LEKSIK
Marko Samardžija
0. Leksik hrvatskoga jezika, poput leksika svakoga jezika, karakterizira njegova otvorenost, zbog čega se i naziva otvorenim jezičnim sustavom ili, Martinetovim nazivom, otvorením popisom (liste ouuerte, Martinet: 1982, 9—10). Úpravo ta otvorenost leksika omogucuje jeziku da, pulsirajuci zajedno s društvom, sustopice, i ne samo kao pasivan promatrač, prati sve društvene promjene, pod-jednako one stalne i jedva zamjetne kao i one prevratne (Hartig: 1981, 69—74). Premda ova načelna postavka podjednako vrijedi za leksik organskih idioma kao i za leksik standardnog jezika, zbog razlika u naravi izmedu organskoga idioma i standardnoga jezika veza izmedu standardnojezičnoga leksika i društvenih promjena svojom se izravnošéu i stalnošcu podosta razlikuje od veze izmedu leksika organskoga idioma i društvenih promjena. Budúci da or-ganski idiomi služe tematski ograničenim, neslužbenim {tj. privátním} komunikacijskim potrebama pojedinih dijelova odredene jezične zajednice koja kao cjelina za službenu komunikaciju ima standardní jezik, svaka leksička pra2nina što u organskome idiomu nastaje govornikovim iskorakom i z tematike neslužbene komu-nikacije popunjava se preuzimanjem gotovih rjesenja iz standardnog jezika. Ta leksička rjesenja, bez obzira na različitost njíhova postanka, standardní jezik mora imati i ima zbog svoje vec u de-finiciji (v. Brozovié: 1972. 28) isticane polifunkcionalnosti koja je, bar što se leksika tiče, nerijetko izravan posljedak veza izmedu
134
Hr%-atski jezik
standardnoga jezika i društvenih promjena, kao što če se vidjeti iz ovoga pregleda promjena u leksiku hrvatskoga standardnog jezika izmedu 1945. i 1995. godine.
1.0. Kao što se dogodilo s područjima vecine slavenskih jezika (bugarskog, češkog, obaju lužičkih, slovačkog, slovenskog, srpskog te, na poseban náčin, makedonskog), i hrvatsko su jezično područje u svibnju god. 1945. zahvatile korjenite, úpravo prevratne promjene društvenih struktura. Te su promjene izravno snažno utjecale na leksik hrvatskoga standardnog jezika. U početku taj se utjecaj očitovao: a) u potiranju postignuča jezičnog purizma izmedu god. 1941. i proljeca 1945. b) u naglašenoj internacionalizaciji političkog leksika i c) u oživljavanju posudivanja iz ruskoga jezika.
1.1. U travnju 1941. proglašena je Nezávisná Država Hrvat-ska čije su vlasti svoju jezičnu politiku oblikovale i provodile po-sebnim zakonima (zakonskim odredbama, ministarskim i proved-benim naredbama). Važan dio te jezicne politike koji se ticao leksika bio je jezični purizam. Opsežnim purističkim nastojanjem ug-lavnom se htjelo broj posudenica, ponajprije internacionalizama, u hrvatskome leksiku smanjiti tako da ih se zamijeni hrvatskim jed-nakovrijednicama (Samardžija: 1993, 46-70), o čemu je sústavnú stručnú brigu vodio poseban jezični ured čiji su savjeti bili službeni i obvezatni (Samardžija: 1993a). Te su jednakovrijednice nakon svibnja 1945. iz aktivnoga leksika hrvatskoga standardnog jezika istisnute (zapravo su bile zabranjene) s obrazloženjem da su posri-jedi lose i nepotrebne novotvorenice, iako ih je uistinu tek ne-znatan broj tvořen izmedu god. 1941 i 1945, a veéina preuzeta iz hrvatskih leksikografskih i purističkih djela nastalih u XIX. sto-lječu, u preporodno i poslijepreporodno doba a dijelom i znatno prije. Potiranjem rezultata jezičnog purizma i jezične politike izmedu godine 1941. i 1945, što se internacionalizma tiče, hrvatski je leksik vracen u stanje s poČetka godine 1941. koje je bilo izravan posljedak snažné unifikacije hrvatskoga i srpskog jezika provoděné neprekinuto od god. 1918. i stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata Í Slovenaca (kasnije Kraljevine Jugoslavije). Úpravo tim nepovolj-nim stanjem izmedu god. 1918. i 1941. potaknuta su puristická nastojanja nakon travnja 1941.
M. Samardžija: Leksik
135
Stanje u početku god.1941.	Stanje nakon travnja 1941.	Stanje nakon svibnja 1945.
arhiv	pismohrana	arhiv
automobil	samovoz	automobil
centrála	središnjica	centrála
film	slikopis	film
funkcionár	dužnos(t)nik	funkcionár
inventár	imovnik	inventár
kancelarija	uredovnica	kancelarija
kinematograf	slikokaz	kinematograf
kredit	navjera	kredit
parfumerija	mirisnica	parfumerija
propaganda	promidžba	propaganda
rádio	krugoval	rádio
registar	upisnik	registar
revers	primka	revers
štáb	stožer	štáb
telefon	brzoglas	telefon
telegraf	brzojav	telegraf
telegram	brzojavka	telegram
tramvaj	munjovoz	tramvaj
Budúci da je u vojsci nove državě službeni i zapovijedni jezik bio srpski, hrvatsko vojno (domobransko) nazivlje takoder je nakon svibnja 1945. ostalo izvan upotrebe, uz poneku rijetku iznimku, npr. naživ časnik samo u trgovačkoj mornarici. Večina ostalih hrvatskih nazivlja koja su ostala u službenoj porabi na po-dručju (Národne, Socijaíističke) Republike Hrvatske takoder je postupno doživjela vece ili manje promjene.
i6
Hrvatski jezik
M. Samardžija: Leksik
137
1.2. Druga važna značajka, očitá sklonost internacionali-íciji leksika, potječe iz političkoga podstila administrativnog stila rvatskoga standardnog jezika odakle su, snagom partijskopolitič-Dga autoriteta i s njim povezane posvemašnje kontrole medija, ta-va leksička rješenja prilično brzo preuzimana u druge funkcio--ilne stilove. Najčešči takvi leksemi su:
agitacija, armija, avangarda, baza, biro, buržoazija, centar, 'legacija, delegát, diktatura, direktiva, direktor, doktrína, eksplo-acija, eksploatator, eksproprijacija, eksproprijator, internacion-!izam, kadar, klasa, kolaboracija, komitét, konferencija, kongres, nitrarevolucija, kurs, partija, partizán, pionir, pian, progres, pro-ter, proleterijat, produktivnost, propaganda, reakcija, reakcionar, -volucija, revolucionár, sekretár, sekretarijat.
