O pôdne mi je moja nova bolničarka doni jela kompot. Unišlo je u sobu ncšio lepršavo, taijclo, sa. žutim leptirom osmi}eha na usiiamj. FríSla je mmn krevetu -s koračanje joj se ní je čulo, tek sam cuo ksda je cveknuta-staklena zdjelica s kompótom o ploču nocnag ormaric^ Ruke 3U zaplesal? nad zdjelicom kao dva bijcla plamů* na í rasprostrle' bjelinu sal vete, U svému tome bilo je neko malo ĚarobnjaĚko tudor To je iľ vršila ne gleda, juúi u me. A onde, kad je bilo gotavot neocekivano ji padigla vjede s dugim lamnim trcpavicama na ponikluje elavi i svega me okúpal a jednim. pogledom.
— Hvala, sestrice, — zahvalio sam joj tibo, viSe za taj pogled n ego 7a posluženje, — Vi se mnogo brinebt oko mene,
— O h to je malenkost!... Sama uzmite, s i guma sanv d a če vam přijati, — odgovorila je isto tako tibo í nasuli jegila se, kao da taínc osjeáa smísao moje zabvale^ Na-s vifcla na bolesnike, val jda jh dobro poznaj e, Zna kako * kru g njlhovog realnog svijeta suzi, svede na nsjmanje: za n jih ples dviju bijelih ruku uposlenih nad vulgarnínj, predmetíma svakldasnje- upoti-cbe sadrži u sebi čitavu Ijcpotu. jedan pogíed za «jih značí dobročinstvo.
— Kvala, sestrice, — ponovio sam još tise. IziĚIa je, ope t nefcujno, i polsko zatvorila vrata,
Dugo sam gledao u ta bíjela vrata koj a su se za njoa' zakl opila.
XVIII
Kad je ovsko lijqp i vedar dan, on kao da me iizmS aa ruku i povede natrag na izvore mog djetinjstw Svaka si tni ca, svaka plučajna podudarnost pod sjeté n1$
aj. I tad se zavezem u djeŕanja bez kraja i konca, prosto se gnĚim u nj#ma,
Tako valjda ve&bíva u starostí, pod konae, Elipsa jg sužuje i s vodí prérna svom kraju. Život se vrata na Evoje poĚetkc. Leilm tako, strp] jívo, beskonaCno dugo, 5 kanuloín usadenom u istrapljeno meso. Položen nauz-nak, bespomocno, kao Dekád u svoj oj šípci. Tako se za-pflŕiajfi i tako se zavrSava, Leäím nepomiono, kao u doba prvog iídgoljcjija svijestj u novorodenom stvoru, ^rufí s tvárností oko mene bíva s ve uži, i naj zad sn pohled skracuje na najbbíe: gledam s radoznaločeu svoje pjsíe, kao onda, gotovo's udiví J en jem pred faktom pwg postoj anja. Krug se sužuje í sužuje, a zatím — niita. Jedno veliká bezmjerno nista, Kao i ono koje je bilo píJjo početli a.. .
Samo, pitam se: kakvo ništu? Kakvo? Bije!o ili ano nísta? — Eto, to se pitam. — Ko zna'
Sel i O bih umri j cti u sunčímom danu, Klicu te malt tajne žel j o noa j m u sebi od djetinjstv*. Sto me kod aaj-tr najvišG plaší, to je představa mraka a kojom Je ona skopčana. Divini Be rejigijííma Istoka, koje su usr pjtle da covjeku dořaraju svijetlu, sunčanu Smrt, d a mu u sade predsiavu beskrajnog jásá 7a grobom, One su, možda, uřiniíe čovjeku najverc dobro koje se smrt-nilia može da učiní.
2elio blh utnrijeti iz val j en nauznak na dobroj, vru-ŕoj scmlji, sav u suncu í jasu, umri jeti u jedrínl dana, j sat uzavrelih zrikavaca. U sat kad sanjivo Suté povíjena žita i nijemo bujaju oteSlali gro^dovl, u sat vřele ffodnevne tišině. PlaĚí mc sjnirt u jjredvečerje, smrt u jéflea, smrt iza kos í h zavjesa kifie.
Pitam sed uvijek nanovo, vet po ne znam kojí put, Sto ;e to £to nas tako silno mami k svjetlosti, to eim nas tokíT si bio odbij a mrak? Je li to iz^udena bolečivúst ä judsko g stvora, jedan repiŕ nezdrav! j a — ili je to ííca
33
koj u sučemo u sebi od samog prapočetka, iskonski po?i^ prems plodítelju suncu, atavizam prania j ke amebe? Ne anam. Znam samo da je to oduvijek bila alfa i omega mog Ěivůta.
Kad god je ovako lijep i vcrlar dan, on kao da Tmtj iiKine za niku i povede na ízvoto mog djetinjstva. Otu' mi se sad pričinja kao prcdio vječítu obasjan Euncc-m.F Zatim dolazi put kroz neku dugu, sjenovitu aleju, koj*! biva sve gušča, sve sumračnija i napokon se přetvářil u mračni, beskonaeno dugi podzemní rt>v u kome bijt-memla i u komĽ se na kraju nc sagledava spásonosná] lu£a vodílja. I več se gubi nada^ AU onda se pojavij tačkica svijetla: trapamo, basamn za njom, ne mareěl Sto obíjam o stop ala i £to udaramo Eelom o hridi; zaneseno, mjesecarski srljamo za njom. I najzad, goli i praž* noriiki, izbijamo na sunčanu čistinu u prjnoju. To jt starost. Lijepa je starost.
Sredi&nji, glavni dip života, njegova srčika, njegova jezgra, Kad mi se čine tako nevážni, tako nebilni! S trp-1 njom se sjecnm tog doba jeťkíh 5trasty tíh groznica ht^ienjá, tih nemíra krví, i prezavog sna na preiínojfr nim uzglavljimn Sudnja. S jezom mislim na godine kad je mnome háralo samoljublje i  neobuzdano osječanj* qebe. Sad mi se svi »vužni«, i sodluěni*, i »presudni« dfr-gadaji života čine supi j i i mrtvi kao pražne lieinkc. ZaŕS u mene slijepo i besmisleno, poput prst en j a kome sii poispadali kamenová. U mislima rado kliznem preko t9 nemirnog doba.
Isključujom ga iz toka mog vlastitog života, onako, kao Sto su u stayirri při balzamiranju mrtvaoa uk-tnjaii i odbacívali útrobu r I moje: sadasiije stan je pravo nado* vezu jem na doba djetinjstva.
Istina, ponekad nalaze da sam i z kušnje izišao opat Ijena perja. AI i ko ne izlazi takav i z kandža života?
XIX
tncpXác ŕ v ai'-roTc; ŕ.Arzí&a- natu-Jtvoa
probdio sam duge noci, sred bijele mistfke boltce, u kontemp]aciji smrti. Liccm u lice s njom. Iza stekala lijevale su beskonacne kiše, koje daju sliku jednc ncutjesne vječnosti, tištale nijeme mrkline niskih, neprobojnih nebesa, kojima i u mraku slutimo olovnu jr^pečacenost. Tonuli su u pomrčinu rujno razboljeni su-lo«i. s tjeskobom krajnjih raslanaka i s jezom konaCnih potonuéa. I opet su mutno svita] e nove zuře i nalazíle jne s grudima punim smrti ) s ustima punim njenog crnag liiíusa.
