SROČNOST


Zbirne imenice djeca, braća, gospoda i vlastela se sklanjaju kao imenice ženskoga roda u jednini
(djeca, djece, djeci - kao žena, žene, ženi), slažu se s predikatom kao da je riječ o imenicama
srednjega roda u množini.

Djeca su nemirna.

Gospoda su umišljena

Imenica djeca sročna je dakle s predikatom kao što bi bila sročna imenica sela.

Sela su nenaseljena.


Slično se ponašaju i brojevne imenice tipa dvojka, obojica, trojica, šestorica.

Obojica su se javila. - s tim da kod njih dolazi u obzir i sročnost s predikatom muškoga roda u
množini. Obojica su se javili. No takva je uporaba svojstvena razgovornomu stilu.


Vezani spojevi riječi sastavljeni od promjenjivih glavnih brojeva i imenica muškoga ili srednjega
roda tipa dva prijatelja, oba grada, tri čovjeka ili četiri sela se prema predikatu ponašaju kao da
su imenice srednjega roda u množini

Dva prijatelja nisu  mogla dalje.

Četiri su sela spaljena.

Kad iza brojeva dolaze imenice muškoga roda, dolazi u obzir i sročnost s predikatom u množini
muškoga roda.

Dva prijatelja nisu mogli dalje.

Takva je uporaba rijetka i obilježena (razgovorni stil)


Zbirne imenice tipa lišće, cvijeće, granje, trnje. perje i itd., koje su po obliku imenice
srednjega roda u jednini, sročne su s predikatom koji je također srednjega roda u jednini.

Lišće je opalo.

Perje je svuda letjelo.


Zbirne imenice tipa paščad, guščad. telad, unučad. čeljad itd., imaju i gramatičku sročnost, pa se
onda ponašaju kao imenice ženskoga roda u jednini.

Došla im je unučad.

I semantičku sročnost pa se onda ponašaju kao imenice srednjega roda u množini, Došla su im unučad.



Brojevne imenice tipa dvoje, oboje, troje i brojevne imenice tipa petero, šestero, sedmero itd. u
službi subjekta sročne su s predikatom srednjega roda u jednini.

Dvoje je nekud odlutalo.

Petero je nestalo.







Sročnost višečlanoga subjekta s predikatom


Složene rečenice ili niz rečenica s različitim subjektima često se ostvaruje i kao jedna rečenica s
više subjekata.

Marko i Ivan dolaze sutra.

U takvim slučajevima vrijede posebna pravila o sročnosti subjekata s predikatom, jer subjekti mogu
biti različita roda i broja, pa se javljaju kolebanja. Postoji šest pravila. Prva četiri odnose se
na subjekte u jednini. a ostala dva na subjekte u množini:

1.  Subjekti muškoga roda slažu se s predikatom istoga roda u množini.

Susjed i njegov sin otputovali su jutros rano.

2.  Subjekti ženskoga roda slažu se s predikatom istoga roda u množini.

Ana i njezina prijateljica otišle su na ples.

3.  Subjekti srednjega roda slažu se (i to isključivo!) s predikatom muškoga roda u množini.
4.  Subjekti različita roda slažu se s predikatom muškoga roda u množini.
Susjed i Ana otišli su ranije.
Majka i dijete dobro su se osjećali.
5.  Subjekti istoga roda u množini slažu se s predikatima istoga roda u množini.
Sastali su se susjedi i prijatelji.
6.  Uz subjekte različita roda u množini predikat može biti:
a.  onoga roda kojem je bliži (ukoliko ih je više od dva) subjekt.
Presušile su rijeke, jezera i izvori; Presušili su izvori, jezera i rijeke; Presušila su jezera, iz
vori i rijeke; Srušeni su gradovi i sela; Srušena su sela i gradovi; Zaboravljena su brda i doline;
 Zaboravljene su doline i brda
ili, rjeđe:
b. u množini muškoga roda
Presušili su rijeke, jezera i izvori; Presušili su jezera, rijeke i izvori; Srušeni su sela i grado
vi; Zaboravljeni su brda i doline; Zaboravljeni su doline i brda.




Zdroj: Silić-Pranjković