Težnju za internacionalizacijom političkoga leksika poja-ivali su pridjevi iz vedeni iz nabrojenih imenica: avangardan, ar-ijski, buržoaski, centrálni, klasni, kolaboracionistiČki, kontrare-•lucionaran, partijski, partizánski, pionirski, progresivan, prole-rski, reakcionaran, revolucionaran...
Da   se   internacionalizaciji   političkoga   leksika těžilo ivenstveno iz ideoloških razloga, pokazuje činjenica da se ista žnja jasno ocituje u imenovanju nadnevaka i dogadaja važnih za ovijest proleterskog internacionalizma, npr. Februarska revolu-ja, Oktobarska revolucija, Osmi mart, Prvi maj.
Večinu spornenutih leksema hrvatski je jezik posudio prije id. 1945, dijelom čak znatno prije, iako ne uvijek u značenju koje ii je přidruženo nakon svibnja 1945, pa oni govornicima rvatskoga večim dijelom nisu bili novinom. Novo je bilo to što su leksemi nakon god. 1945. s novim značenjima ili s novim kono-icijama postali ideologemi, zbog čega su u službenoj komunikaciji ili obvezatni za sve i nisu se smjeli zarnjenjivati hrvatskim jed-akovrijednicama bez obzira na stupanj njihove prihvačenosti u irvatskoj jezičnoj zajednici. Tako se npr. leksem sekretár nije smio '.amijeniti (zarnjenjivati) leksemom tajnik, leksem partija lekse-nriom stránka, leksem komitét leksemom odbor, leksem revolucija leksemom prevrat, pa zbog toga ni Oktobarska revolucija nije mo-gla biti List opads k i prevrat ili bar Listopadska revolucija.
1.3. Hrvatski je jezik izravno iz ruskoga počeo intenzivno posudivati u zadnjoj trečini XIX. stolječa. Iako se broj rusizama obuhvacenih Maretičevom bilancom (Maretič: 1892), do god. 1918. posigurno povečao, izravan hrvatsko-ruski jezični kontakt nakon te godine prekinut je iz izvanjezičnih razloga. Rusizmi koje je hrvatski jezik posudio izmedu godine 1918. i 1941. uglavnom su posúdení posredstvom srpskoga jezika (Prpic: 1938). Kad je taj kontakt god. 1945. ponovno uspostavljen, u bitno drugaČijim socio-političkim prilikama posudivani su pretežito oni ruski leksemi koji su, iako dijelom stranog podrijetla, karakteristični za život u sov-jetskome razdoblju (Bragina: 1973).
aktivist (rus. ukthbhct), boljševik (6oJi>uieBiiK), fiskultura (t|)iic.KyJiTypa), kadrovik (KajipoBUKi), kolektivizaci}a (kOJieKTiiBH-3ailHfl), kolektivizam (kojijickthbm3m), kolhoz (kojixoj), kružok (tcpy-jkok), kulak (Kyjiak), lakirovka (JiaKHpoBKa), masovka (naccoBKa), osmoljetka (uoc^MiuicTka), petoljetka (iiniiuieiiKa), samokritika (ca-MOKpHTHKa), sovhoz (cobx03), stahanovac (craxanoiieu), trudodan (Tpyflojienh), udarnik (yaapHHK), uraunilovka (ypaBHHJiOBKa)
Za neke od tih rusizama može se pretpostaviti da su se bar sporadično pojavljivali u hrvatskome prije god. 1941. u brojnim pretežito s ruskoga prevedením promidžbenim komunističkim brošurama koje su u hrvatskim krajevima večinom potajno ras-pačavane izmedu dvaju svjetskih ratova.
Proučavanje rusista {v. npr. Bragina: 1978) pokazuje da su takve rusizme (zapravo, sovjetizme) posudivali i drugi ježici <en-gleski, francuski, talijanski) u kojima su te posudenice imale isk-ljučivo status egzotizama. U hrvatskome takve su posudenice večinom bile ideologemi i(li) idelogizmi jer su zbog toga i posudivane. Za manji dio tih leksema može se reči da su (bili) egzo-tizmi, npr. komsomolac (KOMCOMoneic), lenjinijana (jienumiaHa), přípiska (npuriHCfca), spartakijada (cnapraKiiaaa),' subotn(j)ik (cy-6othiik), a egzotizmima su vrlo brzo postali i leksemi kolhoz i sovhoz kad su jugoslavenski komunisti počeli insistirati na viasti-tim koncepcijskim posebnostima, Što se ocitovalo i u nazivlju, npr. društveno gospodarstvo, poljoprivredni kombinát, agrokombinat i dr.
10 -
138
Hrvatski jezik
Iznimkama se mogu nazvati oni izmedu nabrojenih ru-sizama koji su, bar neko vrijeme, imali u hrvatskome status neu-tralnih apelativa npr. poput leksema osmoljetka ('osmogodišnja os-novna škola').
1.4. Prvi od triju ovdje prikazanih procesa, proces potiranja postignuča hrvatske jezične politike i purizma izmedu god. 1941. i 1945, dočet je vec tijekom god. 1945. U godinama potom budno se pažilo da se u službenoj porabi ne pojavi koja od nepoželjnih ili zabranjenih riječi što su, večinom netočno, nerijetko nazivane "ustaškima".
Ideološki motivirano posudivanje iz ruskoga jezika nap-řasno je prekinuto u ljeto god. 1948, poslije rezolucije Informbiroa, kad je prestala vrijedjeti parola "Učiti od velikoga Sovjetskog Sa-veza". Otada pa do kraja osamdesetih godina hrvatski je iz ruskoga posudivao uglavnom egzotizme, npr. aparatčik (annapaTlHK), dača (na'ia), čistka OiHCTKa), glasnost (rJiaCHOCTh), perestrojka (nepec-TpoíiKa), putjovka (nyTěBKa) samizdat (caMinnai), samogon (caMo-ron). (O egzotizmima u hrvatskome jeziku opširnije u Samardžija, 1990.)