Smrt- Vječíta misao. Drug iz djetinjstva. Nasušna hrana m o jih dana i mojih nocí. Pritajena klica svijesti u [ísĚim zaboravima. Jedino stalno i vjecito prisustvo u
A převise se umire, prevíže se umire u tom životu! Cim se riješi pitanje hljeba, trebat če vec jednom nešto učinili, poduzeti jednu golemn, kolektívnu, sveopeu ak-cřju protiv smrti. To je najprece3 to j c najvaznije, posil je nasuSne koTice kruha. Trebat íe sve drugd osta-Titi kraju i poduhvatití se, udrúžením snagarna, u jc-dan veliki, vrhovni nápor da se ona pobijedi, da se prevláda, Kakav če biti i u íemu ce se sastojati taj nápor, iz kakvih ce taninih dubina našeg biéa siknuti ta nova Éimera, iz kakvog 6c mraka n.KŽeg staníčja pokuljati ta ítihija i u kakvoj ce se novej opsjeni ona ovaplotiti, lo "..i možc da se sagleda, Alí životnost te Simero ležat ŕe u miafnim snagama našeg naprisnijeg bica, n jena reálno.^; u reálnosti Čovjekove strašne patnje, u vreliul iíjegove samoobmane, u neumitnosti niegove propete teínje prema životu. Ona cc crpstl svoje sokové i svoju LStimiost odatle äto 6e5 kao i sve druge, raní je čovje-
kove Simere.. ,kao i sva čovjekova božaustva, biti £a&. dana od krvi i mesa, od bunila i od strádán j a unikl koji je u sebi nose í koji joj služe.
Třeba mrzjeti gmrt. Třeba pobijati smrt, bes pr*l daha svim sredstvima, na svakom koraku. Treba mobi,! lizovatí sve ljudske snage na tu mržnju protiv smrti Jer u životu kao da se- i ne radi drugo nego samo umirs, Život kao da i ne znáči drugo nego nanizati velik, g^. dan broj umiranja, evojih rodenih i tudib, — pa naj. zad umrijeti, sawim umrijeti. Prestali doživljavatí čtís i umiranja.
Cestu mu pada na um Micbclangelova rijeČ iz jetj. nog pisma Vasaríju: Non nasce m mí pensfer che noní t?i sia dentro scolpita la Morte. I riječ onog drugog ve-likog ludog starca: »Kad j c čo v jek jednom naučio m misii, tn a o čemu mislío, on u stvari uvi jek misii M svoju vlastitu smrt Svi su filozofi bili takvi.* I sfl veliki pjesnici, nadodao bÍhT Smrt je u su&tini jedínq téma pjesnika. A sto im drugo i prenstaje, kad vec ifl mogu biti vječiti ljetopisei života , nego da budu neu-j morni žreci Smrti?
Ona je pneuma koj a sve prožimlje i ispunja. Sve nase misii rastu nevidljlvo iz njeh kao bujne tropsffl biljke iz toplog močvarnog tla. Ona kao da je ono naj* vážni}e, ono najozbiljnije u nama. Sama srž života, nje-gov najglavniji, najbitniji sadržaj — gotovo sam njego? Živoívůatii princip.
Smrt je ono Sto stvarjma daje posvetu. Ona n pridaj e znamen reálnosti, ozbiljnost odistínskog. On svakoj stvari daje njeno dostojanstvo pred lícem života. Lna ništavnih, beznačajnih života. Beznacajnili smrti nem a. Svaka je smrt sveopcí dogadaj, svačí j i dogada], Jedan maii kataklizam. Jedna erna rupa bez dna u tijelu kozmosa. Smrt isbupljuje svaki život. 2ivjeti se može i neozbíljno, i neodgovomo, Čitav naš život može da bude
puk* jedna fikcija, jedna strašná igra u zagrljaju bunila, Lrfria u&ijana iluzi j a proíinnjana na rubu stvamosti. jedino smrt je reálna. Ona jc jedino Sta nam se u feivotu ■ ;nrjiíJ dopadá,
pa opet — nepojmljiva. Nepojmljiva i nevjerovatna. Svaki so život odigrava u nekakvorn, mada í iluzórnom, nj&da i proizvolinom, sis ternu koordináta; na nekoj, ma-js j ŕiidnoj, Ěahovskoj ploči. Smrt je jediní poíez van te pjotíe — sůludi skok Ěahovskog konjiáa preko n jena ruba, u pvszno, u prováli ju bez koordináta i bez dimenzi] a-
AU misao smrti nije dana svíma. Ona připadá iza-tfanima.
Gledao £aro starE seljake na samrtnom odru. S nji-aa je umírala njihova njivů, njibov vinograd, njihova jtrava Eijelka. Za njúna je oatajao neobraň njihov ku-k-jruz. n eza vršena njihova parnica o medamař nepokri-vcijii njihova poiata — prozračni bijeli skelet izukrfta-:ib gredař kavez pun zarobljenog plavog neba koji joä feka pokrov toplog ervenog erijepa. S njima je umirao r.jjhov pogled što seže do krajnjeg ogradnog žida na liŕrizontu; a Kastor h Dri pont a spuáta se neposredno za t<«n ogradom: drvena ljesa u dnu ograde vodi ravno li avJiju sunca koje zalazi.
Za Ěkolj)iur zajedno s n jam umire nebosklon njezine di..'in kón"-. Ze. rníirvíyjčfj s ujiin umiru samo jf5.ile; jaäe i rudo. Do Kolumba, s Covjekom su umírala tri tcmUnenta; poslije Kolumba četiri, « jog kasaijc pet. A a ponekim umiru čita ve galaksije.
Jer. za siwl trebz iaulazije. StvaralaEke iantazije, 1 smrt je naš stvaralaCki akt, NaS najviai stvaralaĚki akt. Síoga, za onog ko nema fantazije, nema ni smrti. Oéatk biva d a j c poncka smrt vera drama za drugoga : gc za sam oři onoga kojí umíre.
92
Sredinom života, u naponu moči, kad čovjek vjeruje da je u punom posjedu sebe, a kad stvarno pos jeduje sve drugo vise nego sebe sama, ludo sam ponekad držao da je stalno prisustvo smrti u nama préija slabih, zněmen neznatnosti ljudske jedinké. Kakve li naivnosty Smrt je tačno naáeg stasa i uzrasta: Sto je veči čovjek, vec a je i smrt u njemu.
Kad sam u djetinjstvu čitao priču o zadrijemaJota kitu na morskoj površini na čijcm bu hrptu brodolomci I naložili vatru da se ogriju, zarjušijao sam se o razmie. ' rima smrti u to j grdosiji: mora da njegovim tijelom, od vrh glave do na kraj repa, smrt putuje daním?, i dani-ma, na zastanke i odmore, kao glasnici Sto nose u du-boke pokrajine carstva glas o carevoj smrti.
Smrt pripadá samo stvaraocu. Njcn dan. je ono Sta podaje jedru punocu života, kao što mraz podaje žat obrazima vabeci iz dz'emljivih dubina biča na površintt ključ tople krvi. Njen odraz je ono Što ljudskim djelima daje preplanulu boju zrelosti. S vi naěi napori, sva naša djela samo su vidoví borbe protiv ?mni: samo k;di ^ kušaji obmane, očajna nastojanja da se ona zaváraj zaniječe, prevláda, zaboravi. Jeza nistavila pokretcč je svega u našem bivstvovanju, kJica i nemiř svakog kre-tanja i svakog traženja. Jer svako je éovječje traženje tražcnje jednog ízlaxa iz bezizlaznosti, svaki je njegfl nápor nápor da prováli iz obruča determinisanosti. A historija čovjeka nije drugo nego historija ludih poku-šaja da se taj obruč probije. Odatle, svaki je ljudski nápor nápor protiv reálnosti realnoga.
