dobři duh zagreba ľWftO PftVltGlC Valentín Kiicí nije se ni sáru sječao kada x zapravo i zašto počeo baviti štatistikom, jer mu se činilo da je to bilo tako dävno, dä je korí jen loj strasti rnorao sezati čak u djttinjs-tvo- Pitajuci í e C raíloiimä svoj t Ijubavi za tu zna-nost, iakljn£io je Ja ga je k njoj lacijelo privukao njegov äti^n osječaj druätve-iifíiTL kojí je, i pored ŕinjenice í to on bijaíe os ami jen čovjek, bio neobiíno jak i uvi jek l) ud a n. Vazda je Valentín Knez osjedao potrebu da oduäi svoj dug ííiu-äevu, da se ba vi ljudinia oko sebe í to vise mcäíe, da im Sto viäe pruíi, te da tako proživi Ito puniji život; a činilo mu se da to možc najfcolje učinili stati' stikom, jer sa ona, s jedne strane, bavi ljudima i njrhovim poslovima, a í dnige strane, pruža lim ljudinia ncobično korisná ľiianjfi i podatke, pa im tako po-niaíe. Takoder, nije í e sjecao kako sc opredijelio bas za vodenjc evidencije zločina i nesreča, pogibija, ubojstava, gašenja, klanja, davljenja i gušenja- jer, nije on biť) čovjek očaran kriniinalistikom, niti pofclonik dttektivske literature; bit ce da je t tu bio od!iiŕjuĽ.i onaj njegov socijalni osjedajr te pujave (pjjačke. poiari, nesreie na radu, ieljeíniŕke katastrofe J neobiíno s u češte, pa je Valentin htio štatistickí ispitati koliko ih inia, gdje se najčešce zbivaju, kojí s j im obično uz.ro-ti, kakva inl je utestaloit i intenzitet pa da onda, na osnovi trh izučavanja, pripomogne iskotijenjivanju toga druítvenog ~la. Briíljivo je kupovao novine iz svih krajeva zemlje, osobito večemje, koje donose naj vile vijesti o kriminálu, pažljivo je izreiivao članke i crtice i: sudskib \ kriniinalističkih rubrika, a na svorne ormaru, u samaíkoj siŕojoj sobi, imao je- viíe fascikala s razvrstanim, 5isteniat.iziranim i komentiranim iiresciina iz no-vina, Sve je stuŕajeve on p ratio do kraja, slijedio je sudbine ubojica i utajivača. 2iiat> je poimence recidivisté i one koji su pušteni ií zatvora prijc roka íbog (iobríJg vlädanja. Postupno s* poŕeo baviti iskljuŕivo zioŕininia, jer su niu se oni Ľinili osobitú :iľ i il:i po Jruítvo, a ílu č aj ne je nesrede zabacio. Dakako, njegov se rad nije sastojao samo c skupljatiju tiječaka: napravio je on na svorne stolu, obioíruňm pak-papiron;, na kojerňu bijaäe svjetiljka sa ie-lenini sjenilont, niz cablica, brcjidbenih kolona i pokaíatelja. Klasrficirao je zločine po motivu (Ijubomora, grabez, samoobrana, nehat, osvetaj, po socijalnom sloju {skitnice, seijaci, radnici, sluzbenici, intciľgiencija), po bioju žrtava (jedna, dvijc, tri, više), po oružju i Orudu kojima je íloíirí Uviíéjh (revolver, hli:, líi)i;it:, boca, bolder, kamen, saka, otrov, kůnůpat t drugo), po duíini ijtrage, po ipolu i dobi poiinitelja, po nijestu gdje &t íloíin 2bio, pu grádov inta, po republikama i pokra jinama. Sve j c kod nJĽga bilo usivrstaoo, drzao je da inia pregled kao Sir HFLVAÍSKI PÄIPOVJEOAČI malo tko u iemlji i bio je siguran da je sve to koristan posao, jer ga je on rádio stvaralački, popat učenjaka, Náčinie je osím rablica. i karte cijele zemlje (a, koliko je roogao, i drugih zemalja), pa na njúua posebnini linijama poveiao mjesta gdje su se dogadali sliŕni zločini, s iscom učestalošcu i podjednakim po-činiteljima. Nazvao ih je izokrime (od lat. crimen - ibčin) i po njtrua je sve niogao odiično pratiii. Važno je, medutiro, naglasiti dvije st vari: prvo, Valentín se osobito bavio svojim