690.
Aorist
688. Aoristom (kóji se tvori od svršenih glagola) u apsolutnoj porabi označuje se prošla radnja koja neposredno prethodi govornomu činu. U hrvatskome štandardnom jeziku aorist je postao posve rijcdak. Rabi se uglavnom samo u razgovornome i beletrističkome stilu (u pripovjedačkim tipovima tekstova), i to prije svega onda kad se neposredno prethodenje u prošlosti želi posebno naglasiti, npr. V stade, zatvorí prozor i navuie zavjese; Pade mi olovka i sl.
689. U relativnoj porabi aorist slúži (takoder rijetko):
1. za označavanje buduče radnje u čije je odvijanje govornik toliko siguran da je vidi kao prošlu. Takav se aorist naziva futurskim, npr Umrijeh od žedi; Ako se ne vratimo, sve propade;
2. u poslovičnim tipovima tekstova dolazi aorist sa značenjem svevremene radnje, npr, Tko se dima ne nadimi, taj se vatre ne nagrija; Dodoše divlji, istjeraše pitome.
Imperfekt
Imperfekt, koji se tvori od nesvršenih glagola. npr. Jedni se igrahu, dru-gi razgovarahu, a treči spavahu jer bijahu úmorní, u suvremenome je hr-vatskom jeziku još rjedi negoli aorist. Rabi se uglavnom samo u beletristi-čkim tekstovima, kojima obično daje arhaičnu patinu. U znanstvenim i administrativním tipovima tekstova više se uopče ne susreče, a posve je rije-dak i u publicističkome i u razgovornome stilu. Razlog je tomu ponajprije činjenica daje imperfekt uvijek zamjenjiv perfektom.
Perfekt
691. U suvremenome hrvatskom jeziku za označivanje radnji koje prethode vre-menu govorenja najčešče se rabi perfekt, koji je posve potisnuo ostale oblike za prošlost: aorist, imperfekt i pluskvampefekt.
692. Nekada je perfekt bio specijaliziran za izražavanje gotove prošlosti, tj. prošle radnje čiji je rezultát aktualan u vremenu govorenja. Takav perfekt, u prvotne redu od svršenih glagola, čest je i u suvremenome jeziku, npr. Došli su nam gosti (i sada su tu), Roditelji su se preselili na Krk (i sada žive ondje).
693. Za označivanje procesa koji su se odvíjali u prošlosti rabe se i perfekt ne-svršenoga vida i perfekt svršenoga vida, npr. Kad smo ušli u dvoranu, svi sľ sjedili mimo i čekali početak predstave.
69*. Perfekt označuje i radnju koja u prošlosti prethodi drugoj radnji, tj. nw dolazití umjesto pluskvamperfekta, npr. Svi su izišli iz dvorane i čekali sto 192 če se dogoditi (usp. Svi su bili izišli-iz dvorane i čekali što če se dogoditi],
696
Radia je úpravo onako kako su ga naučili (usp. Rádio je úpravo onako kako su ga bili naučili).
695. U relativnoj porabi perfektom se označuje:
1. radnja za koju je govornik uvjeren ili je vjerojatno da če se dogoditi u budúcnosti, npr. Ako sutra ne dodeš. sve si upropastio; Svi smo nastřádali ako se ostvari njihova prijetnja;
2. zapovijed ili zábrana (s česticom da), npr. Da se niste usúdili poslušati ga!, Da niste ni pisnuli!
3. svevremenost. Takav se perfekt naziva i poslovičnim (gnomskim), npr. Sjehla se prelja kudjelje uoči nedjelje; Po što kupio, po to i prodao; Što kolijevka zaljuljala, to motika zakopala.
U značenju svevremenosti, kako se vidi iz navedenih primjera, cesto se jav-ljaju oblici krnjega perfekta, tj. perfekta bez pomočmh glagola. Krnji perfekt ima medutim i nekih drugih specifičnosti:
1. U publicističkome stilu, posebiee u novinskim naslovima, cesto dolazi krnji perfekt kojim se kondenzira sadržaj cijeloga teksta, npr. Predsjednik primio izaslanstvo umirovljenika, Izglasan novi izborni zákon, Ubijen voda terorista.
2. Sličan je tomu i krnji perfekt koji sc cesto rabi u usmenoj (narodnoj) književnosti, ali nije rijedak ni u beletrističkome stilu opéenito, posebiee u staríjim beletrističkim tekstovima, npr. Zakukala sinja kukavica. Pole-tjela dva vrana gavrana, Oni svi naglo zašutjeli
3. Krnji perfekt označuje stanje koje jc rezultát prošle radnje i prethodi procesu koji se nakon toga obično izražava prezentom, npr. Simce upeklo, pa se ništa živo ne miče; Mi stali pa gledamo.
698
Pluskvamperfekt
»97. Pluskvamperfekt označuje radnju koja prethodi dnigoj radnji u prošlosti. U suvremenome jeziku on je takoder rijedak i zamjenjuje se perfektom. Upo-trebljava se samo onda kad se prethodnost u prošlosti želi posebno naglasiti ili iz kakvih stilskih razloga (npr. zato što se doimlje zastarjelo ili zato što rečenici, u pravilu složenoj, daje specifičan ritam). npr. Kad je ušao, oni su vec bili završili glavni dio posla; Svi su bili izišli iz dvorane i čekali što če se dogoditi; Rádio je úpravo onako kako ga bijahu naučili
Futur prvi
Za označivše radnje koja slyedi poslije vremena govorenja (apsolutna fiuducnos ) rabe se oblici futura prvog, koji Se tvore r od svršenih i od ne-seníh glagola, npr. Sutra ču te svakako „azvati, Ta če se zgrada graditi v'se godma, Zvat ču Ivana i reči mu sve što znam.
193