I nije to klonulost, klonulost kasnog,. zamorenog doba. Nije to kapitulacija pred usudom. Bas" naproti?, to je revolt, to je borba, to je akcija. To je podvig. Naj* viša akcija i vrhovni podvig: borba za nemoguče. To j* prometejstvo. U tome i jest smisao prometejstva. Po ne-mogučnosti svog cilja Prometej i biva Prometej. Nemo-
^ost posvěcuje njegovu borbu, neuspjeh kruniše nje-, v0 djelo, jednako onako kao sto za dobričine »konac ■■o krasi*.
p?e, nije to fzmisljaj malaksalih, izrodenih. To stojí rtísaoo na samim prapočecima histarije duba. Praočaj stvovanja roden je zajedno s prvim tračkom čovje-fcůiVe svijesti o sebi. 1 sve što je postignuto, postiguto je jjj^valjujučí njemu. Postizanje mogučega sarno je nus-f.iDizvod — uzgredni i za Prometeja nevážni nuspro-,d — težnje za nemogučim. TJ nastojanju da se rj^pne na nedostižní vrh stabla života, Prometej usput i jabuke. A dobričine sjede na ledini i te jabuke do--ujU. Iz beznadne borbe protiv determinisanosti nikle su sve iluzí je čo vj ckove, svi viroví i vrtlozi njegovc misii zatočené medu uskim stijenkama stvarnosti. Sve i:.iepe nade što mu napučuju atce«. Sinoč, kad je u nedalekoj kapelici zamrlo i mrmo-]jerje sestrica kojím uspavljuju protekli dan i kad je 8Ve u bolnici utihnulo, prečitavao sam Eshilova Okovanog prometeja. I učinilo mi se da sam u njemu našao naj-: pjesníčku (a i 1 judsku) riječ koj a je ikad rečena: ...Da nisi možda joS i dal je drznvo?
Smrtniku uskralih da sagleda svoj kraj. A kakav U mu li'jek za to nade fí?
Njegovur or u d napučih slijepim n n doma. O. blagodat si silnú dao čovjeku!...
XX
Pročitao sam, nadohvat 1 bex reda, kao Ěto sve i '.■ijiŕk čitam, několiko knjiga o postanku i povijesti re-fija. To me pitanje uvijek zanimalo. Jer religija je je-
dino područ j p gdje su se ljudi potpuno i čisti od zaduj: misii predávali u naručjí? fantazlji i iracionalnome. b^.' stidljivosti i bez susprezanja (kao Sto to, naproti v, makar u najmanjoj meri, biva kod poczije), vec s ■py, noro ozbiljnošŕu i s punim uvjerenjcm u presudnu ^al řtoet svog posla, Pjesnik je uvijek pomal:o u zlo} vje^ a njegoVa je naivnost uvijek pomalo uslovna. To naivnost svjesna sebe. I uvijek bar trunčicu lukavs Tu je stalno prisutna pritajena svijest da ta naivný moäe biti upraví]ena iia ostvarivanje estetskih vřed, nota, Umjetnost je u isti mah. i najnaivnija i naipreprb. děni j a od ljudskih djelatnosti. A um j etnik — Preprg. dena naivčina, proluka vo dijete. Zato u umjetnosti kad faiitasiji i iracionalnome nije dav ano tako slobodný maria, zato ih tu nikad ne nalazímo u tako čistom sts-l nju kao n rcligijí. Fteligija je poezi.ja koja se vrší os-j biljno. Vrclina vjernikova Sara, vrijednost odislinskog ;j presudnost koje on pridaj e svojo} metaf lžičko j preoko.1 pacijl, isključuju svaku zlu vjem i svaku natruhu kä-■ kve strane primísli,
U tim mojim religijsko-historijskim ekskurzirna ne-kad sam negdje čitao da je bog u ljudima nastao otfl like ovako: prasnuo je gromi unezvercni ljudožder fl je ničice — i bog je bio roíícn. Ta ljudožderova us'ľrav^ ljcnosij ta njegova zaprepaščena nedoumica — elo to ji bio bog.
Ne dopadá mi se! Možda je 1 tačno. Sta vise, bfsfó1 rlCkJ, bít če aasvím tačno, Ali mi se ne dopadů, lve tifg govara meni, mom uku&uT mojoj umí trasuj oj strukturi.
ÍJesumnjívo, ima mnogo bogbva, Kao i svili izmv-Sljcnih stvaii. Ima ib veoma mnogo, i boĽuío razn-iikib; za sve ukuse. A postoji Široka mogučnost da se slvaTaju s ve novi. Ali eto, taj nije za mene!
Dakle, prasnuo je grom; ljudožder se prepao —f rodio se bog.
96
Opuštam se u tu bezazlenu djetinju ígru, u ígru stva-Lja bogoya.
Sti'opoštala se prazna kanta; dijete se prepalo, i — ^io se drugi bog. Jcdťm malí bogf primjeran djetétu.
Nc, Odiutno: ne dopadá mi se. Zp, moj ukus, to još jiije bog, »bog u čo v jeku*, Ili, moěda to i jest bog. Samof *£J još nije čovjek, Ocevidno, nemá nikakva smísí a trpati :. jovjeCanstvo kojekakve subjekte, pa se kasnije tužiti §to čúvječanstvo nije onakvo kakvo bisrno željeli,
XJ tolikom obil j u bogovař i u toliko j slobodí da ib svak iznova po svoj oj milo j vol j i stvára, dade se zaísta IřBiisliti nešto bolje, Kako ja stvari zamiáljam, čovjek je> i: raivoju svijetaj nastao vecma, veoma kašno. Tako ka-sjjo, da u mnogim stranama još nije nl nastao, Svakako, tnnůgo. mnogo kagnije nego ěto je prestao da baulja eelveronoske i osovio se na straĚnje krake, mnogo ka-pnije nego što je pučeo da umjeSno upotrebí]ava ruke, A bog j^j o tom nema sumnje, u naj bol jem sluta j u nastao bar trenutak posli]e čovjeka. Čovjok je postao ravjek oním časom kad je u njemu nikao prvi tračak íjví-jesti o sebi, i. zajedno s tím, prvi tračak misii o vlasti-tom skon&anju. Časom kad je pred njegovim pogledom pukla glavna, osnovna dvojnost ljudske prirode: ras-cjťp izm^du Ironačnoga i beskonačnoga, nesrazmjer izme-da njegove tig^aničene konatnosti i pomamne žedi za be-■ikra j nim. koj a mu je usadená u dnu bičar A taj jaz on sc poírudio da prevláda kako je znao i umio; da zatrpa hť-katombama svoga mesa, da premosti mostůvima svo-jib dit^a: snapucio je svoju grud slijepím nadama, da ne vidi svom bitku kvaja«. Sve sto je čovjok u lom pravcu kmisiio i izmaStao, sve je to bog. I samo to je bog. Bog je naličjo smrti, Jcdan oblik borbe protiv smrti, í ništa dřugo. (I dosad ízgleda, jediní koliko-toliko efikasan oblik te borbe.) Gdje nema smrti^ nema ni boga< To mu je obiljožje i znamen; sví bezumni pokuSaji, ave vřele
FrolJeto Ivana Ga]cta
97
samoobmane snagom kojili řovjek nadrasta i převlády smrt — sve je to bog.