grádom, Zagrebom, njega je nnjprije proučio i najpomnijc pratio. Znao je ločno svaku kučii gdje se odigralo kakvo ubojstvo, svaku sobu gdje se netko uguäio plinom, svaku kupaonicu gdje jc netko udavljen u kadi, svaku krčmu gdje je netko dobio než u trbuh i svaku Cistinicu u predgradu gdje su nekoga řatukli kolcem. On je obilazio sva ta mjesta i tmao je pusvc tocan ptegled Volio je svoj grad i do njcga mu bijaJSe najviše stalo. Godine napornosa i predanog rada nisu mogle a da nc dadu plodové. Da-kako, ne tj obíiku društvenoga priznanja ili sláve (jer, jvc je to još bito njegova tajná), nego u oblíku tihe unutamjč radosti, kao u majstora koji završava svoje djelo- Materija] kojim je Valentin Knez ra$polagao sve je vtsc rastao i bivao je sve bolje i sustavnije obraden. Statisiičaru su se javljale sve nove i nove ideje, i oti je sve vise pustajao svjestan kakvim blagom raspolaíe. Dakako, brojidba nikada nije sama sebi svrhom: ona uvijek tezi nekiru širim, opŕeniiijim zaključcima koji slijede íz njezinih prouíavanja. Staiiítičar zločina Valentin Knei nije tmao nikakvu ideju o niogucem zaključku, točnijc, on nije tezio uvidu o odnosu zločina i društva uopce. Sniatrao je da če dovoljno uíiniti, još kako dovaljno, ako uivrdi koji se i kakvi zločini javljaju. u kojem društve-nom sloju i s kojim motivbia, pa da tako utvrdí razmjere zlocma uopce, uzi-majúci zločin a priaň onako naime, kako se obiíno shvača, kao jedno od naj-vecth druätvenih žala, Medmini, dogodilo se da s j ga rezuttati njegova rada i samog počeli izne-nadivati. Jednog nedjcljnog jutra, dok je sjedio sam u svojoj sobici nad papi-rinia, listajuči ih polako i pogledavajuči u sivi zid dvoriíne zgrade, primijetio je stvar koja mu je privukla pozornost. On je, naime. zaključkc pojedinih svojih scatističkih prcglcda, kao i sažetke pojedinih slucajeva, saokruíivao ervenom bojom; a sad je priniijetio da je medu rirn crvcnini orocima nekako uvijek jednaká udaljcnost, da su uvijek slično rasporedeni na bijeloj stranici. Isprva, osje-tio je tek zadovoljsCvo sbog vlastitc pedantnosti i preglednosti svojega rada. Ali, tada se najednom zapitao, ne postoji li možda dobi a neka meduovisnOii izniedu stvamog toka dogadaja i njegova grafičkog prikaza. Uzeo je prečuavati. Upitao se najprije nije li on. u svojoj želji za urednošču, podsvjesno teiio k toj ptavilnosti. Aii, ne: tibrzo se uvjerio da ta pravilnost dolazt s druge strane, da je ona uvjeiovana zapLsanim dogadajima. Zaboga! Za-stao je osupnut i zamiiljcn. Pa to nwže imati dalekosežne posljcdice! Takve rĽ'-'u-'j -"d/ 'lil uuui i tlmis í_u^l tu** pcsljedice kakvima se nitko, a pogotovo on sam, nije mogao nadali- Bilo je to neäto tako novo, tako poticajno, da je Valentín Knei s dvostmkom voljoni prionuo na rad. Ideja se pokazala neobično plodnom i svakoga je dana dobivala nove pot-vrde. Valentin Knei utvrdio je da postoji ne samo veliká statistička uŕk-stalost sliinih íluíajeva, nego čak i ptavilnost v ujíhovu pojavljivanju. Ona je isptva bila ponešto nejasná, ali kada je proniknuo dublje u sústav, proučavatelj više nije mogao u nju suninjatj; bila je suviíe oísvidna, suvile matematická, suvtíe primamljiva. Zloiíni su se pojavljivali kao po proračunu i jedan po jedan ulazili u Knězovu sheniu, potvrdujuči sistem i potresajuči njegova autora. Slika je bivala sve jasnija i jasnija. 