S AND ARTS CRNOGORSKA AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI ecial Editions Volume 18 lural Sciences Volume 11 AUM IITOR Part 1 Titograd, 1984. Posebna izdanja Knjiga 18 Odjeljenje prirodnih nauka Knjiga 11 FAUNA DURMITORA Sveska 1. Titograd, 1984. UDK 581.9:581.626 (497.16) Radomir LAKUSIC* FLORA I EKOSISTEMI PLANINE DURMITORA THE FLORA AND THE ECOSYSTEMS OF DURMITOR MOUNTAIN IZVOD. — U radu je dat kvantítativni i kvalitatívni pregled flóre Durcnitora, te jiajzaaaajniijih pojasnih, ekstrapoijasniäi i apojasnih eko-sistema ove planine, kao i njihovih degradarirariiih súdi ja Dastaliii uti-cajem antropoigenih faktora na primárne — klimaíogene ekosisteme, ABSTRACT. — Lakušič, R.t Priirodnomatematički fakultet, Vojvode Pútnika 43a, 71000 Sarajevo, Jugoslavija. — THE FAUNA OF DURMITOR, General part: The flora and vegetation of Oiiimŕtor — Cmogorska akademija náuka i umjetnosíi, Posebna izdanja, iknj. XVIII, Odjeljenje piírodnih náuka knj. 11. Titograd, 1984. A survey is given of the flora and ecosystems of Durmitor since the Tertiary to the recent time. SADR2AJ 1. UVOD 2. PODRUČIE I NACIN ISTRAŽIVANJA 3. VEGETACIIA DURMITORA TOKOM GEOLO&KE PROSLOSTI 4. FLORA DURMITORA 4.1. Kvantitatívna karakteristika flore Durrndtora 4.2. Kvalitatívna karakteristika flore Durmi'tora 5. EKOSISTEMI DURMITORA 5.1. Globálna ekotoška diferonaijacľja Dunmitora 5.2. Ekosistemi provincije Alpsko-visokonordijske regije 5.3. Ekosistemi Borealne provincije Burosibirsko-boreoameríóke regije 5.4. Ekosistemi liščarsko-Iistopadnc provincije Eurosibrrskoboreoame-ričke regije 5.5. Ekosistemi reliktnih borovíh Suma Balkanskog poluostrva 5.6. Antropogená — sekundárni ekosistemi livada i paánjaka 5.7. Ekosistemi slatkŕh voda 5.8. Ostali ekosistemi 6. ZAKLJUCAK 7. LITERATÚRA Summary * Prof, dr Radomir Lakušic, Katedra za ekologiju Prirodno-rnatematičkog fakulteta, Vojvode Pútnika 43a, 71000 Sarajevo. 78 52. EKOSISTEMI VISOKODINARSKE PROVLNCIJE ALPSKO-VISOKONORDIJ- SKE REGIJE P o j a s n i ekosistemi: Planinske rudine na karbonátová (Crepidetalia dinaricae Lakušič, 64} To je prvi pojasni — klimatogeni ekosistem iduči od-vrhova Durmitora ka podnožju, široko rasprostranjen u alpinskora pojasu, iznad pojasa klekovine bora ili na staništiraa klekovine nakon njenog uni-štavanja od strane čovjeka. Geološku podlogu u ovom ekosistamu čine karbonatne stijene — krečnjaci, dolomitizirani kreónjaci, dolomiti i laporoviti krečnjaci durraitorskog fiiša, a zemljišta su najčešce: orga-nogene, organomineralne i braunizirane crnice, te rendzine svih raz-vojnih faza, čija pH vrijednosí najčešce varira izmedu 6 i 7,5 a pro-cenat humusa izmedu 10 i 25%. Srednje godišnje temperature u ovom ekosistemu kreču se izmedu 0 i 5°C, apsolutne minimálne spuštaju se do oko —40°C, a apsothitne maksimalne penju se tokom jula i avgusta do oko 35°C; srednje julske temperature krecu se najčešce izmedu 8 i 10°C, a srednje januarske izmedu —7 i —9°C. Srednja godišnja osunčanost se procjenjuje na oko 2 000 časová, a jačina vjetra dostiže i 150 km/h. Srednja godáštija relativná vlažnost vazduha křeče se oko 70%, a za biljke pristupačna voda je veoma niska, jer period fiziološke suše traje najčešce osam do deset mjeseci. U oblíku klimatogenog ekosistema javlja se na svim vrhovima i grebenima Dur-mitora izmedu 2 200 i 2 532 m nad morem, na svim ekspozicijama i pri nagibima izmedu 0 i 45° najčešce. Na vertikálnom profilu pojasa planinskih rudina na karbonatima Durmitora možemo razlikovati dvije sveze ekosistema — Oxytropidion dinaricae Lakušič 64, koja obuhvata primárne — klimatogene eko-sisteme alpinskog pojasa, i Fcstucion pseudoxanthynae Lakušič 68, koja obuhvata sekimdarne —- antropogene ekosisteme subalpinskog pojasa. U okviru prve sveze najznačajnijí ekosistemi nivoa asocijacije jesu: Elyno-Edraianthetum serpyílifolii Laikušič 68, sa najviših vrhova i grebena Durmitora, sa bíagim nagibima i