A Sto li sve ljudi, lakům tisučlječa, ne znadu natkat; nakupiti, nagomilati oko takvog jednog fantoma koji^ se pobjeduje smrt! I kakvjm li se, — kroz ta duga tisíci Ijeca 1 kŕča sve ono Sto su ljudi u njihovcm toku o^i takvog jednog ťantama napleli, namašlali, načuvstvov^J li, najadili, naatrahovali, — kakvim li se on zaogrne d&/ stojanstvom, tradícijom ljudske misii i ljudskog čuvstvo. vanja, vrednotama ljudskog zanosa i ljudske patnjtf Koliko li se oko n j ega namotá ljudske sjave i bola! Koliko li se živog ljudskog iatrapljenog tkiva za nj žali-jepi! Kao, uostalom, i za toliké druge ljudske rijeti i fantome, Kao ne samo za veliké rijeci a domoviny, »cast«, »dužnost«, »žrtva* i tome sličné, več í za oj* druge, prisnije riječi kao Sto je riječ »misao«<, i rijei >pravda*, i riječ »kruh«; i kao Sto je, na koncu, rijei »život*, i riječ »čbvjek«. Pa kad se iz čitave te kliij. řorbe koju je oko takvog jednog fantoma čovjek napl« i nabajao, izbaci klin, i opet teSka srca može da se batali ono što je preostalo. Jer kako je čovjek izgradea iz svog vlastitog razvoja, iz svoje vlastite povijesti, to bi u stvari značilo bataliti ne ona j fantom, vec bstaliti samoga sebe. A u tome, přiznat ce se, postoji izvjesaa mala poteší oča.
Covjek, Gorostasna tragična figura na pozadini aga. ilično raskrvavljcnog horizonta, na samom razmedu iz-medn dviiu provalija: prováli jo beskonačnosti i provař lije smrti i mraka. Grud mu je puna Ijeskanja bíca i ne-biča. u n jo j se motajú smrt i besmrtnost, sad uhvaéene u koštac, sad obu jmi jene u zagrljaj- Prolaznosí i vječ-nost, kanaínost i beskonačnost, isporedene i ravnoprav-ne, potí va j u mu jedna na jednom, druga na drugom dlanu, kao d vij e ptice.
en
i
XXI
fTikad nisam mnogo vjerovao u reálnost realnoga. 3 nesumnjivo mora biti konstíturionalna greáka. Kao -_iq uslijed nekih bolesti čovjeku ostane do starosti tanak, . tskutljiv glas iz djetmjstva, tako je i meni ostalo to sla-jjo raztikovanje izmedu pomjsli i stvarnosti, izmedu »istU ^4 i »laži«, izmedu onoga Sto se *odistinski dogada* 1 ODOga Sto se *samo zamislja*. I, Sto je još gore, ostala mi :e izvjesna nesposobnost d a shvatiin punu vážnost tog ■.íčenja.
poista, zař i fakat našeg doživljavanja u misii, u iř!iítazijiř zar i fakat našeg čuvstvovanja, treperenja naše jgngíbilnosti, nisu isto tako fakti kao i oni svanjski*, »fis&cki*: reálni«, ^objektivní* fakti (i kakvim li in sve ntf«Žama za lept j re Jjudi ne nastoje da zarobe!)? Zař i ]i n t šlo ja u datom času doživljavam, misiím, čuvstvu-s třepím, trpim, nije isto tako realan i historican fa-Itat kao i fakat Sto je u datom povij esnom momentu Cezar presao Rubikon lli sto je.u drugom povi j esnom momentu zemi j otřes prodrmao Zemljinu koru? Zar ono Štose >samo misii*, što se čuvstvuje, doživljava, patí, ne poiresa mocno same temelje našeg biča, i nije K to cesto po n as piesud inije i posljedičnije od onoga što nam se dogada u »s ví jetu vftnjskjh objektivnih fakat a*? Do te Nijtre, d s ponckad uzdrma i naš fizis, ugrozi i samu naäti egjnsten.ciju. I zař i ti *vanjski«, »objektivni* fakti u smĚtini nn ostvaruju svoju vážnost i svoju znařajnost
i;as tek time íto se pretoíe u naše misii j naäa íuv-Htvovfliůflj u naše unutrašnje glasove, u odjeke naSíh tamnih unutrašnjih spil j a i pecina, u naSe stranové i naša nadán ja, u naše boli i naše radosti!
ŽivoL se krece u izlomljenoj Hniji, u neprekidnom sauJenjívpnju momenata ugoda-neugoda, u beřkonacnoj dijalekticij radost-bol. Po čemu je i zasto onda bilno da
99
li ono fito u nama pokrece i tjera smjenjívanje tih ía^ \ dolazi iz reda »vanjsklh«, ^objektivního fakata, íz krugg ; »odÍBtinske stVamostd«ř ili iz  kruga  naše unutraSinjt stvarnosti, íz reda fantazii skih fakata, iz krila Huzijei . Ako five izvire iz fizisa, iz stvarnosti na£ega Ujela, \t I materije naSega svíjela, po čemu je važnije, po Gemu je I vrednije ono što taj fizis" i ta mateřij a proizvode i u sy^. I jet naseg doživljavanja guraju putem racionalnoga, žli. jebom naše řlogícke misii«d nego ono sto guraju slije-bom našeg Iradonalnog, na£e fantazije?
Materija, dakako. Zgoljna materija. AH takva, dreams are můťíe on. A uprav to je ono što je važno,
Kad bi me neko prodrmao za ramena i razbudio tt mi rekaot »Slušaj, tovječet Sve Sto si dosad doživio i isku- I sio, sve je to pukí sjen i příčina: ništa se od svega togs 1 nije stvarno dogodilo, sve si to samo sanjaok — osječamj da se time bag ništa ue bi promijenilo. Niukoliko tuaei ne bi bili osiromaseni moji unutrašnjL sadržaji> niukolj. i ko ama n j cno mo je bogata 1 vo i skus lava, ní ukoliko ogrsri I Ěen moj doživljaj svijeía. I, na žalost, niukoliko opozvauel prozivljene patnje, niukoliko zbrísana haranja koj a sul one izvrsile. Jediná siguma istina je go Čovjek kóji stře-1 pi i strada, jediná pravá stvarnost je stvarnost ňafej patnje.