1 ne samo to: doniala, statističar je mogao točno znati koliko ŕe se sločina ti jednom mjesecu u Zagrebu zbití, kako če biti leíki i u koliko če slučajeva otprilike, pocinitelj biti otkriven. O tome je trebalo rtapisati knjigu. Otvorio je nov fascikl s naslovom PREDVIDENI ZLOČINE. Ipak, naorao je još čekati. Uvidio jc leako još ne zna sve, kako če znati još viäe. jer, kako je vrijeme protaailo je očajari i groznítavo jc razní iiljao. Nije ga zarúmalo sto je promjenu izaavalo, íio jc prouzročilo poremečaj ritma, razmiíljao je o tome mošc li se ricam spasiti. Samo na krátko, u prvi mah, opet je jxmiislio da proračuni nc valjaju, pa čak, na tremitak, da ne valja ni cki sústav. Alt to je brzo morao odbaciti: rádio je u vijesiitna javljao o svc novim, neobiínu mnogobrojnim i sve okruEnijim zločinima. Nijc mu bilo do sistema. bito mu je do Zagreba. Ipak, ako ga ne spasí sis tem, neče ga spasiti niäta. Opet je uronío u papirc- NJekoltko dana sjedio je zatvoren u sobi, izlazio je samo da nakupuje novina, a svaki je Jat slučao vijesti. U duhanskom dimu, iza spuštenih zastora, u svjetlu svjetiljke &a zelením jjenilom, unosio j c nove zločine u sistem i ispitivao njihov odnos prema njemu, nacin i u logu njihova odstupanja od pravila, utvrdivao sústav Ito ga nova nedjela íio.e medu sobom i njcgov odnos prema staromc sistemu, njihove sličnosti i razlike. Bio je to strabovito naporan posao, ali Valentinu Knesu je svijest grozníčavo radila, on se iurio da shvati, jer je znao da se tu radi o odlučujúcim trenucima. Raivrstavao jc koloně, pokušairao ovako i onako, sla^ao i poiiuvno razbijao tablice, pravio grafikone, uradivao shematske pianové grada i unosio razno-bojnim olovkania nove zločine, ramiatrao njihovu učestalost. Pisao je i pisao, crtao. Pravio experimente, PTetpostavljao. Izmisljao iniafiinatne stočme i zločince, najnevjerojatnije mogucnosli- Trajalo je lo několiko dana, bio je blijed, i podočnjaci su mu bili modři. U zoru 20. Itpnja digao j c lastore i duboko udah-nuo zrak. Sutradan ujutro, ruke su mu se opet tresle dok je otvarao novine, TraĚio je, zatim uze čifati krátku vijest pod krupnini naslovoni UBOJSTVO U NE-HAJSKOJ: Noča& oko dva suta, nepoTjuxti zločmac usmriio je tvrdím, najtijerojamije drvenim predmaom, u Nehajskoj Jozipa Jazbeca starog 51 godirw, sa stanom u istoj ulici. Vzrok zločina nije poznat, ali a, koko sti nam řekli J>redstnvntci atTatrtih oť gana, najvjť-TojuíTtije radi o pljački. istraga je u loku. laků su mu se ruke jes uvijek treste, Valentin Kněz jc osjcčao spokojstvo, Ubrzanje ritnw bio je jediní izlaz. ICnjigu vise neče moci objelodaniti. Ipak, čutio se jakim, možda i jačřm no príje, jer je znao da vrší svoju duloosi prema diuštvu, prenia Ijudiina oko sebe i prema svome Zagrebu. Gurnuvíi novu drža-Ijícu ľa sjekiru dublje pod ktevet, on provjeri nijesto akcije za tu veĚer, a zatim na novi fascikl poče pažijivo ispisivatí naslov: 1SPRAVCI R1TMA. Sadržaj KreÉiuiLi Kempe Hrwititi pňpcAijedaii 5 Kiavc: Sander Gj^lí.ki íítustrůstrniiS Boiiorjcli 13 Josip Kozarac Oprata 33 Vjenceslav Novák U gilt 55 Jaiiků Leskuvar Misoo na vječnost 81 Antun Gustav Matni Cvijec sa mskríro Dinko Šimunovič ■■7 Vladimir Naíor Voda 117 Janko Polid Kamov Bitdtiga 145 Mile Budak Opanci ditli Vtáuiine 161 Síavko Kblar Bríza 175 Mirosíav Krlela Bilka kúd fíiitrke Leme 197 Ivo Andrič Čvrkan i Švabiat 221 Vjekůslav Kaltb Goh 233 Ranků Msiinkovič Ruke 243 Antun Soljan Kiia Z55 Pavao Paviiíič Dobři duh Zagreba ZŮ3