razvijenom organogenom crnicom, Caricio-Crepidetum dinaricae Lakušič 64 sa nešto nižih nad-morskih visina i sa zaklonjenijih staništa, te Edraiantho-Dryadetum ustopetalae Lakušič 68 sa sjevernih ekspozicija i hladnájih staništa, izdiferenciran u dvije geololko-pedološke varijante — krečnjačku i dolomitnu. Od endemičnih vrsta u ekosisíemima ove sveze značajni su: Edraianthus serpyllifolius, Oxytropis dinarica, Crepis dinarica, Sesleria juncijolia, Edraianthus montenegrinus-durmitoreus, Festuca panciciana, Silene acaulis-balcanica, Plantago atrata-durmitorea, Genti-anella levicalyx, Aster alpinus-dolomiticus, Carex laevis itd. Nakon uništavanja šikara sa klekovinom bora, te subalpinskih bukovo-javorovih ili subalpinskih smrčevih šuma od strane čovjeka na njihova klimatogena staništa naseljavaju se planinske rudine sub- . alpinske sveze festucion pseudoxanthynae Lakušič 68, unutar koje na.j; šire rasprostranjenje, najvecu produkciju fitomase i opčenito najveci va. Dur-I. iznad f)g uni-^istemu olomiti -■: orga-ih raz-a pro- 1 ÜVOT11 p uš taj u jula i a jčešče S re du ja jačina azduha ka, jer obliku la Dur-iama i Flora ú ekosistemi planine Durmüor 79 značaj ima a.socijacija Stachydi-Festucetum pseudoxanthynae Lakušič" 68. Od endemičnih oblika, karaiterističnih za svezu i asocijaciju, naj-značajnijd su: Trifolium alpesire-durmitoreum, Verbascum darmítoreum, Carex rupestris-orbelica, Poa alpina pseudoiuta Pedicularis leucodon, Thymus jankae-serbicus, Asperula aristata-wettsteinii A. suberosa-bebii, Scabiosa leucoplylla, Le.ucanth.emum atratum-croaticum, Hieracium ne-ilreichii-ranisavae, Paronichia kapela-durmiíorea, Cerastium lanigerum--durmitoreum, Silene graminea, Biscutella laevigata-montenegrina, Oxy-tropis montana-jasquini, Thymus striatus-velenovskyi, Alectorolophits angustifolius-lanceolatus, Acinos alpinus-dinaricus, Alyssum montanum--montenegrinum itd. Čovjek je preko domačlh životinja snažno vezan za ekosistem planinskih rudina, naročito prCko ovaca, goveda i konja, čija stáda, krda i ergele, od maja do septembra borave u planinskim ekosistemima Durmitora. Daljom evolucijom tla i vegetacije, planinske rudine na karbona-tima prelaze u acidifilne planinske rudine reda Seslerietalia comosae (Sim. 57) Lakušič 64, tj, na prostom Durmitora sveze Jasionion orbi-culatae Lakušič 64, odnosno asooijaoije Nardetum subalpinum monte-negrinum Lakušič 64, koj i karakterisu .isprane, zaikiseJjene braunizirane crnice ili duboka koluvijalna tla, a od vrsta: Nardus stricta-subalpina, Silene sendtneri-humilior, Veronica teucrium pseudochamaedrys, Crepis conyzifolia-montenegrina i još neke. Ovaj ekosistem ima malo raspro-stranjenje i mali ekonomski značaj na Dunnitoru, a i po florističkom sastavu dosta je jednoličan i siromašan vrstama, te se nečemo na njemu detaljnijc zadržavati. i Planinske vrištine na karbonatlma (Daphno-Rhodoretalia hirsuti Lakušič et al. 79) Ovaj ekosistem povezuje ekosistem planinskih rudina na karbo-natima sa ekosistemom klokovine bora, kaiko u prostornom — vertikálnom smislu, tako i u smislu singeneze, a naročito one uslovijene antropogenim uticajima. Samo Fragmentarno je razvijen na Durmkoru i predstavljen sastojinarna asocijacija: Arctostaphiletum uvae-ursi Lakušič 74, Potentillo montenegrinae-Juniperetum nanae Lakušič 74, Sali-cetum waldsíeinianae Lakušič et al. 79, a na susjednom Maglic'u i asocijacije Aquilegio-Rhodoretum hirsuti Lakušič et al. 79. Od ende-mičnih vrsta ove vegetacije značajne su: Potentilla montenegrina, Daphne blagayana-zogovicii, Daphne oleoides, Aconitum pentheri, Lina-Ha peloponesiaca itd. Ekstrapo jasni ekosistemi Ekosistem oko snježnika na karbonatima (Salicetalia retusae-serpyllijoliae Lakušič 68) Ovaj ekosistem javlja se u pojasu planinskih rudina, planmskib vriština i klekovine bora na Durmitoru, u sjeveru eksponiranim po-nikvama, gdje veoma dugo ili tokom cijele godinc ostaje snijeg. Srednje