Ncko criiaíko pleme, redmo, v jeru je u nckakva rnitsku noman, u nekakvo božanslvo, u nekakvu tamo svoju Mama-Yumbu, Mama-Yumba, naravnot objektivno ne postoji, To je fakat. Aliř kao što srno řekli, adreSeti krug ljudi — ono ernačko pleme ■— v jeru je da ona p&-stoji, A to je driigi fakat. Jednako fakat kao što je iaktrt i onaj prvi. Sad, ti »drugi« fakti znadu biti važniji 6i onih wprvih*. Na tezulji života oni su cesto daleko pre-težnljt, presudniji, posljedičmji, Gita v se duševní, a poč njegovim djelovanjem i čítav praktični, »faktiínic život takvog jednog plemena, kruga, dvuštva, tokom stoljeca i
100
3]ječa raz vij a u znaku, pod egidom i pod vlascu tak ve gftpp Mama-Yumbe. U njenu se pocast vode igi*c pod toújjii uštapom i do mrtvé iznemoglosti preskáče preko vatara! slaveci nju doěekuju se nova rodenja i ispračaju ^jtojnici do grobova; u njeno irne odlazi se u smrt s boj-„ítfi pokličima i umire s krikom radosti na usnama. Sna-gu za sve veliké podvige i čudesná d jela davale su odu-djek ljudima í narodima bas" te Mama-Yumbe, te šimere j je ludostíj vise nego ^objektivně istine*. Bez svojih ^aina-Yumba narodi zaeijelo ne bi za sobnm ostavili aramovo i dvorové, piramide i akropole, hhnne i epose j dráme i lirike, i kipove i freske í mozaike. Lijepo bi danas izgledao svijet da su oni znalí ^objektivnu istinu«í Bia sumnje, to je placeno hekatombama Ijudskih snaga jljudskih života, (A zar se u ekonomici Ěovječanstva ave, bag sve ne placa hekatombama?) All, be^ toga, ti bl na-;odi prošli i nestali u mrak ne obilježivši svoj prolazak jiixii historiju ničim i ne ostavivši za s:obom niĚta, jed-nalco kao ni ona druga plemena i narodi koji su se, valj-u inštinktívnom saznanju neutješne konačne »istínear sadovoljiti da stoíjeŕima i tisuýijeŕima vrte na raSnju ovnove, stočarski bugareči pod mútnom mjesečinotn.
1 tako ee dogada da se, uslijcd vjerovanja u onu ftÍBiť.a-Yumbu koja ne postoji1 nagomila sva sila patnje i ftrabovanja, ssanosä i padova, čuv&tvovanjä í strastvo-vanja, ljudske radosti i bola. Pa i krutih, cisto *fizičkih ŕakata-, zajedno s njihovim dalekosežim posljedicama, Citsve žetve Ijudskih zanosa, řitave hekatombe Ijudskih snega i Ijudskih životal I Sto je onda u avemu tome va-žno sto Mama-Yumba ?>faktično ne postoj5«? Što onda? Pi; čemu je činjenica Mamä-Yumbinog »faktičnog ncpo-stíjjanja* preu^udnijaj odlučnija, posljedičnija — pa i bi-sľj praktično, životno vážni j a — nego fakat vjerovanja u Mama-Yumbino postojanje?
101
A flvako doba ima svoje Mama-Yumbe, i svaki ^ vjek ima svoje Mama-Yumbe, i u iijima oni daju svq^ mjeru i ostavljaju tragove svog prolaska. Svíjet je takvih Mama-Yumbůt Velikih i malih Mama-Yumba, jedinacnih i opeih, svjesnih i ncsvjesnih, bezazlenih j opasnih, smijeĚno nacerenih i stravicno izobličeníh. Jfl^ ma-Yumba zaogmutih plaätom rnitsknga ili zaodjevenifc u bijelo tuho prividno racionalnoga. A ove posljédn^ obično su najopaanije. Jer one udružuju u sebi i snagu postoječeg i snagu nepostoječeg, snagu logičkoga i snagu alogičkoga: autoritet racionalnog, logički legitimnej \ mračnu iaktičnu moc íracionalnogT
Pa Eto onda ako Mama-Yumba »objektivno ne stoji*?
XXII
Zamislite, na primjer, ovakvu priČu: Zabrinuo se síromah čovjek za svoje zdravljc:, qj, biljno se zabrinuo. Mrcvario se, nevoljnikj nedjeljama í mjeseeima. Lunjao je ulicama bea kraja i konca, do mrt-vog umora, do potpune i2nemoglosti tíjela, u kojoj kao da je jedino nalazio neáto smirenja. S vremena na vrijemt opct bi ga kljucalo pod desnim rebrima. Ušao bi u kak-vu mračnu vežuh obazreo se oko sebe, pa turí o ruku ptA košu! ju i opipao: ŕinilo mu se da mukla nabuhlina ij dana u (lan raste. Kadkad bi kljueanje ulihnulo, prita-jilo se; i za dul je vrijeme, za nekoliko sati, za Éitavo jutro, Ili se javlj&lo tako slabo, tako neodredeno,, da j« sumnjao: da la to uopée kljuca ili je to samo moje uobra-ieníe? I nešto bi se piľimirio. AJi onda„ zapocinjalo je iz-nova. I to popračeno kakvím drugim, novim simptornnm, j
102
=1 je aumnju potvrčoVao( koji eak nije viäe dozvoljavao ľíkakve sumnjc, koji nije davao mogucnosti nikakvom ^jfldtjeáenju. Omxšao je, sasvim propao, Progonio ga je ",fCiíu gadan ukus u ustima. A to je, ne zna se zašto, ^]{LÍÍoo osobito značajnim símptomom.
rjad se po prvi put javila ona namisao. Najprije tek Iíjid sjena sam e namisli, kao moguenost same namisli, neka zabáva íantazije. Za tu iantazíju odabrao je (Jan balkon u dosta prometnoj ulici u centrumu grada. jjila je to ružna fasáda one nekad pomodne, nesúvislé -rhjtekture, zgrada s duÉanima fotografskih potrepStina, ■jrcdskog namjeätaja i dijelova za bicikle, s beemislenim, .^jjco dekorativním balkonima na odmoriátima svih ka-■ otvorenog stubišta. Drugi takvi balkoní, samo ma-p|i i neugledniji, bili su na odmoriätima izmedu katova. Tí manji bal koni gledali su na dvorí &te+
Tek posli j e se doznalo da je viĚe dana dolazlo u tu ^ríidu (a ko bi znao za&to je baš t ak a v način 1 bas tu ^radu izabrao!): susretali su ga po stubištu i kasnije ga H leäini prepoznali namještŕnicl onih fotografskili po-:.ropSt;na koje su imale svoje raŕunovodstvo na katu. Kad bi ko naísao> on je ulazio ili ailazio, pravio zapocena lice i zavirivao u tablice na vratima — to v jek to-ixae nekoga traží. A kad bi stubiste u tíhnul o, zas taj ao je> jjremisljao se, kolebao se dugo i dugo, nadnosio se preko „grade balkóna na raznim katovima i gledao odgozgo tje-[tiena prolaznika. Crnomanjasta i plava, muška i ženská . djctinxja tjemena, pod raznim šeširima, pod kišobrani-ia, uíurbana i nežlutna da ih neko odozgo promatra, I možda ga je od skoka uzdržavala pomisao da bi nekome od jtjih mogao pasti na glavu, I to ne toliko, ili bar ne iskljuřivo stoga Sto nije htio da nanese iznenadnu smrt nívinom slučajnom prolazniku, koliko vl jeznje koja ga iř hvatala na pomisao da bi se tom prolazniku mogao nápadití na tjeme uprav onim muklo bolnim mjestom
103
ispod destiih rebara. Silazio je tada pola kata niž^ ^ j uzlazio pola kata vise, na one man je balkone odmorin. medu katovima, i zurio na sivo dvořiště pod sitnom fc.. Ěom. Kuhinjskí balkoni okolnih kuta, b kantama za srnfr ée i koritima za rublje i a djecom koja se igraju, pruža! > su se njegovom pogledu, A usred dvorišta kočile su s* I dvije od kiSe pocrnjele okomito usadené grede s trecom \ poprečno priĚvrščenom, za ispraĚivanje čilima, sliíi^ í vješalíma. Zastajao je i tu neko vrijeme, pa se vracao na balkon na fasadi. Ne, tamo mu se nije svidalo, Ovdje, j^l uličnom balkonu, ipak je nekakn bolje; živahnije je, i řečem o veselí je — medu ljudima je! Vrve pralasntqi ' promlču neslutna tjemeiiař momak na Ijestvama lí:ep[ \ sučelice novi kinematograf ski plakat, a nad krovoviiuj lebde pogasenc neonske reklame u A tamo, daleko, daleky nad krovovíma, vidí se ipak jedna mala krpica vedrinj koja obecava da ce sutra možda biti lijepo vrijeme. Mazda cak i vodar, sunčan dan. ..