Treči proces, težnja za internacionalizacijom leksika, neprekinuto če trajati do kraja osamdesetih godina, usprkos prikrivenu ili otvorenú' protivljenju hrvatskih jezikoslovaca i uopče hrvatskih jezičnih purista koji su, ovisno o trenutnome stupnju političkih sloboda, kritiziraJi takvu praksu jer je u neskladu s jakom hrvatskom puristickom tradicijom (v. npr. Jonke: 1953. i Babic: 1956).
2.0. Od godine 1945. u leksiku hrvatskoga standardnog jezika novina su brojne pokrate nastale u okviru partizanskoga pokreta, neposredno nakon rata ili u godinama potom, npr:
AFZ (Antifašistickí savez žena), AP (autonómna pokrajina), AVNOJ (Antifašističko viječe narodnog oslobodenja Jugoslavije), CK (centrálni komitét), FISAH (Fiskulturni savez Hrvatske), GNO (gradski narodni odbor), KNOJ (Komitét narodnog oslobodenja Jugoslavije), KPD (prvo: kulturnoprosvjetno društvo, potom: kaznenopopravni dom), KUD (kulturnoumjetničko društvo), MNO (mjesni narodni odbor), NOB (narodnooslobodilačka borba), NOP
M. Samardžija: Leksik
139
(narodnooslobodilački pokret), NOPO (narodnooslobodilački partizánski odbor), NOR (narodnooslobodilački rat), NOV (narodnooslobodilačka vojska), OZNA (srpski: Odeljenje za záštitu národa), SKOJ (Savez komunistické omladine Jugoslavije), SRVI (Savez ratnih vojnih invalida), SRZ (seljačka radna zadruga), SUBNOR (Savez udruženja boraca NOR), T AN JUG (Telegrafska agencija Nova Jugoslavia), UDB (srpski: Úprava državne bezbed-nosti), ZAVNOH (Zemaljsko antifašističko viječe narodnog oslobodenja Hrvatske).
Zbog svoje veliké učestalosti u svakodnevnoj govornoj i pisanoj službenoj i neslužbenoj komunikaciji večinu tih pokrata ubrzo je zahvatila ili apelativizacija ili onimizacija pa su postale imenice ili, češče, imena sklonjiva po postoječim sklonidbenim obrascima, npr. Afeže — Afežea, Avnoj — Avnoja, kúd — kúda, Ozna — Ozne, Skoj — Skoja, Tanjug — Tanjuga, Udba — Udbe, Zavnoh — Zavnoha.
2.1. Preobrazba pokrata u imenice ili imena izravno je utje-cala na opči leksik jer su tako dobiveni leksemi mogli posiati tvor-benim osnovama uglavnom pridjevskim i imeničkim tvorenicama, npr. Avnoj — avjwjski; kúd — kudou, kudovski, kudovac; nop — nopovac, Ozna — oznaš, Skoj — skojevac, skojevski; Subnor — sub-norski, subnorouac; Tanjug — Tanjugov, tanjugovac, tanjugovski, tanjugovština; Udba — Udbin, udbaš, udbaški; Zavnoh — zavnoho-vac, zavnohovski. Vrlo rijetko i to u razgovornome jeziku i s negatívnom konotacijom od poimeničenih pokrata tvořeni su glagoli, npr. oznašiti, subnorovati.
2.2. Neposredno nakon drugoga syjetskog rata u hrvatskome jeziku čestima je postalo několiko pokrata tvorenih po sovjetskoruskim uzorima, npr. agitprop (srpski: Odelenje agitacije i propagande), divkom (divizijski komesar), Informbiro (Infor-macioni biro kominističkih i radničkih partija), politkom (politički komesar), politodjel (politički odjel), politruk (politički rukovodi-lac), proletkult (proleterska kultura). Iz nekih od tih pokrata izvodeni su pridjevi i imenice, npr. agitprop — agitpropov, potom agitpropovac, agitpropovski; Informbiro — informbirouac, inform-birovski. (Od akronima IB izvedene su tvorenice ibeovac, ibeovski.)
140
Hrvatski ježík
M. Samardžija: Leksik
141
Iako je porába tih pokrata u aktivnome leksiku vremenski ograničena na četrdesete i početak pedesetih godina, ipak su se još u osamdesetim godinama, doduše pretežito u novinskome stilu, pqjavljivale sličné pokrate, npr. gensek (generálni sekretár), glodur (glavni i odgovorni urednik), maspok (masovni pokret), Socsauez (Socijalistički savez).
2.3. Slično se dogadalo s pokratama nastalima u kasnijim godinama. Ilustrativan je za to primjer Ústava iz god. 1974. i na njemu utemeljena Zákona o udruženom radu na osnovi kojih je u politickom i gospodarskom sústavu osnován niz ustanova čiji su nepraktično dugi nazivi odmah skračeni, npr. OUR (organizacija udruženog rada), OOUR (osnovna organizacija udruženog rada), SOUR (složena organizacija udruženog rada), UOUR (ugovorna organizacija udruženog rada) ili SIZ (samoupravna interesna za-jednica), OSIZ (osnovna samoupravna interesna zajednica), RSIZ (repubíička samoupravna interesna zajednica), USIZ {udružena samoupravna interesna zajednica).
Od tih su pokrata potom izvodene pridjevske i imeničke tvorenice, npr. OUR — ourski, SIZ — sizou, sizovac, sizovka, si-zovski. Kod nekih od tih izvedenica, svojstvenih razgovornomu stilu, očit je ironičan odmak govornika, npr. kod leksema ourac ili kod leksema sizonja i sizdonja u poredbi s leksemom sizovac ('namještenik SlZa'). Buduči da su bile veoma češte u javnoj komu-nikaciji, narav je tih pokrata stručno promotrena s ra2ličitih mo-trišta: terminološkoga i praktičnoga (Samardžija: 1974), tvor-benoga i pravopisnoga (Tafra: 1976), s morfološkoga (Finka: 1980).
