Dekliniranje imenica N. tko, što (je naišao) G. koga, čega (sam ugledao) D. komu, čemu (sam se obradovao) A. koga što (vidim) V. oj, ej L. o komu, o čemu I. s kim, čim Infinitiv Neodređeni glagolski oblik. Kazuje samo radnju, stanje, zbivanje. Osnovni glagolski oblik, završava na -ti, -ći. Moći, tući, peći, ići, stići… Prezent Jednostavni glagolski oblik koji izriče radnju u sadašnjosti. Tvori se od svršenih i nesvršenih glagola. DERATI – derem, dereš, dere, deremo, derete, deru PISATI – pišem, pišeš, piše, pišemo, pišete, pišu BITI – jesam (sam), jesi (si), jest (je), jesmo (smo), jeste (ste), jesu (su) HTJETI – hoću (ću), hoćeš (ćeš), hoće (će), hoćemo (ćemo), hoćete (ćete), hoće (će) Perfekt Složeni glagolski oblik koji označava radnju u prošlosti. Tvori se od oblika prezenta pomoćnog gl. biti i gl. pdv. r. koji označava radnju, stanje, zbivanje. Pisao sam, pisao si, pisao je, pisali smo, pisali ste, pisali su. Aorist Jednostavni glagolski oblik koji označava prošlu svršenu radnju. Tvori se od svršenih glagola nastavcima: h, -, -, smo, ste, še. Napisah, napisa, napisa, napisasmo, napisaste, napisaše. Rekoh, reče, reče, rekosmo, rekoste, rekoše. Imperfekt Jednostavni glagolski oblik kojim se označava prošla nesvršena radnja. Tvori se od nesvršenih glagola nastavcima: h, še, še, smo, ste, hu. Pisah, pisaše, pisaše, pisasmo, pisaste, pisahu. Pričah, pričaše, pričaše, pričasmo, pričaste, pričahu. Pluskvamperfekt Složeni glagolski oblik koji označava pretprošlu davno svršenu radnju. Tvori se od gl. pdv. r. i perfekta ili imperfekta pom. gl. biti. Bio sam pisao, bio si pisao, bio si pisao, bijah pisao, bijaše pisao, bijaše pisao. Futur prvi Složeni gl. oblik kojim se izriče buduća radnja. Tvori se od prez. pom. gl. htjeti i infinitiva koji označava radnju o kojoj se govori. Ja ću pisati, ti ćeš pisati, on će pisati, mi ćemo pisati, vi ćete pisati, oni će pisati. Futur drugi Složeni gl. oblik koji označava predbudućnost, radnju koja prethodi budućoj. Tvori se od gl. pdv. r. i prez. pom. gl. biti. Budem pisao, budeš pisao, bude pisao, budemo pisali, budete pisali, budu pisali. GLAGOLSKI NAČINI Imperativ Zapovjedni način. Tvori se od infinitivne osnove glagola kojoj se dodaju imperativni nastavci i to samo za 2. lice jednine i 1. i 2. lice množine. 1. – 1. pišimo 2. piši 2. pišite 3. – Kondicional prvi Tvori se od aorista pom. gl. biti i gl. pdv. r. odgovarajućeg glagola. Izriče želju ili mogućnost. Čest u pogodbenim rečenicama. Bih, bi, bi, bismo, biste, bi + gl. pdv.r. Pisao bih, pisao bi, pisao bi, pisali bismo, pisali biste, pisali bi. Kondicional drugi Drugi ili prošli tvori se od kondicionala prvog gl. biti i gl. pdv. r. odgovarajućeg glagola. Bih bio pisao, bi bio pisao, bi bio pisao, bismo bili pisali, biste bili pisali, bi bili pisali. GLAGOLSKI PRILOZI Glagolski prilog sadašnji Glagolu u 3. licu množine prezenta doda morfem –ći. Plivajući, hodajući, govoreći, jedući… Glagolski prilog prošli Infinitivnoj osnovi doda se –vši ili –avši. Napisavši, bacivši, rekavši, mogavši… GLAGOLSKI PRIDJEVI Glagolski pridjev radni Infinitivna osnova + o, la, lo, li, le, la. Vidio, vidjela, vidjelo; želio, željela, željelo. Glagolski pridjev trpni Infinitiv + n, en, jen, t. Nastavci za: MUŠKI ROD (-), ŽENSKI ROD (-a), SREDNJI (-o). Pisan, pisana, pisano, pisani, pisane, pisana. Viđen, viđena, viđeno, viđeni, viđene, viđena. Označi deklinabilne riječi! D G G N D D N N „Pomozi baki, propala je od snahe guje“, rekoše Domaći Striboru, kad mu se bjehu poklonili i oni i baka. N N N N G A N Pripovjede oni sve, kako je bilo. A snaha i sin došuljali se do duba, pa kroz crvotoč gledaju i slušaju što N A A N D V će biti. Kad su Domaći svršili svoju pripovijest, reče Stribor baki: „Ne boj se, starice!“. Iz istog teksta ispiši glagolske oblike! Pomozi – imperativ Propala je – perfekt Rekoše – aorist Bjehu poklonili – pluskvamperfekt Pripovjede – prezent Je bilo – perfekt Došuljali su se – perfekt Gledaju, slušaju – prezent Će biti – futur I. Su srušili – perfekt Reče – prezent Ne boj se – imperativ Odredi vrstu riječi! Pomozi – glagol Baki – imenica Propala – gl. pdv. r. Poklonili – gl. pdv. r. Je – glagol Od – prijedlog Pripovjede – glagol Guje – imenica Rekoše – glagol Domaći – imenica Striboru – imenica Kad – veznik Mu – osobna zamjenica Se – povratna zamjenica Bjehu – glagol Poklonili – gl. pdv. r. I – veznik Oni – osobna zamjenica Pa – veznik Sve – zamjenica Kako – prilog A – veznik Sin – imenica Došuljali – gl. pdv. r. Do – prijedlog Duba - imenica Snahe – imenica Kroz – prijedlog Crvotoč – imenica Gledaju – glagol Slušaju – glagol Što – odnosna zamjenica Će – glagol Biti – glagol Su – glagol Svršili – gl. pdv. r. Svoju – povr.-posv. zamj. Pripovijest – imenica Reče – glagol Ne – čestica Boj – glagol Starice – imenica Bilo – gl. pdv. r. Stavi rečenicu u druga vremena i načine! Ana pjevaše odlično visoke tonove. Ana pjevaše odlično visoke tonove. – imperfekt Ana odlično pjeva visoke tonove. – prezent Ana zapjeva odlično visoke tonove. – aorist Ana je bila pjevala odlično visoke tonove. – pluskvamperfekt Ana bješe odlično pjevala visoke tonove. – pluskvamperfekt Ana neka pjeva odlično pjeva visoke tonove. – imperativ Ana bi pjevala odlično pjevala visoke tonove. – kondicional I Ana bi bila odlično pjevala visoke tonove. – kondicional II Ana će odlično pjevati visoke tonove. – futur I Ana bude odlično pjevala visoke tonove. – futur II Pjevajući – gl. plg. sadašnji Zapjevavši – gl. plg. Prošli Pjevao, pjevala, pjevalo – gl. pdv. r. Ispjevan – gl. pdv. t.