Dugo jo stajao na tim balkonima, prelazio s jednej na drugi, nakanjivao se i predomisljao, Doživljavao jo u sasvim zornom prodocenju svoj naum. Do te m jere da mu se £ malim no oštrim fiziekkn bolom orosili dlaňoví, Ponekad je pomisljao na ženu i na svoje dvoje cäj^ce, sa žaljenjem Sto ih osječa tako i zblij odjelo, kroz koprenu prorijetke sive daljine, odi jel jene hladní m staklom be-séutnosti,
Pa je odlazio. Katkadj moždaf poneäto smířen, nei^ vjesT»o utješen. Možda mu je, pred zorni m zamisljanjem naum a, ovo ito jest izgledalo ipak kao manje ?lor A možda je tom malom povisenju tonusa u n jemu dopri nosila i ona krpica vodrine daleko iznad krovová, koja je nešta neodjedeno obeéavala.
AI i putradan se opet vracao. I, jednoga dana — sk I ti o je. U prijepodnevne satc, oko deset i po, í to baš na ulicu a n e u dvoriišle. Nikome na glavu, ali opet medu
|aZni kf. Val jda íz nagona da ipak nekako obiljeíi, da :: nečim podvuče ^voju smrt; da ona ne bude baš sa-
. neznatna, sasvim nezápasena. D a ipak saljude za-.^tgí-eflUJÉfj koiníeresuje, za se i za nju.
Uzgred řečeno, posli je je utvrdeno da raka uopče „Ije íiíi^o. HaKumije se, tek naknadno, obdukcíjom. A s ve i ga je imao — řekli su doktori — bio bi poživio u '.^naiiju ruku tr* Ěe3t mjeseel, a možda tak i koju godinícu dul j e nego ovako, Ovako, zavrsio je odmah.
Ali sto je uopce važno da li jo imao raka ili ga nije jjrt&o? Taj porlatak, ta informaci j a, nadodaje se priči eto iejt onako, kao neki postseriptum. Kao nošto Sto za samu príču nije ni od kakve vážnosti.
XXIII
A \7. djetinjstva pamtim ovu zgodu:
Na školskom izletu u brdima zaglavilo je nesretnim shičajem dijete: nadnijelo se nad krašku jamu, odronila mu se zemi j a pod nogomf i ono se survalo onutľň, Jama jiije bila odvise duboka, ali je dijete u padu udarilo gla-vom o kamen i ostalo na mjestu mrtvo. Prekinut je izlet, i povorka djoce, Ěaputava, žura]iva> pod pratnjom jednog uĚLtelja vrátila se o pôdne u mjesto, dok je drugi uCitelj s dva odrasla daka osťao uz mrtvo ti jelo u planini, Djeoi je strogo preppruíeno da ne príčaju ništa o dogadaju. fpak: vijest se odmah raSirila kroz mjesto, ave ispod glasa i u povjereňjií. U pivi Eas zatajili su je od maj ke: nisu saali kakn da joj kažu. Bila je udovica, ludo zaljubljena u ;edinca, Boljall su se: svitnul ce, sici ce s uma. Tajili su jůj ťitavo to popodne. Za prvi mah, smisli]] su príčieu da joj opravdaju za&to joj se sin nije vratio, Prltica je
104
105
íspala i odveó uvjerljiva, i ona j u i e prim í la spremno i lako preko oeekivanja, bes í najmanjeg tračka surnnie, s f onom čudnom uznemírujučom lakovjernosču; gotovo kaD da je sama išla na ruku tome d a bude obmanuta, ISattu. šij ala je, možda, svog dječaka s učitel j cm i dvama stari, | jim drugovíma gdje se veru po zelením proplancim^ \ | skupljaju bil j ke za Ěkolskj herbáři jt
Noc je u svim kucama tištala muklom težínom. Kap t da se nešto nadimalo i nadimalo, nešto Sto ujutro třeba da prsně. A nepomiĚnost noci i pasivnost bdjenja kao cfc 1 su to nadirnanje činili jorS nezadrživijim i bespomočnost joS izvjesnijom. Citavu noc probdio sam skutren u krevetu prateci napetim čulima to nadim&nje i iščekujuái šírom raätvorenih ociju da u četvorini prozora zabjela-sa prvi trag zore. Svanuo je i dan, proteklo je i jutro, * još se niko nije rješavac da majci káže istinu. Svi su se izmicali taj neprijatnosti, skřívali se za raznim izlikama, Odněkud se našlo, gotovo kao da je to nekírn prastarim, ve6 dugim običajem osveštano, da načelnik lieno, ili u najmanju ruku donačelnik, treba da joj saopče tužní glas. Moj se djed, mučen išijasom, tada nalazío na sum-pornim kupkama, a donačelnik je bio na někom nalitja li okolíci i vračao se ladom trk u sat popodne. Sječam sů da sam bio sretan Sto mi djed nije u mjestu. I to stoga Sto je time mom djedu uštedena jedna mučna dui-nost, nego stoga što se na taj nacin za dječakovu m roku joS za pola dana otezala ta neizvjesnost, Sto se još z$-pola dana produžavala dječakova agonija,
Glas je medutim íšao i širio se šapatom, sunjao se kroz mjesto kao pas bez gospodara, dopro do u posljednje kuče u predgradu, medu ribarske žene i krezube sturce što krpaju mreže, uvukao se u uši i starim nagluhim ba-karna uz ogn jiäta. A žena se kretala posred zabrinutil Lea ne pitajuči se za razlog to j zabrinutosti, čak je i np| primjeóujuči, ne uocavajuei ni nastojanje ljudi da ]o\
106
Ě utJone, nastaianje koje je več popriraalo  mucne, do '. .!r.^yti nategnute vidové. Izdvojílo ju je obazrivo tu-;t}j ona suzdržana, podmukla nepovjerljivost, koja iz-\ j3 da ne može ostati nezapažena. Oko nje seobrazovao ■: poj as pustoši, gotovo vidi jív, kao izmeten zamahom ^ uokrug. A ona se usred tog kruga vrtjela prirodňo, & od svake slutnje, bezbrižno, ležerno. I njeno se dr-svakog doímalo odněkud čudsěki, neodgovorno, či-im se luda: gle: sin joj tamo leži mrtav — a ona baza po mjestu, zaviruje u ribaraicu, razgovara o koje čemu s jLLŮandžinicom na pí agu, zadirkuje Vin ku da joj je mo-^at u svijetu našao drugu euru; nosí u ruci svoje srdeli-?.a ručak, samo što ne pjevuši ulicom! Pučke žene gle-dáte su je crnim očima: svaka r.jcna riječ, svaka njena ^^ftuja Ěinila im se ůablažíjiva, gotovo bestidna. I ja ssm je sám gledao sa snebivanjem. Istina, ona ne zna tto se dagodilo. Ali to što se dogodilo — to je stvar-iLOít- (Tad  sam joS před veličanstvom ^stvarnosti*, :,DJcktivne stvarnostifl:, imao ono djetinje strahopoěita-nje s feakvim djeca slušaju staří je ljude s dugom sijedom bradům i 9 dubokim, itkusnim glasom.) I činilo mi se b: ta stvarnost, ta objektivna stvarnost, ipak na neki oačin morala biti pretežitija, jaca od tog krhkog fakta stft sirota májka za tu stvarnost ne zna. Medutim* ne! aj krhki fakat bio je jaíi, kudikamo jačil I tad sam ;omislio: vidif nije tu važan sam fakat, ono što se gore ■j planini dogodilo, ono što jest: važno je naprosto to .ia li májka za taj fakat zna ili «e žna. Sve je u tome, rámo v tome, Eto, naša sreáa, katkad i sama naša egzi-itencija, po£ivaju na takq krhkoj, tak o nesuštastvenoj írtnĚici. Majííno raspoloženje bilo je vedro, na njenom licu kžala je bezbriínost, ona je spokoj no pržila svoje irdelice — sve snagom i na osnovu toga što ona ne zna, savrSnno bez ikakva obzira na ono Sto jest, I to se mo-jjh djetinjim očima činilo cudo, divno čudo. Jednako
107
Jisti nkcíjom osječam u ví jek izvjesnu malu trému.