2.4. Dojam o učestalosti pokrata u hrvatskome jeziku nakon god. 1945. pojačava činjenica da su, pored spomenutih ustanova i organizacija političkog života i društvenog ustrojstva, nazivi bro-jnih važnih (prvo državnih, potom društvenih) poduzeča takoder pokrate npr. lna (industrija nafte), Nama (narodni magazín), Roma (robni magazín), Tef (/vornica elektroda i /erolegura), Vin-teks (Vi/ikovačka tekstilna industrija), Vuteks (Kakovarska tek-stilna industrija).
3.0. U prvo vrijeme, od početka godine 1945, hrvatskomu je jeziku bila zajamčena ravnopravnost s ostalim trima jezicima nove federacije, što je izrijekom potvrdeno mnogim zakonskim odlu-
kama donesenima u početku nove vlasti (v. "Jezik": 1985, 48—55). Ubrzo su, medutim, u politici bila sve očitija unitaristička nasto-janja koja su na jezičnome polju těžila za tim da srpski jezik, pod imenom srpskohrvatskoga, postane središnjim jezikom svih tijela savezne (federacijske) úprave. Zbog toga su vec na prijelazu iz četrdesetih u pedesete godine u leksiku hrvatskoga jezika sve pri-sutnije težnje za uklanjanjem, minoriziranjem ili prešučivanjem hrvatskih i srpskih leksičkih razlika. Te su težnje iznimno ojačale nakon novosadskoga sastanka hrvatskih i srpskih jezikoslovaca i književnika potkraj god. 1954. i na osnovi tada donesenih zak-ljučaka. Unitarno nastojanje za oblikovanjem srpskohrvatskoga kao "središnjega jugoslavenskoga jezika" u leksiku se pokúšalo postiči trima glavnim postupcima.
3.1. Prvi je od tih postupaka sinonimizacija hrvatskih i srpskih leksema, tj. njihova obradba kao da su jedinice istoga leksičkog sústava. Taj je postupak primijenjen u leksikografskome opisu natuknica u Rječniku hrvatskosrpskoga književnog jezika, odn. u PevHUhy cpúchoxpfiamchOM KHttineeHioe jesuxa odakle pre-nosimo sljedeči primjer:
dusík, -íka m. kem. azot, plin, gas bez boje, ukusa i mirisa (N).
U toj je leksikografskoj jedinici hrvatski kemijski naživ dušik značenjski (a s obzirom na normatívnu narav Rječnika i pragmalingvistički) izjednačen sa svojom srpskom jednakovrijedni-com (azot) kao i leksem plin s leksemom gas, dok uza srpski leksem ukus ('osjecaj koji jelo izaziva u ustima') nije navedena njegova hrvatska jednakovrijednica okus. (Leksem ukus ima u hrvatskome posve drugo značenje!) Tako su postupkom sinonimizacije stváraní uvjeti za leksičku egalizaciju.
3.2. Leksička egalizacija kao sredstvo jezične politike omogučila je prodor srbizama u hrvatski leksik i njihovu afirmaciju u hrvatskoj jezičnoj praksi npr.
bespristrasan (hrvatski: nepristran), moreplovac (pomorac), naravoučenije (pouka), odsustvo (dopust), podozriv (sumnjičav), podozrenje (sumnja), preturiti (preživjeti), prevaziči (prevladati), pribrežni (priobalni), prismotra (nadzor), saobračaj (promet), sao-bračajnica (prometnica), saobraziti (prilagoditi), snishodljiv (ud-
142
Hrvatski jezik
voran), (ne)trepeljivost, [(ne)snošljivost], usaglasiti (uskladiti), upražnjavati (prakticirati), šina (tračnica).
Kako bi se omogučio prodor srpskim leksemima s fonemom [e] umjesto negdanjega [ě], izrazi (formativi) takvih leksema fono-loški su prilagodivani hrvatskomu, npr.
srpski	jekavska prilagodenica	hrvatski
bezbednost	bezbjednost	sigurnost
bežanija	bježanija	bježanje
bekstvo	bjekstvo	bijeg
celishodan	cjelishodan	svrhovit
dejstvovati	djejstvovati	djelouati
islednik	isljednik	istražitelj
izveštač	izvještač	izujestitelj
lenjivac	Ijenjivac	lijenčina
pomerili se	pomjeriti se	pomoknuti se
snabdeti	snabdjeti	opskrbiti
snabdevač	snabdjevač	opskrbnik
sujeveran	sujevjeran	praznoujeran
ubediti	ubijediti	uvjeriti
ubedenje	ubjedenje	uvjerenje
3.3. Treči postupak u težnji za oblikovanjem srpskohrvatškoga jezika mogli bismo nazvati postupkom biranja zajedničkog leksema. Taj se postupak sastojao u tome da se u jav-noj (shižbenoj) porabi přednost dávala leksemu zajedničkomu hrvatskomu i srpskomu jeziku.
	M. Samardžija; Leksik	143
		
Hrvatski leksemi	Zajednički ("srpskohrvatski") leksemi	Srpski leksemi
tjedan sedmica	sedmica	nedelja sedmica
kazalište teatar glumište	teatar	pozorište teatar
Činjenica je da je broj takvih zajedničkih leksema vrlo malen, úpravo neznatan, odlučujúce je utjecala na skromnost rezultata postignutih spomenutím postupkom.
4.0. Političkim zaokretom iz god.  1948. omogučene su znatne promjene u duhovnome životu. To možda najviše vrijedi za hrvatsku književnost u kojoj je, nakon kratka razdoblja prevlasti socijalističkoga realizma, več od početka pedesetih jasno nastojanje za   uspostavom   naprasno   prekinutih   veza   sa západním književnostima, ponajprije s onima engleskoga jezika. Glavnu su ulogu u toj preorijentaciji imali tada pretežito mladi književnici koji se po "Krugovima", središnjem književnom časopisu svoga naraštaja,   uobičajeno   nazivaju   krugovašima   (Frangeš: 1987, 357—8). Uz književne vrlo su brzo uspostavljene i druge (umjet-ničke, znanstvene, gospodarske) veze sa Západom, gdje se úpravo u godinama iza drugoga svjetskoga rata engleski učvrstio kao prvi jezik. Tako je prvi put uspostavljen izravan dodir hrvatskoga jezičnog područja s engleskim jezikorn, posebno s njegovom americkom inačicom.
