Opće smjernice slijede opća pravila didaktike (J. A. Komensky) i principe motoričkog učenja (Schmidt, Fitts, Posner, Adams). Osnovna pravila didaktike naglašavaju načela napredovanja primjenom sljedeća četiri pravila:

• iz bližega ka daljem,
• od jednostavnog prema složenom,
• od lakšeg ka težem,
• od poznatog prema nepoznatom.

U skladu s pravilima didaktike i principima motoričkog učenja, pripremili smo program u kojem se elementi nadograđuju prema njegovoj biomehaničkoj složenosti. Studenti prelaze na sljedeću razinu kada mogu izvesti prethodnu. Moguće je preskakanje elemenata, ali nije preporučljivo.

U gimnastici postoji 7 koraka koje treba slijediti prilikom osmišljavanja lekcije:

• Odabir elementa za studente
• Uvod u element
• Metode učenja
• Vježbe
• Definicija pogrešaka
• Asistencija
• Organizacija nastave

Odabir elementa za studente

Učeniku biramo element prema njegovom

• tehničkom znanju (npr. potrebno je znanje koluta naprijed ako ga želimo naučiti leteći kolut) · motoričke sposobnosti (npr. snaga ekstenzora i aduktora ruku potrebna je za držanje upora na karikama)
• osobne karakteristike (npr. strah pri započinjanju učenja novog elementa)
• morfološke karakteristike (biramo takve elemente koji biomehanički bolje odgovaraju morfološkim karakteristikama učenika)

U programu postavljamo tehničko znanje potrebno za napredovanje na sljedeći element, općenito potrebne motoričke sposobnosti. Osobne karakteristike i morfološke karakteristike imaju vrlo mali utjecaj na studentov program savladavanja budući da je osmišljen da im svima odgovara.

Uvod u element

Prva faza motoričkog učenja je znati što treba učiniti. Nastavnik mora studentu opisati novi element. To se može učiniti na mnogo različitih načina. Važno je znati da su većina ljudi, a posebno djeca, a također i studenti, vizualni tipovi pa bi demonstracija trebala biti uglavnom vizualna. U prvoj fazi demonstracija bi trebala uključivati važne položaje tijela i njihove prijelaze u stvarnom vremenu. U tu svrhu demonstraciju može prvo izvesti nastavnik, kasnije stariji učenici ili uz pomoć suvremene opreme poput televizije i videorekordera i/ili računala i/ili uz pomoć demonstratora. Staromodna slika iz knjige ili ručno nacrtani kinogram mogu se bolje iskoristiti za ispravljanje pogrešaka kada se pozornost privuče određenoj poziciji. Usmene upute u početku nikada nisu pokazale nikakav uspjeh. Stoga naš projekt nudi nastavnicima i učenicima izvrstan alat za upoznavanje s uvodom u element, ne samo predstavljanjem putem videa iz različitih kutova gledanja, već i uz objašnjenje biomehaničkih karakteristika koje su važne za izvođenje elementa.

Metode učenja

Općenito u gimnastici koristimo dvije metode učenja. Sintetička metoda - gdje pokušavamo element izvesti kao cjelinu i analitička metoda - gdje element rastavljamo na bitne dijelove i prvo učimo dijelove te ih kasnije spajamo u cjelinu elementa. U posljednjem desetljeću čak i istaknuti stručnjaci bivšeg Sovjetskog Saveza poput Smolevskog i Gaverdovskog (1999.) govore da bismo trebali koristiti sintetičku metodu gdje god je to moguće. Međutim, za sintetičku metodu potrebna je izvrsna kontrola tijela.

Vježbe

Od početka do natjecateljskih (ili obveznih studentskih) vježbi, uvijek se bavimo s pet različitih vrsta vježbi:

• Pripremne vježbe - za razvoj motoričkih sposobnosti.
• Predelementi - za vježbanje cjelokupne ili djelomične strukture kretanja sličnih odabranom elementu.
• Element kao cjelina (u normalnim i olakšanim uvjetima - npr. uz aistenciju).
• Element u vezi s drugim elementima (moguće veze: element + drugi element, drugi element + element, drugi element + element + drugi element).
• Element u cijeloj natjecateljskoj vježbi.

