ne može anaforizirati, tj. zamijcniti kakvim anaforičnim elementom zamje-ničkoga tipa (npr. umjesto dolaziti do trga može se reči dolaziti do njega, a umjesto dolaziti do daha ne kaže se *dolaziti do njega). Za imemcu u glagolskoj perifrazí ne može se pitati kao za imenicu u slobodnoj vezi. Tí
npr. u vezi s prvim i
vedením p'rimjerom (dolaziti do trga) može se pitati do e. U slobodnoj vezi jednina je načelno
čeaa se dolazi, a u drugome ne može. _
' --i do trgova), a u glagolskoj perifrazí nije
U glagolsko
oblicima, npr. dolaziti
zamjenjiva množinom (npr. dolaziti l— „. „
(*dolaziti do dahova). U glagolskoj perifrazí samo je glagol promjenjív po oblicima, npr. dolaziti do daha, dolazi do daha, došaoje do daha. doc, ce do daha, dolazio bi do daha i sl
681.
Sintaktičke službe i značenja gtagolskih oblika
Medu samoznačnim (autosemantičnim) riječima i/ili oblicima najvažnije mjesto pripadá oblicima glagola, jer je njima svojstveno najviše gramatičkih kategorija, zbog čega imaju i najizraženija spojidbena (valencijská) svojstva te čine štruktúrna čvorišta, u prvome redu predikáte, glavne sintaktičke jedinice - rečenice.
Lični glagolski oblici
682.
U spomenutome su smislu posebno važm lični glagolski oblici (npr. pro-dam, prodao sam, prodaj), tj.
m, f/ruuußj, y. oni oblici kojima je, pored ostalih, svojstvena i kategorija lica. Od ostalih kategorija tim su oblicima redovito svojstvene i kategorije broja te kategorije vremena ili načina. Za razliku od njih neličnim glagolskim oblicima (npr. prodati, prodavajuci, prodavši) te kategorije nisu svojstvene. Lični su glagolski oblici glagolska vremena: prezent, aorist, imperfekt, perfekt, pluskvampcrfekt, futur prvi, futur drugi te glagolski načini: imperativ, kondicionál prvi, kondicionál drugi i Optativ. 683. Vremena i načini mogu se javljati u apsolutnoj i u relativnoj porabi, tj. kao
apsolutivi
nacini mogu ^cjavyan u
i kao relativi. Neko se vrijeme javlja kao apsolutiv onda kad označuje ono što je za nj primarno, kad npr. prezent označuje da je radnja o kojoj je riječ u rečenici podudarna s vremenom govorenja (npr. Ovoga časa sjede i píšu), perfekt da radnja glagola prethodi vremenu govorenja (npr. Jučer je posjetio prijatelja), a futur da radnja slijedi poslije vremena govorenja (npr. Sutra če padali kiša). 684. Medutim pojedina se vremena i načini ne rabe samo u značenjima koja su za njih primárna nego i u drugim značenjima. Tako npr. prezent može označa-vati i prošlost (npr. Sjedimo jučer u kavani i razgovaramo) ili buduénost (npr. Sutra ráno putujemo). Osim toga pojedini glagolski oblik može se omjeravati ne samo prema vremenu govorenja nego i prcma vremenu izra-
zenom druglra glagolskim oblikom. Tako če npr. prezent svršenih glagola znaciti predbudučnost ako dolazi u zavisnoj surečenici uvjetnih (pogodbe-mh) recemca koje u glavnoj surečenici imaju futur prvi, npr. Ako padne kiša sve ce propast,. Tako upotrijebljene glagolske oblike nazivamo relativima '
Glagolska vremena
685. Glagolska vremena dijele se u tri skupine s obzirom na to jesu H vezana za sadasnjost (prezent), za prošlost (aorist, imperfekt, perfekt, pluskvamper-rekt) ih za budučnost (futur prvi i futur drugi).
Prezent
Apsolutno upotrijebljenim prezentom ili apsolutivom prezenta izražava se „pravá sadasnjost". To znači da se u tome obliku vrijeme govorenja poduda-ra s vremenom odvijanja radnje u rečenici, npr. Vpravo píšem písmo. Tu se i radnja rečenice i vrijeme govorenja (odvijanja govornoga čina) dogadaju u sadašnjosti. Takvo značenje mogu imati samo oblici prezenta nesvršenih glagola, jer svršenim glagolima nije svojstvena procesualnost, pa ne mogu označavati da se što dogada u vrijeme trajanja govornoga čina. Zato su posve negramatične npr. rečenice tipa *Upravo napíšem pismo, *Sada sjednemo svi zajedno i sl.
687. Relativno upotrijebljeni prezent, tj. relativ prezenta, može izražavati:
1. svevremenost, tj. radnju koja se odvíja i u prošlosti i u sadašnjosti i u budúcnosti, npr. Sava teče kroz Zagreh, Svi Ijudi umiru;
1. radnju koja se ponavlja, npr. Redovito svračal svrati k nama, Svako jutro perelopere zube;
3. radnju koja se odvíjala u prošlosti. Takav prezent cesto se susreče u pripovijedanju prošlih dogadaja, pa se naziva pripovjedačkim (histo-rijskim) prezentom, npr. Jutros udem u krivi tramvaj i zakasnim u školu, Jučer sjedimo u kavani i razgovaramo;
,  4. buduču radnju. npr. Sutra rano putujemo, Dolazim zapet minuta;
5. predbuduču radnju (u zavisnosloženim rečenicama). Takav je prezent za-mjenjív futúrom drugim, npr. Ako padne kiša, sve če propasti; Kad stig-nemo.javit černo vam se (usp. s futúrom drugim: Ako bude pala kiša, sve če propasti);
| 6- (s česticom da) može dolaziti umjesto imperativa, tj. izražavati zapovijed, npr. 77 da ostaneš kodkuče, Da to odmah vrátite'.
I   (s istom česticom) može dolaziti i umjesto optativa (željnoga načina), npr. Da ste mi živi i zdravil
191