4.1. Tada uspostavljen izravan kontakt hrvatskoga s engleskim, koji je u nadolazečim godinama sustavno pojačavan, najjasniji trag ostavlja u hrvatskome leksiku: anglizmi (pretežito amerika-nizmi) postat če i do danas ostati najbrojnijima medu novijim posudenicama u hrvatskome. Starijim, dijelom posredstvom nje-mačkoga, posúdením anglizmima uglavnom iz sportskog nazivlja (aut, bek, derbi, faul, half, klub, korner, meč, sport, sprint, start, tim...) izmedu ranih pedesetih i početka devedesetih přidruženi su mnogi novi. Novi anglizmi pritjecali su praktički iz svih područja ljudske djelatnosti: iz politike (bojkot, izolacionizam, samit...), iz populárne glazbe i populárne kultuře (bend, bitlz, džuboks, džez,
144
Hrvatski ježík
M. Samardžija: Leksík
145
euergrin, hit...), iz novinstva (desk, fleš, interuju, njuzmagazin, tabloid...), iz novčarstva (biznis, keš, kliring...), s televizije (feding, kamerman, sou...). Posebno brojím skupinu čine nazivi različitih proizvoda; bikini, deterdžent, džip, fliper, hamburger, kombajn, kompjutor, kseroks, lasteks, lift, monokini, najlon, radar, sintisaj-zer, sprej, stereo, Šampon, telefaks, videorekordér...
Budúci da su posudivani u vrijeme sve snažnijeg utjecaja sredstava javnog priopcavanja, ti su se anglizmi, za razliku od starijih posudenica, širili iznimno brzo u sve funkcionálně stilove hrvatskoga standardnog jezika, kao i u organske idiome.
4.2. Ta je brzina, čini se, hrvatske jezikoslovce zatekla nespremnima jer je u stručnoj íiteraturi iz pedesetih i s početka šezdesetih očit nedostatak sustavnijega rada o brojnim tih godina posúdením anglizmima. U to se vrijeme, istina, pojavilo několiko važnih kračih članaka o nedoumicama u vezi s nekim anglizmima (v. npr. Bujas: 1957), da bí od sredine šezdesetih R. Filipovic poěeo objavljivati svoju trodijelnu raspravu "Principi lingvističkog posudivanja", poslije preradenú u poglavlje knjige {v. Filipovic: 1971, 112—142), o fonološkom, morfološkom i sémantickom 'aspektu jezičnog posudivanja pisanu úpravo na primjerima hrvatskih posudenica iz engleskoga. Napokon, od početka sedamdesetih neprekinuto traje zanimanje kroatista za anglizme u hrvatskome pa otada npr. nema godišta "Jezika" bez članka o nekome anglizmu i njegovu statusu u hrvatskome leksiku, tako o marketingu i leasingu (Šimundič: 1974), o grapefruitu (Babic; 1976), o houercraftu (Babic: 1978) i dr.
4.3, Premda od početka pedesetih u hrvatskome osjetno pretežu posudenice iz engleskoga, kako je več spomenuto (v. 1.4.), nije posve prestalo ni posudívanje iz drugih jezika (ruskoga, njemačkoga, francuskoga). Za razliku od rijetkih novoposudenih rusizama, koji su večinom egzotizmi, posudenice iz drugih je2ika, iako malobrojne u poredbi s anglizmima, ipak pripadajú ra2ličitim leksičkim slojevima jeziká davalacä. Germanizmi, na primjer, pripadajú području društvenih odnosa (gastarbajter, halbštarke), populárne glazbe (šláger), nazivima industrijskih proizvoda (šta-ubzauger, vašmašina/'jvesmašina), graditeljskorn nazivlju (robau). Taj ionako nevelik broj germanizama u visokome stilu hrvatskoga standardnoga jezika stvarno je joě manji dijelom zahvaljujuči pra-
vodobnu djelovanju hrvatskih jezičnih purista (štaubzauger -» usi-savač, vašmašina ■* stroj za pranje rublja//perilica), a dijelom i zbog toga što su ih potisnuli anglizmi (šlager -* hit, halbštarke -* huli-gan).
4.4. U leksikološkoj i leksikografskoj Íiteraturi vec od kraja pedesetih godina pojavljuju se djela u kojima su (p)opisane posudenice u hrvatskome. Uz veci broj članaka i rasprava te několiko opčih rječnika "stranih riječi" (v, npr. Klaič: 1951) tu su studije iz teorije jezičnoga posudivanja i prilagodbe posudenica (Nyomárkay: 1984. i Filipovic: 1986). Podrobno su opisane posudenice iz večine jezika iz kojih je hrvatski dosada najviše posudivao: germanizmi (Striedter-Temps; 1958. i Schneeweiss: 1960), turcizmi (Skaljič: 1966), hungarizmi (Hadrovics: 1985) i anglizmi (Filipovic: 1990). Objavljene su i dvije iscrpne studije o njemačkim (Rammelmeyer: 1975) i madarskim prevedenicama u hrvatskome (Nyomárkay: 1989).
5.0. U promatranome razdoblju leksik hrvatskoga (standardnog) jezika povecan je za stanovit broj neologizama. U leksik-ologiji danas nema sugiasja oko opsega toga naziva. Jednima lek-sikolozima neologizam je istoznačnica novotvorenici (novu izrazu tvořenu postojecim tvorbenim sredstvima), drugi neologizmima pribrajaju promjene u značenju leksema, napose značenjske posudenice, a treci i prevedenice.
