Mnogo vise za njegov kraj bili su zabrinuti njegovi bližnji. Torno, Jure i Metita nisu se, u svojim rijetkim razgovorima, doticaM djedcve ostavštine niti oporuke. Oni bijahu odvise čvrsto vezani rnedusobnom odanošcu i bratskim odnosima da bi iéli na noževe zbog nasljedstva. Oni se nisu o to spoticali, još manje svaďali, dijeleci ove ostatke ostataka, premda se još radilo o mnogim milijunima.
Ni Grga nije strahovao zbog djedove oporuke.
Za nju su se znalí zabrinuti Tomina i Jurina supruga, Melitin muž, jer su im oduvijek bili nejasni njihovi bratski odnosi. Jer, sve je to lijepo sto su oni braóa, alí nisu im kese sestre (kako kaže naš národ), a od dinara se živi, A Grga je odvise irnao od čovjeka da bi ga u tome trebalo potcjenjivati. I djed mu je odvise sklon i još bi mu mogao sve ostavili, nikoga to ne bi mnogo íznenariílo. Dian ih lijevi zasvrbi kad se sarno sjeté one kucerine od kuče, ma židova samo na kojima vise zaprasene slike-portreti predáka u hermelínu, ozbiljne gospe u dugim krinolinama. Istina je, svi su oni djedu dragi, ali šlo je oku daleko - to jb srcu daleko (opět naš národ govori). Djed bi mu odista mogao sve ostaviti, ili barem lavovski dio a da se ni jedan od njegove iude poiubrače i ne pobuni.
I što bi dalje, sličné misii bile su Češce i upornije. Trebalo je stupiti u akciju pravcdobno jer vrijeme je nametljivo odmlčalo, i samorazgovori se pretvárali u razgovore. otvorene i direktně, napadačke.
I kad su několiko dana prije osamdesetog djedovog rodendana dobili telegrame sa širokim crnim okvirima, bol i sažaljenje bili su zamijenjeni strahom.
xxx
U iščekivanju rodáka Grga je několiko puta čitao službeno ovjerenu djedovu oporuku u kojoj je písalo da djed sve ostavlja njemu, uz simboličnu odštetu ostalim unucima. To su njegovi rodáci još i mogli nasluóivati. Aíi da je Grga odmah zatim oporuku jednosiavno spalio ■ to ipak ne.
284
GORAN TRIBUSON
Novinska smrt Ladisiava Hanáka
Pedesetesu godine u kojima čovjeknastoji živjoli mírno í ustaljeno; dakle, to je dob u kojoj više nemate volje pravili veliké zaokrote i doživľjavati kojekakve emocionálne potřese. To su konačno i godine kad se polako pačinju svoditi životni računi i, pored ostalog, veoma mnogo čitati novine...
Ladislav Hanák, šel računovodstvagradevinskog poduzeča ''Pobjeds" trebao je za koji tjedan proslavili taj svoj značajan podeseti rodendan. Bio je samac, živio je mimo i povučeno, životom punim ustaljenih naviks kojih se ni za šlo na svíjetu ne bi odrekao. Glave je bio pomalo procelave, ali je za svoju dob bic izuzetno stasit í dopadljiv. Premda se nikada níje ženio, žene su u njegovu životu uvijek igrale podosta vážnu ulogu. 285
Tog nedjeljnog jutra Ladislav Hanák izirje iz svog padstanarskog stancic'a da kupi omiljene lokálne novine u kojima se najradije zadržavao na mjesnim vijestima i rubrici "Rodení, vjertčani, umrli. „" Kiosk se nalazi odmah s druge strane raskrSča, tako da ja Hanák za ľíjepog vremona znao skoknuti po novine u papučama. Tog jutra dogodilo se nešto pomalo neobično. Naíme, na semaforu je, izgleda, bío nekakav kvar, neprekidno je svijetlilo crveno svjello, tako da Ladislav Hanák nije mogao priječi na drug:j síranu ulice gdje se naiazio kloak s novinema. Manao je napraviti mali sarjbračajní prekräaj, kako bi b e domogao svježih novina,
Kad sevratiokuci, skuhao je jaku crnu kavu i počeo pieli stavali novine, čítajúci n asfo v žanaslovom. Iznenada, u pravo na slranici s rub h kom rode n i h: vjenčaníh i umrlih, spazi ovaKvu osmrtnicu:
U duboko] boli javljamo svima da je mé neprežaljeni drog
LADISLAV HANÁK tragično preminuo dne 24, Iravnja 1979. u 50. godini života Prijatelji
Ladislavu Hanáku strelomiceprode kičmom nešto k2o led hladná, a onda. pribravší se malo, procitá osmrtnicu joŠ několiko puta, ne mogsvši je objasníti nikako dol i čudnom koincidencijom.
