Postoji nekoliko različitih definicija sportske gimnastike kroz koje su opisane glavne karakteristike i ciljevi vježbanja u ovom bazičnom sportu.  Naziv gimnastika dolazi od grčke riječi gymnos što znači „nenaoružan“, „bez vanjskog pokrova“ i gymnasion što označava prostor za vježbanje i gymnastike označava svakodnevno vježbanje. Zanimljivo je da Svjetska Gimnastička Federacija (FIG) nema definiciju za riječ gimnastika. Jedna od najstarijih definicija gimnastike datira iz Slovenskog jezika iz 1975. godine koja opisuje gimnastiku kao „sustav posebno odabranih tjelesnih vježbi i metodičkih postupaka kojima je prvenstveni cilj skladan tjelesni razvoj i usavršavanje kretnih sposobnosti, jačanje zdravlja, postizanje okretnosti, snage, brzine pokreta, izdržljivosti“ (Vazzas, 1975). U slovenskom jeziku također možemo pronaći sljedeću definiciju: “gimnastika je vrsta tjelesne aktivnosti, čija je glavna karakteristika precizno ispunjavanje zahtjeva kretanja u vremenu i prostoru” (Kristan, 1980). Random House Dictionary of the English Language (1983) definira riječ gimnastika kao tjelesna aktivnost koja razvija snagu i agilnost. Slično značenje ima riječ gimnastika u Collins Cobuild English Language Dictionary (1987.) gdje se gimnastika definira kao tjelesna vježba, često koristeći opremu kao što su pritke, strunjače i užad koja razvija vašu snagu, koordinaciju i agilnost. Prema Anić, (2004) gimnastika je „vježbanje tijela da ostane ili postane gipko i skladno“ ili „sustavno vježbanje tijela“ (Anić, 2010). Od starogrčkog doba gimnastika je u posljednjih dvjesto godina doživjela ogroman razvoj. Ne samo da je nastao kroz ideju “Mens sana in corpore sano”, već se razvio i u sport pod idejom “Altius, Citius, Fortius”. Razvile su se nove grane gimnastike, sve one mogu biti s jedne strane tjelesne vježbe, a s druge sport (natjecanje). Pod FIG-om slijedeće aktivnosti mogu se izvoditi kao sport: sportska gimnastika, akrobatika, trampolin, ritmička gimnastika, parkour i aerobika. Jedina nesportska aktivnost koju regulira FIG-a zove se gimnastika za sve. Vrijedi napomenuti – gimnastika nije sport, to je tjelesna aktivnost, kada ovoj aktivnosti pridodamo natjecanje to je sport. Općenita definicija gimnastike koja datira iz 21 bila bi: "sustav posebno odabranih tjelesnih vježbi i metodičkih postupaka čiji je primarni cilj skladan tjelesni, osobni i društveni razvoj, gdje se uz precizno ispunjavanje vremenskih i prostornih zahtjeva kretanja razvijaju pretežno motorička znanja, motoričke sposobnosti bez ili uz korištenje posebno izrađenih sprava za vježbanje ili natjecanje ". Gimnastika je aktivnost (ujedno i sport) koja se može prilagoditi dobi i materijalnim uvjetima (dvorane, strunjače, sprave) što je čini popularnom.

S gledišta kineziološke znanosti, natjecateljska sportska gimnastika se ukratko može definirati kao grana sporta u kojoj se estetski oblikovane acikličke kretne strukture vrjednuju prema unaprijed propisanoj konvenciji gibanja definiranoj Bodovnim pravilnikom (FIG) (Živčić, 2000). Sažeta definicija natjecateljske sportske gimnastike uz najvažnije značajke toga sporta, glasi: sportska grana u kojoj gimnastičari na različitim spravama gimnastičkog višeboja izvode gimnastičke vježbe koje se sastoje od niza raznovrsnih gimnastičkih elemenata i njihovih kombinacija (Živčić Marković, 2016).

Sportsku gimnastiku karakteriziraju discipline ženskog (Preskok, dvovisinske ruče, greda, tlo) i muškog (tlo, konj s hvataljkama, karike, Preskok, paralelne ruče, preča) višeboja. Vježba na svakoj spravi definirana je Pravilnikom a čine ju različiti elementi i njihove kombinacije. 

Osnovne skupine elemenata na tlu čine akrobatski elementi: kolutovi, stojevi, premeti i salta. Koluti su osnovni akrobatski elementi s rotacijom tijela za 360° oko poprečne osi tijela s postupnim promjenom oslonca o podlogu. Mogu se izvoditi u smjeru naprijed i natrag, s letom i bez upora rukama o tlo. Varijante izvedbe naprijed: zgrčeno, raznožno, sklonjeno, letom i bez upora rukama; natrag: zgrčeno, raznožno, sklonjeno. Stojevi su akrobatski elementi izdržaja u kojima dominira ravnoteža, gdje se centar težišta tijela nalazi iznad uporišta. Postoje stojevi na lopaticama, na glavi i stoj na rukama. Premeti su akrobatski elementi s rotacijom tijela oko poprečne (ali i uzdužne osi tijela) za 360° uporom rukama o podlogu gdje tijelo prolazi kroz okomicu a mogu biti s jednom ili s dvije faze leta. U skupinu premeta pripadaju premeti strance, rondat, premeti naprijed i natrag. Salta su akrobatski elementi s fazom leta u kojoj se tijelo okreće za najmanje 360°. Mogu biti grčena, sklonjena, pružena i s istovremenom rotacijom oko uzdužne osi tijela. Izvode se u smjeru naprijed, natrag i bočno.

References:

1. Vazzas, J. (1975). Gimnastika. Enciklopedija fizičke kulture 1, A-O. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod.
2. Anić, V. (2004). Hrvatski enciklopedijski rječnik – Doh-Gra. Zagreb: Novi Liber.
3. Anić, V. (2010). Rječnik hrvatskoga jezika. Zagreb: Grafički zavod Hrvatske.
4. Živčić, K. (2000). Biomehaničko vrednovanje vježbi za izvedbu premeta naprijed. (Doktorska disertacija). Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
5. Živčić Marković, Kamenka ; Krističević, Tomislav Osnove sportske gimnastike. Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu 2016. (udžbenik)

---