5.1. Prihvatimo li da su neologizmi samo "leksemi čije je vrijeme postanka poznato i koje je úpravo u to vrijeme prihvatila večina govornika odredene jezične zajednice, ali ih je šmátrala novima" (Schippan: 1992, 244), unatoč svojoj nepotpunoj pro-učenosti toga dijela hrvatskoga leksika i manjkavosti dosadanjih leksikografskih (p)opisa, za stanovit broj leksema moci cemo s prilično pouzdanosti reci da su se u hrvatskome jeziku pojavih nakon god. 1945. Pritom cemo zanemariti jesu li ti leksemi tvor-beno motivirani posudenicom ili hrvatskim leksemom. Tako bismo več nabrojanim leksemima tvorenima od pokrata mogli pribrojiti bar sljedeče:
aferaš, agitpropovac, kritizrer, kritizerstvo, nadzvučan, na-jauljívač, nesvrstanost, petokolonaš, pojasniti, pothodnik, prome-touati,    prvoborac,    reizbor,    samouprauljač, samoupravljati,
14tí
Hrvatski jezik
samovezačica, suživot, svemiroplov, svemiroplovac, vjetrovka, za-mrzivač.
Proučavanje neologizama u drugih jezicima (u njemačkome, engleskome, francuskome, ruskome) pokazala su da se leksik tih jezika izmedu god. 1945. i 1990. povecao za několiko tisuča novih leksema. (U taj su broj, istina, uk'jučeni i mnogi stručni nazivi.) U hrvatskome ta bi bilanca mogla biti znatno skromnijom jer tadanje vlasti otpočetka nisu bile sklone novotvorenicama u uvjerenju da tako učinkovito sprječavaju udaljavanje leksika hrvatskog od lek-sika srpskog jezika. To je onda za posljedicu imalo povečan broj posudenica, navlastito za znanstvene, industrijske i módne novine.
5.2. Uzualizaciji nekih novotvorenica u hrvatskome štandardnom jeziku nedvojbeno su pripomogli razgovorni jezik i žar-goni u kojima je, zbog njihove usmene i neslužbene naravi, politička kontrola bila vrlo slabá. Tako je afirmaciji leksema mlažnjak sigurno pripomogao njegov žargonski "blizanac" mlaz-njak kao i činjenica da je tvorbeni nastavak -jak vrlo plodan u žargonskoj tvorbi (društvenjak, grupnjak, gumenjak, lažnjak).
5.3. Nevelikú i osebujnu skupinu neologizama čine pomod-nice, tj. leksemi koji označujú neku u neko vrijeme modernu po-javu:
balerinke, billsica, dolčevita, japanke, kokotica, minica, špičoke, tarzanica, tenistce
Ako je ono što znače ostalo u trajnoj upotrebí, pomodnice postaju apelativima (npr. traperice, uespa), u protivnome postaju posebnom skupinom historizam.
PoIitiČkim pomodnicama mogli bismo nazvati lekseme koji su u nekome, kračem ili dužem, razdoblju imali vážnu ulogu u nekoj od brojnih političkih kampanja, da bi potom, netom je kam-panja minula, gotovo posve iščezli iz aktivnog leksika. Takvi su leksemi na primjer kolektivizacija, reeksporter, tehnomenadžer.
5.4. U promatranorae razdoblju, iz unutarjezičnih i(li) iz-vanjezičnih razloga, došlo je do promjena u opsegu značenja mnogih leksema.
M. Samardžija: Leksik
147
aparát, baza, element, gusjenica, gusjeničar, golub, jastreb, limunada, linija, mjera, mehanizam, organ, petlja, prozvati, računalo, reakcija, skrelanje, stav, zebra, zečiea.
Do toga proširenja značenja u nabrojenih i drugih ne-spomenutih leksema došlo je dijelom semantičkim posudivanjem (npr. kod leksema aparát, baza, element, golub, jastreb...), a dijelom nakon potrage za vlastitim (leksičko) semantičkim rješenjem, kao kod leksema gusjenica, gusjeničar, limunada, petlja, računalo, skrelanje. Kod nekih je leksema novo znaČenje potpuno potisnulo starije i nametnulo se kao prvo, npr. kod leksema gusjeničar značenje 'vozilo koje ima gusjenice' prema značenju 'kukac koji se hráni gusjenicama' ili kod leksema računalo značenje 'kompjutor' prema značenju 'sprava koja slúži kao pomoc u računanju'.
Posve osebujnu i visoko ideologiziranu promjenu značenja doživjeli su parovi leksema drug/drugarica i gospodin/gospoda. Dok je prví par postao obvezatan pri oslovljavanju u svekolikoj službenoj pisanoj i govornoj komunikaciji. drugi je par, osim u oslovljavanju uglednih gostiju sa Zapadá, u službenoj komunikaciji rabljen ili s neskrivenom ironijom ili kao ideološki i politickí diskvalifikativ.
5.5. Posebna su značajka hrvatskoga leksika izmedu god. 1945. i 1990. češte višečlane poluterminologizirane ustaljene veze leksema poput sljedečih:
crni fondoví, demokratski centralizam, dogovorna ekonomija, dr uštve na samozašlila, dr uši veno vlasništvo, klas n i ne-prijatelj, miroljubiva koegzistencija, osnovna organizacija udruže-nog rada, opčenarodna obrana, plánská privreda, privredna reforma, radnicko samoupravljanje, samoupravna interesna zajed-nica, samoupravni sporazum, unutrašnje rezerve, unutrašnji nepri-jatelj, zdravé snage.
Neki su od ovih (polu)naziva, zbog svoje neekonomičnosti, ubrzo skračeni (v. 2.2.), a neki su pogodovali afirmaciji drugih, ekonomičnijih rješenja. Tako je npr. u standardnome jeziku kolokvijalizam vikendica posve potisnuo službeni naživ kuca za odmor, dok je nepraktičan službeni naživ radnik na privremenome radu u inozemstvu pogodovao zadržavanju germanizma gastarbaj-ter (uz kolokvijalno gastič). Pokadšto su takve višečlane veze
148
Hrvatski jezik
M. Samardžija: Leksik
149
nametané usprkos p^stojanju ekonomičnijih (boljih) i več pri-hvačenih rješenja, npr. osobni dohodak umjesto plača, priuredna organizacija umjesto poduzeče, obustava rada umjesto štrajk, društueno-politički radnik umjesto političar.
