolucija, protesta i de-klaracija Ijudi uzeli ne neku velezvučnu frazu, veé ma3-ko prekrojenu krilatíeu iz jedné pobune napuljske ca-morre: O tuttt vita — o tutti morte" Osím flko nije jtó komiinije to, što au čitavu tu akctju za uništenje Afha-n atika nazvali — akcijom za razamžanje!. •. Promicale au beskoňaíne ni jeme povorkc, impozantně u a voj oj organizován oj sutnjl, s golernim transparentima: VRÁTITE JÍAM N AS KAKl VRÁTITE KAM NA&U SMRTI Požívali su se na svoje ízvorno, osnovnof neotudivo pTavo na njib kao na svoju rodenú, 1 judsku stvar. — A kako je švršila priča? Jesu li te peticíje prihva-Cne? Je H od lučeno da se Athanaúk uni&ti? — Eř to varn ne mogu reči] Doz volíte, to je moja iala lajna! — Otkrijte mi je, preldinjem vasl Ne kao autor ti-I tftocu, veé kao čtovjek Bovjekuk — Hm, Dakle.., to usivari jos nisam riješio. Za-ťjáctak mog romana još visi. I to, vjerujte mi, ne zbog ^edostatka fantazije. O ne!,.. Naprosto, rekao bih, iz aekog straha od odgovoraoati pred čovjceansFtvom.. . Za-LalEi, skakljiv zadala k k .. ■— Uslisáte me: iĽnaditť nokakvo prihvatljivů rje-enjei... — ■ Opel vil.. - Zar sto, daklet zbilja vi jedan od onih ;<íiji podliježu naivnoj obmani da ůna optimistické i pesi-[ojkirlíe literatuře? Reeíte mi, molím vas. ako veé ana-c, koja je, gdje je ta optimistická literatura? Gdje je ví vidite? Preditc pogledom od ocoubUačkih i bratoubi-[ftčkih kůzmogonija koje stoje na prapočetku svijeta pa do velibih epopeja naši h dana, i reeite mi: gdje je? Zař [ promelheus desmotes? Zař Kain i Ábel? Zar Opci potop? iíar priča o Jakovu i Ezavu? Zař idilitni vporodlfini románi^ starinej Edipova triologija, Orestija. nimalo nolji ,jd obitelj&kih kronika naturalizma? Zar Sekapir, Milton, Dastojevski? Gdje je taj Prometej koji so razboxito po-miťio sa Zeusom, ta Orestija u kojoj je po vrátnik a rati-äbi naaao kod kuce sve u nň j bol jem ledu, taj Edip koji .Lije sebi íĚčupao noktima oti i odlutao svij c tom'? 1 na Sto hi sc srozao Edip kad bi odmahnuo rukom »sve su to t>ulažnjenja jednog ishlapjelog paslira i jednog manijač-popat, Kreont kad bi rekao: »Neka joj budel Ncka 2a pokopEir ako več toliko drží do íorrnalnostik, Anti-(?ona kad bi si> srcíno vjeneala sa svojim Hemonom da jdgaja djecu u poštovanju državnih zákona? Poltažite mi ■.ůg Otela koji traglčki ne na3jeda; log Leara o koga 301 se otimlju Ijubezne kcerke, tog Hamleta-kojí se be* lebanja odlučuje za sbiti*] Dovedite mi tu Ofelij^ ne skace u potok, tli Dezdemonu koj a uspi j e va dokuti svoju nevinost, tu Emu koj a se no zagrcava Ěakom ar&c-na, tu Anu koj a se ne bacá pod teretni voal Kóji je iaj veliki duh, taj velikí pjesnik, a da nije nosil ac jedne SVOt je tragické vizi je života?.,. Uostalom, i kad bi se čovjefc htio da izdigne iznad švih lilerarnih obzírá i kunsidera cija, da se iznevjcri njenim nujbnljini tradic]jamn. okrem: leda i Eshíht i fíoíoklu i Sekspiru, te da ztL\. djelo s happy entč-om, kako da to oslvari, na koji ní,.; ■ to da izvcdc?... Viditc i sami, ja bih htio da budem oj timist, imam najbolju volju. Ali ne znam kako se tc cini. Ako ví sluíajno znáte, potnozito mi! Sto trebř. učinili, Sin tieba Bel j cti pa da čovjek bude optim] Konkrétno, Sto da uapíšem, kako d a zavrSim mnj roman da bi to bio happy end? Eto pred varna su sve mogučno-sti, odlúčite vit Da Atha.na.tik učiním dostupní m ň vime! To val jda ne — to bi tek bio katakljzanx smak svrjeia! Da se njimci kořistě samo neki, da 1 uvaj put ostanu saktnuti oni »krikvih ima naj vise* — pa od a tle je tr^ gedija i potekla! A Sto drugo da izmislun? Sugeriraju-mi! Poučíte me!.,. Krezubi se ceškao po isturenom podbratku i nezado-voljno žvatao desnima, — . .. Eto vidite, Ako hočemo da budemo bar mrvi-cu optim i řiti, ne preoataje nam drugo nego d a natjoramů naddržavno ti jelo da unL&U Athanatik! Kaplje u lokvicama před prozorom padale su ncpn mijenjenom gustinom. Beyprekidno, ujednaceno, kao da Je oduvijek kiSilo i kao da če dovijeka kišiti. — Zař ne?,.. — Doista. ne prcostaje drugo k . - Učinit ŕ lakot, Za čovjeEanstvo nikakva nam Krt v h no smi] e biti teška-Cak ni žrtva besmrtnosti. — Je li mogLíce da ste i ví bili oženjeni? — zgranula |g moja bolničarka, — -To som, wsUiťt: feli i ako jTlíl:ri f>ň ,. <0]Vl, vvi.. ,,dno govoriti, — CudnO! Bp- Zašlo cudno? — Ne znám, Níkad to ne bih bila řekla. Činilo mi se da ste pravi neženja. — Pa jest,.. Poneko tako do kasnih godina sačuva •ip nezen je!... Izašla je jo£ uvijek zaěudcna izraza. A kad je za ,>boirt zatvorila vrata, skinuo sam s íica osmijehT kao rubalo, i rekao säm sebi; rasprčkňo si svoj život, r&sprč-lao ga 2a se i 2ň potomstvo, kako su to govoríli stan | účtaři, Prosto kao da sf dunuo u maslaťaki A opet, kao da to nisam ufiinio ja, Ea£ kao d& je #e torno i£lo na ruku: sredina, prilike, ljudi s kojima ■jati dolazio u dodjr, pa sam slučaj. I, rekao bih. cim ai je neko bio privržonjji, tim je više tome doprinosdo. iak i onda kad sam htio da se podredim, da ja z^ dru-jiúga nefito učiním, ispadalo je opet na isto. A pokusavao &ra da vodim j-ačuna o drugima, trudí o se da se brinem . dobrobiti drugih.3 Gotovo sam bio dosadio ženi vječi-tim zapitkivanjem: itDolores, jesi li sretna? Jesi li zado-raljiia?« A ona je doista bila zadovoljna. (U nje, uosta-'.-.im, kao da ni je ni bilo raalike izme^u srcáe i zado-voljatva.} S tvar je u tome sto jo ona bila zadovnljna uvi-kad je mislila d a sam zadovoljan j a. »-Neéu da te jú u Ěemu spútavam, neču da ograničůvam tvoje moguc-(wwti«. Kad su nastúpila teža vrennena, Ppremno je pristala du s djetetom ostane kod svojih roditelja, Tck, u lením pístníma i planovima za budúcnosť atalno se 303