Poslijepodne, kada se udobno ispružio pred televízorom, česio ga je puta spopadao čudan osjecaj da mu se ime naíazi tamo u novinama medu luinim spiskom umrlih. A navečer, pripremajuči jaja sa slaninom, gotovo da ni o čemu drugcm nije mogao misliti. 1 u noc nije mogao dugo usnuti, a kada mu je konačno uspjelo, sanjao je svoj vlastŕli sprovod s pogrebnim kolima iza kojih nije išao gotovo nitko, šlo je unekolike i bilo normál no. jer rodbine gotovo da i nije imao.
Ujutro je uslao s jakom glavoboljom i s jednom jedinom miálju. kojí ;i je to Ladislav Hanák čije ime naiazi u novinama?
Nakon kave i duplog vinjaka, umjesto u ured, Ladislav Hanák prošeče do 2gradeSekretarijata unutrašnjih poslova.
"Sto izvolle?" priala ga je piavuša koja je radila na saltem za izdavanje osobnih karata.
Ladislav joj objasni sve, lutne joj pred nos izrezak iz novina i zamoli je da mu provjeri postoji II u gradu koji njegov ímenjak i prezimenjak. Plavusa bez riječi príde drvením kutijama u kojima su se nalazjli nekakvi mali kartončičí i počne 1 razil i. Ladislavl lanak stane u kul proslorije iuptilioigare-.Li. U trenú kada je cigareta dogorijevala, plavokosa službenica príde šslteru i pozovo ga.
"Ne, nemá. Samo jedan jediní!-Očigledno vi!"
Tog poriedjeljka je u uredu bilo nesnosno. Znujio se. griješio i cacao virmane u kos, palio cigaretu za cigaretom... Poslije pauze odlúči ne vratiii se na posao, nego se otputi u redakciju lokalnog lista, točnije: u oajel za 286 male oglase.
Tu ga je čekalo još veče iznenadenje, Službenikkoji je pn'mao oglase nije se mogao sjetiti da je netko uopče predao lakvu osmrtnicu, medu dokumentacijom nije bilo originalnog teksta, slovoslagari Blažek i Tončína su kategorickí tvrdili da takvu osmrtnicu nisu uopče "slagali" a keda su svi zajedno otvorili j uče rašnje novine, pa m jest u gdje je Ladislav vidio osmrtnicu sa svojim imenom nalazilase reklama zagrobne víiencc "Super-flor",
"Ali kako?!"' uzviknuo je Hanák i posegnuo rukom u džep da izvadi izrezak. Medutlm, našao nije nlšta, paplrič se negdje nepovratno izgubio.
I otada su se čudne stvari počele dogadati sa šéfom raču no vodstva Ladislavom Hanákom. Maime, njegova se najbliža okolina počela ponasaii bas kao da pedantne i rsvno provodí u djelo novínsku vijest kojom je obznanjeno da je Ladislav Hanák "tragično preminuo".
U uredu ga počeše bestidno ignorirali, tako da je, vec na rubu živaca, morao zatražiti polova n je. Najbolji prijatelji Hrnčevič i Ott prestali su ga pozivati utorkom na preferans. U klub, u kojem je znao provoditi duge veíeri iistajuči njemačku ětampu, nisu ga vise puStali, ispričavajuói se upornotime da je klupska čitaonica zatvorenog tipa. Kada bi nazvao Cicu, svoju dugcgodisnju simpatiju, ona bi několiko puta kázala "Halo" a onda spustila slušalicu baš kao da je linija u kvaru. Stari mu dužnici víše nisu vracali dugove, a tokom vremana postar počne vraóati njegovu pošiu s ob-ra2lnženjem "nemoguca dostáva", Svegs jedno jedino pismo mu je uru&io, gumuvěi ga ispod vraia. I to pismo bilaje upravo ona "kap previso". Kada je Ladislav Hanák otvoria kuvertu. našao je u njoj račun za održavanje grobne parcele br, taj i taj, na ime pok. L. Hanák.
Potištěn, Tazočaran, izgubljen i slomljen do kraja, Ladislav Hanák odlúči da je u skladu sa svim tim najkonzekventnije da stvarno 'tragično premine". Makon duíeg premiĚtjanja, kojth mjesec dana nakon sto se u novinama pojavila kobna osmrtnica, obuče svoje najbolje odijelo i otputi se na najviši (i jedinil) neboder u svom gradj, Popne ac polako, é noge na nogu. do najvišeg kata i začudi što su vrata terase oíključana foblčno su ih žaključavali a ključ pohrarijivali kod kučepazilelja).