5.6. Dok bi se za primjere osobni dohodak i priuredna organizacija moglo reči da su motivirani željom za prekidom s prošlim (kapitalističkim) u svému pa i u nazivlju, kod primjerá obustava rada i društueno-politički radnik utemeljno se može reči da je posrijedi jezična mistifíkacija koja je po defíniciji "svaki onaj postupak u govoru koji dovodí do namjernog ometanja komu-nikacíje na semantičkoj razini, dakle na planu sadržaja, s ciljem da se jedan dio potencijalnih sugovornika djelomično isključi iz komu-nikacijskog procesa" (Škiljan: 1978, 137-8). Takvi su i sljedeči primjeri: (trenutne) ekonomske (po)teškoče umjesto ekonomska kriza i korekcija/korigiranje cijena umjesto poskupljenje.
Posebno važno sredstvo oblikovanja mistifícirana jezika u području leksika predstavlja učestalo ponavljanje nekog leksema s ciljem da se značenjski iscrpni ("pohaba"). Tako su nastale značenjski "isprane riječi" (Pavičic: s.a., 12) kojima večina govor-nika hrvatskoga nije znala pravoga značenja, npr. biti na Hniji, skrenuti s Hnije.
6.0. Bitna promjena političkih prilika u Republici Hrvatskoj omogučila je od prolječa god. 1990. promjenu službenoga statusa hrvatskoga standardnog jezika. Taj je novi status jezgrovito sažet u prvome stávku 12. članka Ústava Republike Hrvatske: "U Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo."
U novim je prilikama omogučen otvoren razgovor o svim pi-tanjima u vezi s hrvatskim jezikom, medu kojima važno mjesto i majů ona što se tiču hrvatskoga leksika. Unatoč činjenici što su se za riječ o stručním pitanjima javili mnogi nestručnjaci, koji su s malo argumenata i podosta pretjerivanja umnogome otežali rad jezikoslovcima, što se leksika tiče, kroatisti su svoju pozornost posvětili trima pitanjima.
6.1. Prvo je od njih pitanje mjesta brojnih posudenica u lek-siku hrvatskoga standardnog jezika, o čemu je, uz niz stručnih radova, objavljen i poseban rječnik (Šimundič: 1994). Buduči da su
anglizmí zadnjih desetlječa najbrojnija skupina posudenica, najviše se pozornosti posvěcuje úpravo njima. Dvije su osnovne vršte bavljenja anglizmima: njihovo popisivanje s opisom njihove pri-lagodbe (njihovih prilagodbi) u hrvatskome (v. Rječnik nouth riječi, 1996) te puristicko traganje za odgovarajučim zamjenama za an-glizme.
6.2. Srbizmi u hrvatskome jeziku drugo su važno pitanje. To je pitanje u prvoj polovici devedesetih bilo snažno prisutno u raspravama o hrvatskoj leksičkoj normi. U medudobi, nakon několiko razlikovnih rječnika hrvatskoga i srpskog jezika (naj-opsežniji je Brodnjak: 1991) i několiko teoretskih radova (v. npr. Samardžija: 1993-4, 127-129; Peti: 1994; Kačič: 1995) riješena je glavnina toga važnog problema hrvatske standardologije.
6.3. Zbog nepovoljnih vanjskih (izvanjezičnih) razloga, još od vukovskog zaokreta potkraj XIX. stolječa iznimno velik broj leksema postao dijelom pasivnoga leksika. Zbog toga je od god. 1990. u hrvatskoj jezičnoj praksi zamjetna sklonost prema takvim lek-semima. Treči je važan zadatak kroalsta u tome razdoblju bio ob-jasniti da svi leksemi nisu u pasivní leksik prešli djelovanjem iz-vanjezičnih razloga nego da je zastarijevanje leksema prirodan u-nutarjezični proces. Stoga porába takvi h leksema u suvremenoj komunikaciji samo iznimno može doprinijeti njihovu oživljenju. Tako su oživljeni leksemi dužnosnik, glazba, gospodarstuo, ozračje, promidžba, prosvjed, skladatel), sustau, uljudba, ueleposlanstvo, dok su u pasivnome leksiku, s jakom stilskom obilježenosti, ostali leksemi čije oživljavanje nije uspjelo, npr. bezdulačan, dugočasan, putničar.
6.4. Razlozi navedeni u 6.2., vr.njske (sociopolitičke) priíike, pojačana nastojanja oko utvrdivanja leksičke norme hrvatskoga standardnog jezika i napose oblikovanja hrvatskog nazivlja za po-jedine novije struke (npr. informatiku) pogodovali su postanku stanovitá broja novotvorenica (jugonostalgičar, komunjara, pre-dočnik, suosnik, tečajnica, tipkovnica, srbočetnik, velezgoditnjak...) Samo u jednome nevelikom rječniku ima ih desetak (časnikovac, dopusnica, nábojník, osobnica, samoslužnica, stažbenica, vlakou-nica, zemljišnica; v. Šamija: 1992). S obzirom na normalizaciju društvenih prilika oko hrvatskoga jezika od god. 1990. može se očekivati da če tu trenutno nešto pojačanu leksičku ponudu hrvat-
150
Hrvatski jezik
ska jezična zajednica svojim (ne)prihvačanjem njenih plodová pos-tupno svesti na právu (tj. potrebnú) mjeru.
6.5. Leksikologija je u Hrvatskoj postala sveučilišnom disci-plinom na prijelazu iz sedamdesetih u osamdesete godine, dok je u nastavili program hrvatskoga jezika u srednjim školama sustavno uključena tek od početka devedesetih. Iz tih su potreba izrasli prvi hrvatski leksikološki udžbenici, sveučilišni (Melvinger: 1989) i srednjoškolski (Samardžija: 1995).
Od god. 1990. zamjetni su pomaci u hrvatskoj jednojezičnoj leksikograílji. Uz jedan objavljeni jednojezičnik (Anic: '1991, J1998) izraduju se ili se pripremaju i drugi, što ce nesumnjivo olakšati i unaprijediti proučavanje hrvatskoga leksika.
Zaključak
Ovako sažetim príkazom, u nedostatku temeljih predradnja, nije moguče prikazati sve mijene što su se zbile u leksiku hrvatskoga standardnoga jezika u polustoljetnome razdoblju, izmedu god. 1945. i 1995. Stoga su odabrane i prikázané samo glavne promjene koje če čitatelju, podjednako stranomu i hrvatskomu omoguciti stjecanje relativná cjelovite predodžbe o tim mijenama u rečenome razdoblju, dok bi potpun príkaz svih tih promjena (i nji-hovih uzroka), uz brojne predradnje, zahtijevao neusporedivo više napora, vremena i prostora.