XXIV
ProĚitaD sam ovo Sto sam dosad napisao, i prašný u smi j eh. Sto li sam se dao u filozofiranjel To mi je s]&. bost od djetinjstva. A vjerujem da nema čovjeba za t& nepodesnijeg od mene, Ali to je u mení uporno, kaq ; svnka ncsretna ljubav. It kao i u svim nesretnim ljube,. vima, ta úpornost i erpe svoju snagu iz one zle srete.
Do istá, oduvijek je bila u meni teinja, strašná te, žnja, d a moje maStanje, moje iracionálnosti, moje čuvst vovanjo zaodjenem u vid logike. U vid sušte, žežene ks gike, — »Od toga Ětu ti bajeS i šaraž možda bi st dali praviti nekakva poezija* r gúvorili su mi ponekad. AU jokí Mene to nije privlacilo. Nrje me zadovoljavalo. Imao sam ambici ju da od toga pravím filozof i ju. ZaSto? Ko bl ga znao! Možda zato £to sam tu matcriju u sebi uvijefc osjecao převise prisno, převise stvarno — převise ozbilj* no, previje životne, na koncu — a da bi se od loga snfl la praviti poezija. Jer i po mom shvatanju takozvani poezija prestaje ondje gdje u isti nu »vrag odnio šalun
A mome filozoŕiranju jasno uvidam či.tav niz zapře-ka. Zapreka koje ga čisto isključuju i onemogučuju.
\J prvom redu, ovu: obično i ponajvecma, j a pasvim tacno. i cesto veoma oStro znam sto misiím i vjerujem, No da li to Sto mislim i vjerujem doísťa misiím i vjeru* jem, o tome vrlo cesto nisam načisto. A pokuSaji raäft-Sčavanja i lucenja tu me xedovno iznevjeravaju. Před
I
108
:im se s kolikim sam olaksanjem nokad. ceprkajuči ' prevrÉuÉi po knjígama, naíäao na to d a su ljudi umu-o majetnosti Jos dávno otkrili da je luccnje izmedu ., i laži tu bespredmetno, U prvi m ab pretrnuo sam radosti: pomislio sam da sam üusvim blizu rješenju jíiOÉ goruccg piíanja. Tu sam istinu protegnuo na čitavo f'ódriííjí? misii i na Čitavu povrSinu života. Ispisao sam j ponesHo pretencíozno, objesio nad mojim stolom tabliet s uKipisom:
r o ctXnfleúetv íj tysůBeďftat oú* ijítapve1 sam i inače slabost za te tablice-devjze, i u mom jivotu promíjenio sam ih priličan broj. Posljednja mi je bila.
E Was ich besitze, seh' ich wie im Weiten, iittd was verschwand, wird mir zu Wirklichkeiten!
I k ad sam posjetio nekog pri ja tel ja i vidio nad nje-govim stolom istu takvu tablicu h tim istim natpisom, od-jednom mi se to učinilo krajnje banalno, nciskreno, pre-tenciozno. Vrativäi se kuči poderao sam i bacio u koš onu moju. Cudno kako nekí takav, sasvím iskrení, sa dna nas poiekli vapaj može da pod djelovanjem jed-nog kasnijcg zapažanja íli pomisli naknadno postane ba-nálart, neiskren, namjeiten[ — Kako bilo, otada sam ba-taíio te tabiice i rekao aebi: pi ovime dalje bez stjegova í devíza!)
NľadaJje, ja oduvijek zazirem, panički zazirem od tóga d ľ mi ne dobace: s-To je kontradikcija, čistá kontra-djkcija! Ti si nedosljedan, ti si u protuslovlju sa samim sobom [s — Toga se uprav mitkl, preuveličano bojim, bojim fitavim jedním skrivenim kompleksom u meni. I sav zastrepim čím í samo izdaleka u diskusijí naslutim da je ta objekcija na pomolu. Kad mi kažu da je sve ono
LOS
Ill
sto govorim ludo. apsurdno, puko bulažnjenje — to ^, toliko ne imponuje. Ali ako mi kažu da je to bulažnjenj, j samo sa sobom u protuslovlju, samo aebi nedosljedno ^ e, priznajem, od togs stračno trpim, toga se strašno b&.: jim. A zašto toliko zazirem od prigovora nedosljednogd -— to ne znam. Valjda (i sasvim vjerovatno) baž zato £fc sam uistinu nedosljedan. Dobro, no zas to mi to tolj^ imponuje? Odakle u mení ta ambicija na dasljednost? T^j ne dokucujem. Makar i ne bio nacistu da li ono što ml, slim doísto mislim, opct postavljam na sebe zabije da u mom umovanju budem dosljedan. Zbilja cudnó. Jer ta mi dosljednost níkad u životu nije ustrebala, nikaí nisam osjetio ni najmanje nedaóe od toga äto je nemam. Pů odakle onda tolika žudnja za njom? Sám bog neka zna! (Uostalom, pita m so dana a, je li uopce mogu. čf. biti liL-rlrf-íiŤedLiEi" čim jt ::crlo pľuislcklo i,.       ■ lič-nosti, nije li to samo sobom dokaz da joj je dosljedno? Vidí] A ja sam stratio pola vijeka strepeči nad mojou dasljednošču!) 1 još nešto.
čini mi se da sam oduvijek osjeŕao (a kasniju j svim svjesno mislio) da se dvije suprotne istine ni pošte lír isključuju. Iskljuciti jednu ili dtrugu izgledalo mi je da znáči osakatiti stvarnost, osiromaäiti život, liíiiti misa* jtclnog njenog pola.