Slajao je na rubu niske ograde i gledao dolje na glavnu ulicu grada koji ga je tako, jednom novinskom osmrtntcotn, odbacio, otpisao,..
Treba sama zakoračili i gotovo. Ako novine baš tako kážu... Ako to svi žele...
I onda, onda se u njerrtu probudí strah. Taj dugi užasni, strmoglavi let. Tupi udarac. Njegovo tijelo koje se raspada, udovi kojí se lome i mozak koji se rasipa po ptočniku. Možda ipak treba živjeti? Za inat! Sutra če isto izidi sunce, Sfiže toplo Ijeto, otíŕi ce na nicre, udvarati vremešnijim turiefkinjama,.. Slušat če předivné ploče Maria Lanze... Ipak, ne rnože sve fek tako odjednom biti izgubljeno. Zacudi se onda otkuda mu taj nenadáni posimizam, ta sigurnost da se žefi ubiti, sve te crne misii koje su ga mučile dok se penjao gore. Začudi se i vráti natrag, siguran u to da ée nastavili dalje, d a ceživjeti! 287
Kada se spuštao, negdje cko peíog kata, z au slaví ga jedna mlada djevojka i upita Gotiko je satí.
"Oho, počeli síj nne primjecivati. Stvari idu naboljeľ' pc-misli Ladislav Hanák, nasmije se u sebi i ubtza korak.
No u třenu kada je stupio na piočnikispred nebodera dog odl se nesto strašno. Nesto veliko fijukne zrakom, laurla i uza strašan prasak bubne pasred ulice. Samoubojica kóji se bacia odozgů (s terase, průzor a, balkóna?) rasprsnuo se pravo pred zabezeknutim Ladislavom Hanákom. Qn.o šlo je bilo najužasnije u čítavom dogadaju bílo je to stoje Ladislav u nesretnikovoj fizionomiji, třen prije rtů što se ovaj raspao u sra^u s piočnikom, prepoznao crle avog lica.
Szbezumljen, sav izvan sebe, goíovo polulud, Ladislav Hanák odjuŕ kuci, popije skoro po la boce rakije i několiko tableta za umirenje, koje s u mu omogucile par sali dubokog sna.
Probudio se kašno navece i ostalak noci provede hodajuci po sobí i pušeói cigaretu za cigarelom. Kucanje víastřtog srca odjekivalo mu je u ušima, dlaňoví su mu se znojilL Nazove Cílu. zstim točnu vríjeme, pa ůnda miliciju— fz sluáafice se čulo samo jednolično piĚtanje.
Ujutro izjuri u kucnom haljetku 1 u papuĚama da kupí novine. Čovjek s kioska mu reče: "Lbro jutro oos'n Hanák!" i tutne mu novine u ruku.
Ladislav Hanák, sred toplog proljetnng jutra, tarnc pred kioskom, prelista několiko putasvježe rovine u kpjima nije bilo ni riječi o samoubojstvu pred neboderom. A onda, gotovo ne vjerujuči vlastitim očima, u rubrici "Rodení, vjencani, umrlí...', na pr\'om rnjestu medu rodenima. spazi napisano u fettu svoje ime: Ladislav Hanák.
I onda, iznenada, osjeti kako pDstaje savršeno miran i prisebar. vjerojalno zbog spoznaje da može, da mu je eto sada ponovo dopuštěno da Živi i dalje. Datum olisnut na dnu stranice govorio mu je nešto sto je posve zaboravio - da je úpravo danas njegov pedeseti rodendan.
Slávi novine pod ruku, zazviždi jednu od omiijeniri pjesama Maria Lanze i křene preko raskrsca kuci.
Na semaloru je dugo, dugo svijetlilo zeleno svjetloí
288
Husttacija; DuĚko Sojlcv
FEDOR VID/
Nakon krace sta n ke
M
■ oja baka \ ja česlo ratzgovaramo. PNča m o o onome sto sam pročilao u novinama \y šlo je ona pročítala. To su obično vijesti i? sudske kronike ili zsr/mljivosti f z sviíeta, Svakog dana poslije ureda donesem joj novine^oje procitám več u tratnvaju. Ona me čeka za malim stolom, kodprozora i pogleda preko naočala kada udem u sobu. Tako je to/obično svakog dana. Tako je bilo i danas. ''Onda!\ Júpita me ona, "Sto ima nova?"
"Uhap,ffen je ubojica bečke manekenke", rekao sam i postavÍD novine na/stolič.
"Bi/Í si kod Zdenke?" začudila se ona.
rekao sam glasnije, jer je moja baka, kao uostalorn i sve baksřf maío nagluha. "Uhapšen je ubojica bečke manekenke." "Aha", kimnula je ona glavom. 'Tako!"
28S