Literatura
Anic V., 1991: Rječnik hrvatskoga jezika, Zagreb. Treče, prošireno izdanje: Zagreb, 1998.
Babic S., 1956: Tudicama se udaljujemo od svoga národa, Jezik V, 92—95. Babic S, 1976: Grape-fruit, Jezik XIII, 120-122. Babic S., 1978: Hoverkraft - nepotrebná tudica, Jezik XXV, 158-159. Bragina A. A., 1973: Neologizmy v russkom jazyke, Moskva. Bragina A. A., 1978: Russkoe slovo v jazykah míra, Moskva. Brodnjak V., 1991: Razlikovni rječnik srpskog i hrvatskog jezika, Zagreb. Brozovié D., 1970: Standardní jezik. Teorija — usporedbe — geneza — povijest — suvremena zbilja, Zagreb.
M. Samardžija: Leksik
151
Brozovié—Rončevič D., Gluhak A., Muhrié—Dimanovski V — Sočanac L. i B.: Mi-
nervin rječnik novih riječi, Rječnik novih riječi, 1996. Zagreb. Bujas Ž., 1957: Deterdžent ili detergent, Jezik VI, 58-59.
Filipovié R., 1971: Kontakti jezika u teoriji i praksi. Prinosi metodici nastave živih stranih jezika, Zagreb.
Filipovié R., 1986: Teorija jezika u kontaktu. Uvod u lingvistiku jezičnih dndira, Zagreb.
Filipovié R., 1990: Anglicizmi u hrvaiskom ili srpskom jeziku: porijeklo — razvoj — značenje, Zagreb.
Finka B., 1980: Kojegje roda OUR?, Jezik XXVIII, 24.
Frangeš I., 1987: Povijest hrvatske književnosti, Zagreb—Ljubljana.
Franolič B., 1976: Les mots ďemprunt Francais en Croatie, NEL: Paris.
Hadrovics L., 1985: Ungarische Elemente im Serbokroatischen, Akadémiai Kiadó: Budimpešta.
Hartig M., 1981: Sprache und sozialer Wandel, W. Kohlhammer: Stuttgart.
Hyrkkänen J., 1973: Der lexikalische Einßuss des Italienischen auf das Kroatische des 16. Jahrhunderts. Die italienische Lehnwörter im Sprachgebrauch der dalmatinischen Kroaten im Licht der kroatischen Rennaissance—Literatur, Helsinki.
Hyrkkänen J., 1985: Avnojski duh u jezičnojpolitici, Jezik XXXIII, 48—55. Jonke Lj., 1953: O upotrebí tudih riječi, Jezik, II (1953-54), 1-4. Jonke Lj., 1971: Hrvatski književni jezik 19. i 20. stolječa, Zagreb Kaéié M., 1995: Hrvatski i srpski. Zablude i krivatvorine, Zagreb Klaié B., 1951: Rječnik stranih riječi, izraza i kratica, Zagreb. (Takoder i druga, dijelom znatno dopunjena izdanja.)
Maretič T., 1982: Ru.ske i Češke riječi u književnom hrvaiskom jeziku, Rad JAZU, CVIII, 68-98. Zagreb.
Martinet A., 1982: Osnova opée lingvistike, Preveo A. Kovačec. Zagreb.
Melvinger J., 1989: Leksikologija (skripta), Osijek.
Nyomárkay L, 1984: Strane riječi u hrvatskosrpskom (srpskohrvalskom) jeziku. Problemi morfološke i sintaktičke adaptacije, Budimpešta.
Nyomárkay [., 1989: Ungarische Vorbilder der kroatischen Spracherneuerung, Budimpešta.
Pavičič J., s.a.: Novogovor. Socioliiigvistički ogledi iz svakodnevnog života jezika, Zagreb.
Peti M., 1994: Nerazlikovnost razlika. Načelna razmatranja uz Razlikovni rječnik srpskog i hrvatskog jezika Vladimira Brodnjaka, Rasprave Zavoda za hrvatski jezik, XX, 245—272. Zagreb
Prpié T., 1938: Rusizmi u jednoj knjizi, Hrvatski jezik, I, 126—128. Rammelmeyer M., 1975: Die deutsche Lehnübersetzungen im Serbokroatischen. Beiträge zur lexikológie und Wortbildung, Wiesbaden.
152
Hrvatski jezik
Samardžija M,, 1974: O nazivima interesnih zajednica, Jezik XXI, 127—128.
Samardžija M,, 1990: Ü egzotizmima u hrvatskom književnom jeziku, Jezik, XXXVII, 77-81.
Samardžija M., 1993: Hrvatski jezik u Nezauisnoj Državi Hrvatskoj, Zagreb.
Samardžija M., 1993^1: Pregršt nouosti iz jeziéne kroatistike, Radovi Zavoda za siavensku íilologiju, 28-29, 127-129. Zagreh.
Samardžija M., 1993a: Jezični purizam u NDH. Savjeti Hrvatskoga driavnog ureda za jezik, Zagreb.
Samardžija M., 1995: Leksikologija hrvatskoga jezika, Zagreb
Schippan Th., 1992: Lexikologie der deutschen Gegenwartssprache, Tubigen.
Schneeweia E., i960: Die deutschen Lehnwörter im Serbokroatischen, Berlin.
Striedter—Temps H., 1958: Deutsche Lehnwörter im Serbokroatischen, Wiesbaden,
Šamija I. B., 1992: Razlikovnica hrvatskoga ili srpskog jezika, Zagreb.
Šimundié ML, 1974: Marketing i leasing, Jezik XXI, 122-124.
Símundič M., 1994: Rječnik suvišnih tudica u hrvatskom jeziku, Zagreb.
Škaljié A., 1966: Turcizmi u srpskokrvatskom jeziku, Sarajevo.
Skiijan D., 1978: Govor reálnosti i reálnost jezika, Zagreb.
Tafra B., 1976: Promjenljwe kratice, Jezik XXIII.