Kako ja shvatam, filozofije imaju nekog smiala i vrU ;icudnosti samo ako ih uzmemo kao načine osjecanja. Svaka je fílozofija samo izraz datog načina osjječatija, aprlornog i uslovljenog uprav onak vim psihičkím ustroj-stvom kakvo n jen tvorae u sebi nosí. Njegov ťilozofsld si stem samo je nužni posljedak toga, a izgradnja tog si-stema samo je nastojanje oka naknadnog logickog níirav-navanja onog prvotno danog momenta. U stvari, u osno-vim a svake filozofi je leíi, kao n j en kamen temeljac, jedna naivná sanioobmaua, jedna dječja igra, koj a se sastS
110
u tome da se glava nastaví na rep. A kako čovjeku — ako n;je i odvise uzak, skueen, jednostran, odveč partajična j exkluzívna narav, ako jc koliko toliko cjelovit, ako predstaví] a makar kako majušnu redukci j u kozmosa, — moraju biti svojstveni mnogl i ražni natini osje-ísnja, slijedi samo po sebí da mu moraju biti svojstve-tie, ponjatne i bliske mnoge i ražne, pa i sasvim oprečnc ^loaofíje. Istina, mislioci su ponajvecma jednostrani, jfuto ekskluzivnl. Ali to i jest njihov hlavni nedostatak. j jato od pojedinog od n jih, uzeta sama za se, i ne mo-šetno ocekivati bogzna žto. No ako ih obujmimo sve ■,kupa, ako svakoga od njih uzmemo samo kao pojedini nstrument u kompäekíu, tek tad filozof íj a posta j e ne-ítoí Nešto široko, obuhvatno, raznoliko, nesto s bezbro-*em Iica i vidová, nešto prebogato i raznovrsno — baS líso j sam život, Više-manje čitav kozmos.
Na koncu konca, í in i mi se da, u stvari, moja pogre-ŕfca i moja krivica pri ovakvom shvatanju leží u osnovi *vih filozofa' svaki od njih gradi jednu, svoju, filozofiju ií Jednog, svog, načina osjecanja, iz jedne, svoje, njego-,oir. spectjalnom organizacijom psihe uslovljene, prirobené vlzije svijeta. Drugim riječima, pogreska je u tome ito oni na silu boga od jedne poezije hnce da pravc jednu !Bozofiju, od jr-dne svemirske poéme jedan svemirski šitím. Moja bi pogreška i moja krivica, prema tome, bíle aroo utoliko veóe Sto ja iz mnogih i raznih nsíina osje-;inja, sasvim dosljedno, pravím i mnogostranienu viziju írijeta. Filozofi, kad su uopte nešto, u stvari su samo zrušeni piesnici. A njihova poezija jediná je istinska, akreno naivná poezlja — jediná pravá poezija.
Ja sam se straš no zanimao za ljude, za sve Ijude, za itjihove živote i njihova životná pitím j a, za njihove unu-j»Saje sadržaje, za svaku i najmanjn aitnicu iz njihove
111
intimně unutrašnjosti. Pa tako, shvatljivo, i za njihove I filozofij e. Koje, za mene, u stvarl nisu niíla drugo negc njihove karakterne črte. A tako posmatxana, kao mtu^ sadržaj i kao suštinaka, bit svog čovjeka, svaka je filozu, fřja veoma, veoma zanimljiva. Kako li je to privlačn^ kako 11 je to ljudski interesantno posmatrati čovjeka ^ krugu njegovo filozofi je — bašto vana usred njegavt bašte! Lijepih li vizija što se nížu pred našim očima: Par, menid u svojoj bafcti, Heraklit u svoj oj, pa Zenon i mokřit, Platon i Epikur, svaki u svojoj; pa dalje, dalje, Spínoza u svojoj, Kantj Hegel u svojoj, Kierkegaard u svojoj — ti velikí, nosvjesni pjesnici svojih vizija s^-i-jeta, ti vellkl stvarauci svojih svjetova, nlmalo razliSng nego velikí pjesnici. Pa joě dal je, dalje, svo do danas, sv$ do sutra. Istina, u ponekim od tih bafita rastu i trpk^i Šture vočke, oskudna, opora soka, drvenasta vikusa; ribi-zla, čiěimak, oskoruša. No nije li i to lijepe, nema li i ta svoj čar? Posmatrano u čitavom kompleksu, ne daje Ji i lakav piskutljivi piccolo svoj dragccjeni i nezamjenljívl glasifc \i opčem koncertu glasova? I nema li svoju po sebnu draž svalil od tih mislťlaca, prilježni bastovan to ekonomi ji svoje vlastite baste? Zař j os i dan a s na pri* m jer, stati Kant nema izvjesnu svoju specifičnu draí sa svojim utanjenim, žičanim glasom, sličnim onom oglodanom, pomalo racionalistickom glasu prestarjelih klavíra.
Jedno sam vri jeme Češce odlazio k prijateljmia « slikarsku koloniju, mirno predgrade na rubu velegrada, Niznvi krotkih, idilíčnih kučica na blagoj prisojnoj pa-dini XJ svakoj od njih živi i slika po jedan slikar. Mahom stariji, smireniji ljudi, koje je dávno prosa o ukus za j etice raspre i za lomljenje kopalja. OdJično se slažu, žene In
se roedusobno posječuju, jedan k drugome odlaze na ffjui kavu i partiju š aha, A slikaju svaki na s\roj náčin, nujčesče iedan dijametralno oprečno drugome. I to im mí nimalo ne smeta. Pomišljao sam: zaáto se ne bi mogla tako, negdje na rubu života, ustrojit! i jedna kolonija ^íilaca? Zar nisu i oni jednako bezopasni po čovječan-jtvo kao i slíkari? I zar svaki od njíh ne ulijeva u svoje flje]o samo sebe, svoju rodenú ličnost, svoje vlastito gle-dafije na st vari, svoju vizlju reálnosti — í ništa drugo, bŕiS kao i slikari? Da, filozofi — ako su uistínu filozofi ft ne žto drugo, ekonomisti, biolozi, sociolozi, nesudeni ijržavnlci ili generáli i tome sliěno — samo su přerušeni Piťííňci. Nesvjesni pjesnici, nehotični tvorci pravé poe-zije. A njihovu pjesničku narav i sustinu potvrduje i ;1potpunjuje baš i ta črta pjesničke naivnosti, pjesničke nesvijesti o samom sebi: sto svoje vizije života t svijeta jaraju savršeno ozbiljna liea, kao djeca kad rišu,
A pri svim lim i takvim mojim razmišljanjúna i raz-matranjima, u dubini duše stalno me muci samo jedan skrupul: nepřestáno sárn sebi postav!jam jedno pitanje, i samo me ono preokupira: ne přikračuj em Ľ takvim mojim gledanjem stvarnost, ne oštecujem li sveukupnost zbivanja? Ne osiramašujem li bogatstvo života, nc saka-tán li cjelokupnost svijeta? 1 koliko god se ispitivao i preispiiivuo, koliko god sam sebe tim pitanjem trapío, dt)Iazim do zaključka da stvarnosti ne činim krivo. Bilo kako uzeli i sudili stvar, činí mi se nedvojbeno da, m a kobko ovim mojim poimeinjem života i svijeta na jedno j stráni potkopíivao reálnost realnoga, toliko na drugoj stráni utvrdujem reálnost irealnoga: koliko god jednom nikom oduzimao od stvarnosti, toliko driigorn privodim u njeno krilo. I time mirim savjest: mislim da, sve u íwmu, stvarneat time ni je na šteti. A time nekako i j a íutazim na svoj račun.
j 13
113