Predstavljamo elemente, važne pripremne vježbe i predelemente.

Definicija pogrešaka

Pogreška se definira kao razlika između idealne tehnike i izvedbe gimnastičara. Općenito govorimo o dvije kategorije grešaka:

• Estetske greške – struktura pokreta nije poremećena, poremećen je samo estetski prikaz elementa. Najčešće greške ove vrste su flektirana stopala, ili blago grčena koljena ili laktovi.
• Tehničke pogreške – struktura kretanja bitno se razlikuje od propisanih. Ove se pogreške dalje mogu podijeliti u dvije skupine:
  • Kinematičke pogreške - značajna razlika u propisanom položaju tijela, putanji, brzini
  • Dinamičke pogreške - značajna razlika u potrebnoj energiji i čvrstoći.

Važno

Prvo uvijek ispravljamo prvu tehničku kinematičku grešku, koja dovodi i uzrokuje druge greške. Zatim ispravljamo dinamičke pogreške, a na kraju ispravljamo estetske pogreške. Kad god ispravljamo pogrešku, moramo dati studentu sljedeće informacije: moramo identificirati dio tijela i reći studentu što treba učiniti, da to učini kako treba (dobar primjer upute je 'ispruži lijevo koljeno' , dok izgovor "vaše lijevo koljeno je savijeno" govori studentu samo o njegovom statusu bez instrukcija što treba učiniti).

Opisujemo uobičajene pogreške, jer je pogreška odstupanje od tehnike modela elementa i treba je definirati nastavnik.

Asistencija

Tri su glavna razloga za asistenciju:

• Zdravstveni razlog, prevencija od ozljeda.
• Biomehanički razlog, s asistencijom, student može izvesti element u olakšanim uvjetima.
• Psihološki razlog; asistencijom možemo eliminirati strah i dati učeniku više samopouzdanja.

Da bi asistirao studenta, nastavnik mora:

• poznavati tehniku elemenata,
• stajati na pravom mjestu u odnosu na spravu i studenta,
• odabrati odgovarajuću radnju - npr. povući, gurniti, zaustaviti itd.,
• biti u dobroj fizičkoj kondiciji.

Nastavnik uvijek treba stvoriti takve uvjete za trening (npr. besprijekorne sprave i strunjače, dovoljno strunjača, skinuti nakit itd.) koji minimaliziraju rizik od ozljeda.

Opisujemo odgovarajući položaj i asistenciju za nastavanika.

Organizacija nastave

Kako u gimnastičkoj dvorani obično imamo posla s jednom po jednom spravom, predavanje bi trebalo biti usmjereno na jedan novi element, a osim toga može se raditi i na vježbanju starih elemenata. Ne prikazujemo niti raspravljamo o posebnoj organizaciji nastave jer ona uvijek ovisi o mnogim uvjetima kao što su broj studenata u grupi, njihove sposobnosti, znanje, oprema u gimnastičkoj dvorani, veličina gimnastičke dvorane itd.

Literatura

1. Borrmann, G., et all. (1978). Gerätturnen. Berlin: Sportverlag.
2. Čuk, I. (1996). Razvoj in analiza nove gimnastične prvine (seskok podmet salto naprej z bradlje) [Development of new gymnastics element (Cast to salto forward tucked on parallel bars)]. Doktorska naloga. Ljubljana: Fakulteta za šport.
3. Gaverdovskij, J.K., et all (1987). Gimnastičeskoe mnogobore mužskie vidi. Moskva: Fiskultura i sport.
4. Grandi, B.. Didattica e metodologia della ginnastica artistica. Roma: Societa Stampa Sportiva.
5. Leg, D., Barber, P. (1979). Veština i informacija [Skill and information]. Beograd: Nolit.
6. Smolevskij, V.M., Gaverdovskij, J.K. (1999). Sportivnaja gimnastika. Kiev: Olimpijskaja literatura.

---